Arhiva članaka objavljenih na Visoko.co.ba

Psiholog Nermina Vehabović-Rudež: “Tablete za smirenje neće riješiti problem”

altPovodom obilježavanja 10. oktobra, Međunarodnog dana mentalnog zdravlja, razgovarali smo  s psihologom Centra za mentalno zdravlje pri JU Dom zdravlja sa poliklinikom Visoko Nerminom Vehabović-Rudež. Gospođa Vehabović-Rudež  nam je na početku razgovora približila rad samog Centra kao i način na koji naši građani mogu potražiti pomoć u Centru:

–  Centar za mentalno zdravlje Visoko počeo je raditi po standardima Centra za mentalno zdravlje Bosne i Hercegovine, a taj standard podrazumijeva jednog neuropsihijatra, jednog psihologa, jednu diplomiranu medicinsku sestru i jednu opću medicinsku sestru, zatim okupacionog terapeuta i jednog socijalnog radnika. Mi nemamo okupacionog terapeuta a sa Centrom za socijalni rad smo uspostavili saradnju, napravili dogovor po kojem mi njima nudimo psihološke usluge, a oni nama socijalne usluge pomoći osobama za koje se utvrdi da je takva vrsta pomoći potrebna. Centar za mentalno zdravlje, po standardima, treba da funkcioniše kao dio Doma zdravlja, ali kao zasebna jedinica koja je izolovana i prostorno. Vrlo često može biti i izvan Doma zdravlja, a u našem slučaju bit će unutar Doma zdravlja u jednom posebnom prostoru koji će se adaptirati do 1. januara, kako je najavila i direktorica našeg Doma zdravlja.  Pod pokroviteljstvom smo, odnosno naš rad prati Federalno ministarstvo zdravlja, Projekat za mentalno zdravlje BiH i Agencija za standarde u zdravstvu AKAZ  koja će pratiti koliko smo mi ispunili standarde kako bismo mogli aplicirati za akreditaciju. Razvoj Centara za mentalno zdravlje kreće od ‘96. godine jer je naše mentalno zdravlje narušeno tokom rata. Centri su rapidno počeli da se razvijaju tako da danas u Jugoistočnoj Evropi spadamo u zemlje sa bolje formiranim Centrima za mentalno zdravlje, zapravo čitava zaštita mentalnog zdravlja u našoj zemlji je na visokom nivou. Svi uposleni unutar Centara su uključeni u stalne edukacije za usavršavanje. Ono što je posebno bitno istači jeste da su usluge Centra besplatne, da se u Centar za mentalno zdravlje može doći bez uputnice, a sve će to bolje izgledati kad mi budemo u našem prostoru. Bilo bi dobro da se najavi posjeta telefonski ili mailom da ne bi došlo do čekanja. Također, upute mogu dati i ljekari porodične medicine ili specijalista neuropsihijatar kad primijete da je dobro za pacijenta da posjeti psihologa. Ili obrnuto, kad psiholog primijeti da bi bilo dobro da pregled napravi i neuropsihijatar. Dakle, građanstvo je u mogućnosti da dobije uslugu našeg Centra samo je važna neka vrsta najave telefonom na broj 738-777. Jako nam je važan i rad sa javnošću, dakle rad sa udruženjima i školama radi prevencije, a jako bitan je i odnos s medijima jer želimo da uputimo građane kako i gdje mogu da se informišu o svojim problemima.

Kakvu vrstu pomoći mogu dobiti građani koji se jave u Centar za mentalno zdravlje?

– Naši sugrađani pomoć u Centru za mentalno zdravlje mogu tražiti od psihologa i neuropsihijatra. Razlika je u tome što psiholog radi sa zdravim ljudima koji su naišli na poteškoće. Psiholog može dijagnosticirati poremećaj ali mi ne radimo sa bolestima, s bolestima radi psihijatar i on je taj koji može propisivati medikamentoznu terapiju. Psiholozi dijagnosticiraju stanje u saradnji sa neuropsihijatrom. Psiholozi se bave savjetovanjem, edukacijom i psihoterapijom, ali to je sve bez medikamenata. Anksiozno-depresivni poremećaji  sa paničnim napadima su jako učestali u posljednje vrijeme, i takvih pacijenata dosta imamo. Simptomi takvih poremećaja nisu opasni ali su dosta neugodni. Tad radimo u saradnji sa neuropsihijatrom da bi pacijent dobio neku vrstu medikamentozne terapije, ali koja nije jaka nego samo ublaži simptome. Tu je najvažniji rad na promjeni uvjerenja osobe, načina života, relaksaciji itd.

Mislite li da je u liječenju anksiozno-depresivnih poremećaja važnija uloga psihologa?

