Arhiva članaka objavljenih na Visoko.co.ba

Visočki sportista u Sloveniji

altNakon mnogih uspješnih, mladih Visočana koje vam je predstavio naš portal, ovog puta, naša redakcija vam ponovno donosi još jednog visočkog sportistu koji je našao svoj put na internacionalnoj košarkaškoj sceni. Radi se o Sedinu Karavdiću, mladom košarkašu, koji je svoju karijeru započeo u Košarkaškoj Školi “XXL Basket” i u KK”Visoko”, da bi kasnije istu nastavio u redovima juniorske ekipe KK”Krka” iz Novog Mesta. Danas je član Košarkaškog kluba “Grosuplje” iz Grosuplja, gdje igra kako za prvi tim koji nastupa u prvoj slovenskoj, Telemach ligi, tako i za juniorsku selekciju istoimenog tima. Kako saznaje naša redakcija, ovaj sjajni 18-godišnjak je dobio mnogo poziva iz drugih inozemnih klubova, a također zanimljivo je da je dobio pozive i iz slovenske, ali i iz bosanskohercegovačke U-18 reprezentacije. U nastavku vam donosimo intervju sa Sedinom.

Da li se možeš ukratko predstaviti našim čitaocima? Odakle tolika ljubav prema košarci, kako su izgledali tvoji prvi košarkaški koraci?

Ja sam Sedin Karavdić, rodjen sam u Visokom 4. Januara 1995 godine. Trenutno živim i igram u slovenskom Grosuplju! Još od malih nogu sam nekako bio ‘veći’ od ostalih a i blizu kuće sam imao košarkaški teren gdje sam provodio dosta vremena gledajući starije kako igraju da bi kasnije polahko počeo i sam da igram! Do mojih prvih košarkaskih treninga je došlo sasvim slučajno, prilikom posjete svojoj rodici su me pitali da li bih volio da počnem i da treniram košarku, prihvatio sam i poslije 2 dana su mi javili da moram da se javim u KoŠarkaski klub “Visoko” i da se dogovorimo oko treniranja! Trenirao sam sa starijim od sebe, bilo je teško jer su bili jači i iskusniji od mene, ali to mi je puno pomoglo u mom razvoju!

Naši čitaoci su već upoznati o tome da igraš u slovenskom Grosuplju, pa kako je izgledao tvoj put do Grosuplja i odakle baš taj klub?

U mom košarkaskom razvoju mi je najviše pomogao tadasnji trener KK”Visoko”, Jakub Genjac, imao je dosta strpljenja sa mnom, trudio se da mi prenese što više svog znanja i iskustva, dozvoljavao mi je da pored treninga sa prvim timom dolazim i na dodatne treninge sa mlađim selekcijama Košarkaške škole “XXL Basket”! Trenirao sam više od ostalih, ali to mi nije bilo teško jer sam znao da je to jedini način da napredujem! Jednom prilikom mi je trener rekao da imam šansu da idem na probne treninge u Sloveniju za 10 dana! Prihvatio sam i otišao i prvo sam boravio u Novom mestu u KK “Krka”! Poslije toga sam otisao u KK Grosuplje, gdje sam odmah po dolasku upoznao trenera koji mi je objasnio način rada kluba i zajednos smo utvrdili da je to trenutno najbolja opcija za moj nastavak karijere! Za taj klub sam se odlučio isključivo zbog treninga i načina na koji su radili sa mnom, posebno trener Teo Hojč, koji je tu odigrao najvažniju ulogu!

U tvom zvanicnom profilu na sajtu eurobasket federacije stoji da si državljanin Slovenije. Kako komentiraš taj status?

Taj profil je napravljen od strane Košarkaskog saveza Slovenije i kluba, ne znam je li upitanju tu neka greška ili ne, jer od vas prvi put sam čuo za to. Iskreno ne pratim previše te stvari jer mi to ne dozvoljavaju obaveze koje imam svakodnevno!

Ono što je zanimljivo je da ti kao 18-godišnjak imaš veliku odluku pred sobom, da li igrati za bosanskohercegovačku ili slovensku reprezentaciju? Kakav je tvoj odgovor?

Da to je istina. Ova košarkaska sezona će za mene biti obilježena sa jednom od sigurno najvažnijih odluka u mojoj dosadašnjoj karijeri, moram se odlučiti da li igrati za zemlju u kojoj sam rođen ili za zemlju koja mi je pružila sve uslove za napredak kako u košarci tako i u skoli. Ali sada ne smijem da razmišljam o tome jer se nalazim na polusezoni vrlo važnoj za moju juniorsku, a isto tako i seniorsku ekipu KK “Grosuplja”! Najvjerovatnije je da ću odluku donijeti na kraju sezone, nakon klupskih obaveza. Ali isto tako ću da se odazovem svakom pozivu na treninge reprezentacije BiH, ako mi to bude dozvoljavalo vrijeme, jer to je samo još jedan dodatni način za napredovanje.

Da li nam možeš prenijeti utiske iz svoje internacionalne karijere koju si započeo kao relativno mladi igrač? Kakav je osjećaj ostaviti porodicu i prijatelje ovdje i otići u Sloveniju da bi nastavio raditi ono što voliš?

Kada se odlučiš ostaviti kraj gdje si rođen i ljude sa kojima si povezan može značiti samo jedno, da je želja za uspjehom veća od svake prepreke. Ali to nije bilo lagano kao što izgleda, dođe i do određenih kriza, kad sam sebe pitam što mi je ovo trebalo, no uvijek postoji bolje sutra! Počeo sam sa profesionalnim treniranjem kao 15-godišnjak, uspio sam da se prilagodim takvom načinu života. Navikao sam se da znam unaprijed sta ću da radim iduće dvije sedmice, da imam dnevni raspored kojeg se moram držati, treninzi su na prvom mjestu, a sve ostalo može da sačeka.

I za kraj, da li bi nešto poručio našim čitaocima, posebno mladim? Neki tvoj životni moto?

Mladim bih poručio da samo budu uporni u onome što vole, da se ne predaju, da ne prepuste sve igri slučaja jer najlakše je reći ne mogu ja to ili nisam ja ti! Svi smo isti i svi smo jednako sposobni, samo moramo imati dovoljno želje i vjere u sebe! Moj životni moto je: Ako ne probaš ne znaš je li vrijedilo.