Arhiva članaka objavljenih na Visoko.co.ba

Komunalni, mesarski i Preventov otpad odlučivat će o sastavu buduće vlasti u Visokom

Ona politička partija koja se smjelo, direktno i bez kalkulacija ukljući u rješavanje problema “visočkog smeća” koje proizvode domaćinstva, prerađivači mesa i Prevent bit će politička opcija koja nudi alternativu “Smrdogradu” i sadašnjem mjestu neugodnog življenja. A to je opet najednostavnija formula za dobijanje biračkog tijela potrebnog za osvajanje vlasti.

Mjesecima unazad, pa i godinama, Ermin Dlakić direktor JKP “Visočica” Visoko na raznorazne načine od govornice OV Visoko, preko medija do direktnih razgovora sa glavnim akterima priča o visočkom otpadu i ekološkim standardima upozorava da smo došli do kraja i do dna, te da je situacija krajnje ozbiljna i alarmantna. Očito je da još uvijek oni koji bi trebali upozorenja gospodina Dlakića da shvataju sa potrebnom ozbiljnošću su neozbiljni ili nedorasli ili su dio talova koji nastaju razlikom u cijeni koju udišu stanovnici Visokog i gledaju po obalama rijeka i potoka cjelokupne općine. Međutim uvođenjem određenih evropskih ekoloških standarda i pooštravanjem kriterija dobijanja okolinskih dozvola, visočko smeće će postati glavni biznis putem kojeg se može realno uvećati budžet Općine Visoko, a analogno tome priča o tom stvarnom smeću na površinu bi mogla izbaciti i svo ono “ljudsko smeće” koje se vrti kroz razne političke opcije i vlast, a koje doprinosi smradu koji se širi po Visokom.

U jednom od razgovora za naš sajt Ermin Dlakić je pojasnio da Visoko godišnje za odvoz smeća na regionalnu deponiju Mošćanica izdvaja 800.000-1.000.000KM, uz napomenu da smo uvijek dužni po ovom osnovu i da se na tu deponiju ne može odvoziti sva vrsta otpada. Dlakić nas je tim povodom upozorio ia na mogućnost poskupljenja odvoza otpada po glavi domaćinstva. Danas on iznosi 3,5KM, realna komercijalna cijena je 8KM, a ukoliko i dalje Mošćanica bude naše jedino rješenje poskupljenje odvoza smeća će biti neminovnost. Prema sadašnjoj računici jedna tona visočkog smeća koje se odvozi na Mošćanicu košta 51KM bez uračunatog prevoza. Dlakić kao jedino i ispravno rješenje vidi izgradnju vlastite deponije čiji vlasnik bi bila Općina Visoko.

Na ovu priču o komunalnom otpadu koji zbrinjava JKP “Visočica” uz stalne nesporazume sa osnivačem, nadovezuje se priča o mesarskom otpadu. U Visokom postoji oko 60 regularno prijavljenih prerađivača mesa i vjerovatno isto toliko, ako ne i više onih neregularnih, ali istina sa manjim obimom posla. Svi oni zajedno proizvode mesarski otpad. Otpad koji se više ne može deponovati na divlju deponiju Očazi gdje je sistem bio jednostavan, potplatiš vozača kamiona ili kontrolora na ulazu u deponiju i riješiš problem. I danas se to radi tako, otpad ide na neke druge i nama nepoznate nelegalne lokacije. To je otpad koji ne može na Mošćanicu, to je otpad za koji u Visokom trenutno ne postoji regularna, legalna i zakonom propisana deponija ili postrojenje za njegovu preradu. To je otpad koji viđamo u rijekama, potocima, obalama rijeke, uz lokalne puteve …. Postoji i druga priča o mesarskom otpadu, prevashodno onom koji nastaje preradom pilećeg i kokošijeg mesa. Zbog odgovarajućih dozvola da bi se uopšte bavili tim poslom, prerađivači moraju imati ugovore sa ovlaštenim firmama za odvoz i deponovanje otpada. Međutim, te ovlaštene firme za godinu dana, desi se, ne odvezu niti jedan kilogram tog otpada. Razlog jednostavan, sve što je otpad, melje se i završava u nekom od “ukusnih” proizvoda kako goveđih tako i pilećih. Interesantno bi bilo pogledati i šta se dešava sa povratom robe silnim mesarima i onima koji se bave proizvodima od mesa, nemoguće je da sve što proizvedu i prodaju, pitanje je šta rade sa robom kojoj je istekao rok trajanja!? Dovoljno bi bilo pustiti bilo kojeg lovačkog psa u posjed gdje su smješteni prerađivači mesa pa bi tek onda vidjeli koliko je nelegalno zatrpanog otpada nasumice “deponovano” bez ikakvih veterinarskih i bilo kakvih drugih dozvola. Visoko koje je prepoznatljivo širom BiH po proizvodnji i preradi mesa, dakle pored tzv.komunalnog, nema riješen problem ni sa tim mesarskim otpadom koji zvanično završava i odvozi se niko ne zna gdje.