– U liječenju ovakvih poremećaja veliku ulogu imaju psiholozi i podrška koju oni pružaju, ali ne bih isključila ni ulogu neuropsihijatra i lijekova koje oni preporuče, jer pacijenti koji imaju, recimo, panične napade su vrlo nestrpljivi jer je jako neugodno imati takav napad. Tad pacijenti traže pomoć u lijeku, jer ako je simptom koji je prisutan jak onda je dobro da se ima i medikamentozna terapija.

Kome biste preporučili i nakon kakvih simptoma da se javi u Centar za mentalno zdravlje?

– Velika je razlika u svakom pojedincu koliko može podnositi poteškoće, rekla bih – različito smo baždareni. Poteškoće su normalna stvar u životu jednog čovjeka, a to je nama neobično jer bismo svi željeli život bez poteškoća. Na prve simptome, recimo lupanje srca, nesanica, povećan ili smanjen apetit, ne obraćamo se odmah. Možda ćemo se prije obratiti ljekaru porodične medicine i tražiti pomoć za te simptome, a nećemo ih odmah povezati sa psihološkim opterećenjem ili stresom. Međutim, takve simptome bi čovjek trebao da registruje kao psihološke i već bi mogao da traži razgovor sa psihologom ili konsultacije. Jer česti su i tzv. zastarjeli problemi koji ljudi nose godinama u sebi, ali treba znati da se problemi uvijek mogu riješiti i to je optimizam koji je potreban.  Jer, ukoliko je osoba dovoljno motivirana uvijek može napraviti promjenu nabolje. Ono što je značajno reći povodom Svjetskog dana mentalnog zdravlja jeste jedna preventivna akcija kada se radi o djeci i omladini, ali i zaposlenicima. Dosta naših ljudi radi pod stresnim okolnostima i rade teške i loše poslove jer su prisiljeni na to zbog materijalne situacije. Dosta nam se takvih osoba javlja, što predstavlja problem i preduzećima, tako da bi se i tu moglo raditi na prevenciji.

Imate li saradnju sa preduzećima?

– Nemamo sad, iako sam ja u svom radu izabrala upravo poslovnu psihologiju koja tretira stres na radnom mjestu. Tako da ja te probleme prepoznajem kod ljudi u razgovoru. Seminari i neke radionice bi se mogle i trebale organizirati.

Kakva je saradnja Centra za mentalno zdravlje i ljekara porodične medicine? Vjerovatno dosta osoba ne može fizičke simptome koji se jave prepoznati kao simptome koji ukazuju na psihičke probleme?

– Da. Vrlo često se zbog fizičkih simptoma kao što je lupanje srca i slično, osobe javljaju ljekarima porodične medicine. Saradnja je dobra i sve je bolja i bolje. Recimo, do 2008. godine psiholog nije radio u Domu zdravlja nego je radio samo za vozačke i ljekarske preglede, tako da je jasno da je bilo potrebno neko vrijeme da i sami ljekari shvate da postoje slučajevi kad svoje pacijente treba da upute psihologu. Sada je mnogo lakše, komunikacija je lakša i često se obavlja e-mailom i telefonom. Dakle, u stalnom smo kontaktu i sve je više tih inicijativa od ljekara porodične medicine gdje traže mišljenje nas u Centru za mentalno zdravlje.

Kako reaguju pacijenti koje ljekar porodične medicine uputi psihologu?

– Vrlo čudno. Često dođu kod nas i kažu: „Evo, poslali me a ne znam zašto.”  Nekad reaguju vrlo stresno zato što je stigmatizacija mentalnog poremećaja kod nas. Ako imate, a svi imamo, neku vrstu nervoze, nesanicu, povećan ili smanjen apetit,  to ne znači da smo mentalno bolesni ali možemo otići psihologu na razgovor jer je evidentno da imamo neki problem. Tad treba doći psihologu jer će psiholog saslušati i pomoći materijalizirati probleme koje osobe zadržavaju u sebi. Tako se lakše dođe do rješenja problema koji muči osobu. Ljudi probleme čuvaju u sebi i ne dijele ih s drugim ljudima radi straha da će se to iskoristi protiv njih. Onog trenutka kad o svojim problemima progovore velika je mogućnost i da dođu do rješenja.

Šta mislite o upotrebi lijekova za smirenje, posebno o samoinicijativnom uzimanju tableta?

– To vam je zapravo pilula sreće koju uzmeš umjesto da možda s nekim podijeliš problem koji imaš. Ja obično svojim pacijentima kažem: „Tableta ti može pomoći da simptom nestane, ali problem zbog kojeg se simptom javio tableta ne može uništiti.” Razlog za pojavu simptoma su naša uvjerenja, naše crte ličnosti i okolnosti pod kojima živimo, a tu tableta ne može pomoći. Nećete imati veću plaću ako popijete apaurin. Morate smisliti način kako da živite s plaćom koju imate ili kako da zaradite više. Tableta tu ne pomaže. Zato još jednom pozivam naše građane koji prepoznaju neke od simptoma psihičkih poremećaja, da se jave u naš Centar gdje će, ponavljam, dobiti besplatnu pomoć i savjetovanje.