Arhiva članaka objavljenih na Visoko.co.ba

Na gay party-iju u Sarajevu

altIma par fotoaparata koji se vrte u lokalu i sve vrijeme ih očima tražim, kako me ne bi uslikali. Nekada se pitam: Zašto mi to sve treba? Kog vraga? Šta radim tu? Sve se bojim da me neko ne prepozna. Sve je puno gay ljudi. Ipak, kao novinar sam radoznao i uvijek za nečim tragam. To je valjda moja sudbina. Često se pitam, gdje će se taj moj svijet završiti? Gdje je kraj svemu tome… Bojim se da ću sve na kraju zeznuti. Neko bi mi rekao: “Provedi se, briga te!” Kako da se provedem, kad ja tome ne pripadam. Ne pripadam ni jednom od dva svijeta. Sve je toliko zamršeno, a sve to posmatram. Više ne znam ko je gay, a ko nije. Sjedim u kutu. Sve to pozorno pratim. Upravo onako kako je to drug Tito na Makarani pratio obilježavanje svoga rođendana. Čujem iznenadne zvižduke i vidim par likova nose transparente: Pravo na rodni identitet.

Nekako kad sve ovo pišem, pišem ono što vidim i osjećam. U poslu ali i na Fakultetu su nas učili da je novinar uvijek na terenu i da on nema radno vrijeme. Ovom prilikom iz svoje torbe vadim bilježnicu i zapisujem bilješke onoga što opažam, osjećam i što me tjera da zapisujem, kako se ti momenti ne bi izgubili. Inače, kroz posao pokušavam što više da arhiviram stvari koje opažam golim okom. Pa eto, ovom prilikom  pišem vam o tabu temi na Balkanu,  a ona se upravo događa u Sarajevu. Muzika je lijepa. Mnogo je tu zabave, ali sve me podsjeća kao da nisam u ovom gradu, nego negdje drugo.

Znam da ću zbog ovog teksta vjerovatno od strane javnosti u Bosni i Hercegovini biti osudjen i da će mi zaprijetiti po ko zna koji put  na moju slobodu javne riječi, i da možda poslije neću moći  ni priliku da objavljujem svoje tekstove u nekim od BiH listova. Ipak rizikujem i ovaj put. Ionako sam do sada većinu stvari rizikovao i vjerovao da ima ljudi koje moje teme interesiraju.

Free Pusy Riot, Solidarnost, Pravo na seksualnu orijentaciju su samo neki od transparenata koji se kače na zid u lokalu. Pjesma koju je Rusija osudila  kao napad na  Vladimira Putina dočekuje se i pozdravlja gromoglasno uz žvizduke. Vjerovatno su ti zvižduci upućeni ruskoj vladi.

U posljednjih nekoliko dana kao da sam uključen u električnu struju ili jednostavno ne prepoznajem Sarajevo u takvom ambijentu. Upravo sada po prvi put Bošnjaci, Srbi, Hrvati, i ostali na jednom mjestu se nalaze i ljubavi se nose.  Po prvi put su se ujedinili  u jednom jedinstvenom stavu  – svi žele pravo na seksulanu orijentaciju. Onaj ko nije dovoljno upućen u dešavanja u gradu nikad ne bi ni pomislili da se gay party održava na Baščaršiji i to na nekih 100m od Begove džamije.

Iza mene se nalazi momak koji jasno kaže: Ja sam gay 100%. Okrenem se, pogledam ga i onda pomislim da sam ga kojom prilikom sreo na Čaršiji ni po čemu ne bih mogao zaključiti da je upravo on gay.

Stol koji se nalazi pored mene prepun je praznih flaša od alkoholnog pića.  Za stolom sjedi moj prijatelj. Obučen je u crninu. Najednom za taj isti stol prilazi momak (za kojeg opet ne bih nikada pomislio da je gay) sa pivom u ruci.

Kategorično se pokušava „nabaciti“ mome prijatelju. Razgovaraju za stolom. Nakon toga dečko sa pivom ima neki prijedlog za mog druga. Drug ga uporno odbija. Momak mu palcem pokazuje da će biti dobro i da će biti dosta pive         (i vjerovatno još mnogo toga). On ga još jednom odbija, i momak sa pivom se postepeno povlači od stola i odlazi.

Na kraju izlazim iz lokala i prepoznaje me jedan prijatelj. Provlači se kroz masu da me pozdravi. Meni pada mrak na oči. Zar da me na kraju neko vidi. Kaže: Kako ti je? Dobro je, odgovaram.  Izađem iz lokala i onda mi još jedan put kroz glavu prođe: Bože, je li i on gay?!