Arhiva članaka objavljenih na Visoko.co.ba

Kad psi zalaju problemi nastaju

altČovjekov mozak je težak 1,3 kg. I sastoji se od pet glavnih dijelova: malog mozga, srednjeg mozga, velikog mozga, međumozga i produžene moždine. U ovom slučaju zadržat ćemo se na velikom mozgu koji je centar za inteligenciju ( pamćenje, mišljenje, učenje i kontroliranje ponašanja). Riječ nauke. Svaki dan se zapitam, koje su čelije mozga izumrle kod čovjeka, pa je postao sebičan i ohol prema vlastitoj sredini i svemu onome što nju čini živom. Problem pasa lutalica i ove godine je itekako prisutan. Hladno je. Ove usamljene, promrzle i gladne životinje salijeću nas na svakom koraku. U gluho doba noći grebu na vrata i do iznemoglosti laju. Tko je kriv! Opština? Mi? Država? Iluzorno je očekivati od načelnice gosp. Amre Babić i njenih saradnika da samo pucne prstima i sve se pretvori u bajku. Ipak mora se povesti računa da se na nekim poslovima postave ljudi koji su istrajni, do sada to nije bio slučaj.

Nije bilo dovoljno svezati repić mašnom od tila, prekrstiti ruke i slušati vapaj građana koji danima nisu imali mira od jurnjave pasa, a otići negdje daleko, daleko u mislima i nikad ništa ne uraditi u stvarnom svijetu.

Dakle!

Krivci su među nama!

Koliko je onih koji svom djetetu nabave malog psića, eto da se dijete malo zabavi. Kad pas naraste, narastu i njegove potrebe. Jede k'o krava, pije puno vode, upogani se, smrdi, a valja ga vakcinisat! Tko će to platit? Nema se! Tada šutnemo ga na ulicu i tako riješimo stvar. Koliko ima oni koji puste svoje pse u noćni život, jer nemaju vremena prošetati sa psom! Općenito. Ovo je problem koji bi se trebao rješavati na nivou države. Donijeti ZAKON da se psi lutalice dostojno zbrinu. To je nemoguće očekivati, jer ova država odnosno face koje je vode ne brinu ni o ljudima. Činjenica da novca nema, smiješna je i žalosna. Novca ima, ali nije pravedno raspoređen.

A da ih odvedemo na sjednicu vlade! Ili predložimo da ih uvrste u popis stanovništva! Nušiću, čuda činiš u mojoj glavi!  Toliko napuštenih, neiskorištenih objekata bi se moglo renovirati i prilagoditi potrebama azila za napuštene pse. U dvadesetprvom stoljeću, ljetos nije bilo tetanusa u zdravstvenim ustanovama. Kažu da je to neistina! Ma možeš misliti! Žao mi je nedužnih životinja! Oni se bore za opstanak! Osjećaju stud, glad, napuštenost! Žao mi je djece, nastradat će! Tako mali mogu doživjeti teške traume! A pri tom kad odrastu čeka ih otplačivanje MMF kredita.

A neki od nas će i dalje uz jutarnju kahvu, konstatovat, kritikovat, analizirat i da oprostite ni guzicom neće mrdnut da se što učini i ovaj grad postane ono što jest u pisanim dokumentima.

Kraljevski grad!