Kao šlag na ovu smrdljivu tortu dolazi priča o “našem” Preventu koji je najviše eksponiran u odnosu na ova dva ranija problema zvana komunalni i mesarski otpad. Prevent ima tu nesreću da najviše smrdi i najdirektnije ugrožava “mjesto ugodnog življenja” i “turističko-trgovačku atrakciju” zvanu Visoko. Prevent ima i tu nesreću što je prvo lagao lokalnu zajednicu o svom načinu tretmana svakolikog otpada koji proizvodi dnevno u tonama, a onda nakon što su konačno priznali da postoji problem sa smradom i otpadom imaju tu nesreću da korporacija očito plaća ljude koji nisu kadar i da riješe taj problem. Preventov otpad se dijeli u dvije grupe tzv. “kruti otpad” i tzv”organski otpad”. Ilustracije radi Prevent svaki dan ima cca.60 tona organskog ili kako ga zovu “mokrog otpada”, odnosno 3-4 tone krutog otpada što su ogromne količine. Interesantna je poslovna doktrina Preventa u kojoj prvo sve izgrade, uhodaju posao, pronađu dobavljaće, kupce, a tek se onda brinu o okolinskim dozvolama i tretmanu otpada na kojem pojedinci zarađuju ogroman novac na štetu stanovnika Visokog koji tolerišu agresivnog zagađivača. Ogroman se novac vrti oko ovog otpada, došli smo u posjed obimne dokumentacije iz 2007 godine o tome kako se deponovao i kako se naplaćivalo deponovanje tadašnjeg Preventovog otpada. Sve što smo vidjeli u tim papirima je zločin prema Visokom sa trajnim posljedicama u interesu samo nekoliko pojedinaca koji su imali materijalni interes, a koji bi u normalnim okolnostima danas još uvijek bili na izdržavanju zatvorske kazne. Prevent u suštini može veoma jednostavno riješiti sve svoje probleme sa otpadom ali mu je to malo skuplje nego pokušati napraviti spalionicu odnosno sa smradom testirati prag tolerancije prosjećnog Visočanina koji razmišlja na način “šuti dobro je tamo radi 2000 ljudi”. Da radi 2000 ljudi, ali sa kakvim Ugovorima i kakvim pravima. Nema tu stvarno i regularno na neodređeno zaposlenih 2000 ljudi, a i da ima opet postoje neke zakonske i ekološke norme koje jedna tako velika i renomirana kompanija mora da poštuje osim ako nas za par godine ne čeka sudbina Slovenj Gradeca. Jedno je jasno, u ovom trenutku aktuelni menagment nije dorastao da riješi ovaj problem, Visoko im je pristojno i tolerantno dalo dvije godine da nešto naprave po tom pitanju, a to “nešto” se još nije desilo iako su se veliki novci potrošili u neuspjelom pokušaju. Prevent i što bi mogao da kvalitetno riješi tretman svog sveukupnog otpada, ne dozvoljavaju mu unutrašnji talovi pojedinaca koji ostvaruju materijalni interes na ovom biznisu zvanom smeće, a za koji ubjeđeni smo ne zna niko iz porodice Hastor. Ono što zasigurno znamo jeste da je gospodin Nijaz Hastor (kojem Visoko ove godine dodjeljuje posebno priznanje na Dan Općine) prije nekoliko dana u Topuzovom Polju jasno poručio onima koji su na plati i dobro plaćeni u njegovoj kompaniji: “riješite ovaj problem, ne zanima me kako”. Sad ostaje pitanje kako da se rastale i bez uhodane pinke ostanu oni koji su godinama direktno oštećujući i kompaniju Prevent i građane Visokog ostvarivali ličnu dobit upravo na smradu i smeću. Prva politička stranka koja je bez kalkulacija o tome za koga će glasati uposlenici Preventa jasno poslala jednu vrstu protestne note o tome šta se dešava sa tim nepodnošljivim smradom i otpadom je OO SDA. Očekuje se odgovor, a do iščekivanja tog odgovora još uvijek u Preventovim bazenima stoji i taloži se deset mjeseci netretirani otpad poznat kao “muljni kolač”. Više nije nikakva tajna da na relaciji Prevent i firma koja odvozi otpad iz Preventa postoji ozbiljan problem, problem koji nas vraća u ovu 2007 godinu kada se opasni otpad zakopavao i unutar vlastitih postrojenja.

Jedno je sasvim izvjesno i jasno, izlizana priča o liječenju Visočana u Sarajevu u svrhu predizborne kampanje je prevaziđena. Ozbiljna priča od koje se može napraviti odličan biznis, riješiti osnovno pravo građana, glasača/birača da udišu normalan zrak, imaju redovan odvoz smeća po prihvatljivim cijenama i imaju čiste rijeke i njihove obale bez glavuša, trbušaka i crijeva … jeste priča o “visočkom smeću” koja može i treba da bude predizborna strategija svih ozbiljnijih stranaka koje žele vlast u Visokom bez licemjernog ustručavanja i matematičkog političkog kalkulisanja.