Arhiva članaka objavljenih na Visoko.co.ba

Razmisli, izađi i izbori se

altBog ili priroda su čovječjoj rasi ili ljudskom rodu dali ekskluzivitet razuma i mogućnosti projiciranja budućih zbivanja. Također je čovjek obdaren oblikovanjem svoga mikro, ali i makro i mega miljea. No, čovjek rijetko i kao pojedinac i kao zajednica može nešto napraviti bez jasne namjene i bez pravilno definiranog (vidljivo ostvarivog ili prividno neostvarivog) cilja. Svaki cilj ima i svoje visoke imperative/zadatke/akcije/mjere, odnosno pretpostavlja prepreke koje treba savladati. Traži , dakle, aktivan, a ne pasivan odnos naspram postavljenog/željenog.

Drugo što je važno jeste znati KAKO je to moguće ostvariti. Već ovo drugo pitanje implicira sljedeće; KO to može ostvariti? Niti pravilan cilj, niti znati kako ga ostvariti ne mogu neinventivni, nekreativni, NAOBRAZOVANI i neodgovorni ljudi. Još manje skloni psihičkoj i fizičkoj inerciji.

Treće važno pitanje u promišljanju svoje sadašnjosti i budućnosti kada je čovjek kao „zoon politicon” u pitanju, jeste sagledavanje dugoročnih posljedica za najveći dio pripadnika bilo koje zajednice.

Dakle, oni koji vode skupine, narode, vjernike, državljane, moraju biti VIDOVITI, VRHUNSKI ODGOVORNI, NATPROSJEČNO IZOBRAŽENI, TALENTIRANI I ČOVJEKOLJUBNI. Ako vode države, narode, vjernike itd. ni u kom slučaju ne smiju biti kratkovidni. Još manje SAMOLJUBIVI, rukovođeni svojim sitnim kratkoročnim interesima ili pogrešnim motivacijama. U svakom slučaju svako može biti onoliko dobar i ODGOVORAN PROFESIONALAC, kolike je imperative postavio sam sebi, odnosno kakve je imperative pred njega postavila (samosvjesna i prosvijećena) zajednica.

Mi u našim demokratskim nastojanjima moramo precizno i OBJEKTIVNO/SAMOKRITIČKI znati: KO SMO?, ŠTA SMO?, ŠTA MOŽEMO?, KUDA IDEMO ILI JEDINO MOŽEMO IĆI?, ŠTA NAS TAMO ČEKA?, ŠTA SE TRAŽI OD NAS I ŠTA ĆEMO TIME DOBITI, A ŠTA IZGUBITI?

U prethodnim promišljanjima sam više govorio o neznanju onoga što ne znamo i nehtijenju saznanja, koje nas dugoročno sigurno ne vodi u boljitak i progres. Znatan dio objašnjenja naše građanske (ne)svijesti jeste da u svome ljudskom/građanskom životu nismo «glavni junaci» DEMOKRATIJE, nego puki «statisti najnižeg ranga», u funkciji onih koji (OSIM SVOJIH KRATKOROČNIH INTERESA) dugoročno ne znaju ni šta, ni kako, ni kuda, ni do kada, ni sa kakvim POSLJEDICAMA „vode” svoje o(ne)sviještene statiste.

Ne može se ništa bolje ni očekivati bez svestrano uspostavljenih i kontroliranih IMPERATIVA, obvezujućih za svakog člana zajednice, a primjerenih zacrtanim JEDINO OSTVARLJIVIM ciljevima. Oni, koji zauzimaju odgovorne funkcije na bilo kom nivou ili će obavljati u budućnosti, a NE ZNAJU ŠTA JE (JEDINO) MOGUĆE, moraju znati da svojim anahronim, nehumanim i neostvarljivim idejama i djelatnostima, dugoročno vode svoju zajednicu u sigurnu smrt.

Na kraju ovoga promišljanja, želio bih svima preporučiti da ispune svoju građansku dužnost i izađu na Izbore. Jedino tako, ispunjenjem ove svoje dužnosti, mogu očekivati NEŠTO. A to „nešto” već za koji dan može biti mali korak u dugoročnom hodu ka BOLJEM SUTRA.