Arhiva članaka objavljenih na Visoko.co.ba

Od “Minderhane” do demokratije

altHasan Hafiz Senaja efendija Hadžijahić, brat Hatibov, po završenim teološkim naukama, završio je i pravo u Turskoj, postao advokat u Carigradu, gdje i umro. Ali, dok je još učio vjerske nauke, dolazio je u Sarajevo, pa bi ponekad i vazio. Jednom je tako držao vaz u Visokom, gdje je tumačio tobu (pokajanje) pa je rekao: “Allah dželešanuhu primio je tobu i kad insanu duša dovde dođe  (pokazujući rukom do grla). Ali, jebo sam mu mater ko je dotle čekao!”. (Izvorni tekst iz knjige “Sarajevski  Nekrologij”)

Prilikom nedavnog odlaska na press konferenciju u prostorije OO SDA Visoko upitah, pred izbore po naredbi i pravilu uvijek ljubazno i susretljivo članstvo stranke, gdje je i šta je s famoznom, i u Visokom dobro poznatom “Minderhanom”? Dobih neočekivan ali odgovor koji mi dade političku nadu da se nešto ipak mijenja: “Prema želji novog predsjednika stranke, ‘Minderhana’ je ukinuta i pretvorena u prostor za druge namjene, upravo u tom prostoru bit će održana press konferencija”.

Bi mi nešto i drago, a evo i zašto. SDA-ovska “Minderhana” je bila poznati prostor unutar zvaničnih prostorija stranke gdje su po vlastitom ubjeđenju “važni ljudi”, stvarni i lažni istaknuti članovi stranke, “sijede glave” i oni iz sjene koji su imali nešto za reći, sjedili, pričali, diskutovali, polemizirali, donosili odluke. Većina od tih značajnih političkih odluka svoju ilustraciju ima u izgledu današnjeg Visokog, a današnje Visoko je propast kao i politika tog vremena. Zato je jako dobro i izuzetno važno da je ta “Minderhana” doživjela propast kao i lične političke pa i poslovne karijere većine onih koji su sjedili i “minderisali” u toj prostoriji preko leđa svih nas poreznih obveznika. Bilo je to zlo mjesto gdje se s nevjerovatnom lakoćom igralo ljudskim sudbinama i državno i društveno pretvaralo u privatno, ovisno o tome koliko si bio spreman uvlačiti se u guzicu aktuelnoj političkoj eliti tog vremena čija je većina u pravilu bila SDA-ovska, kako u zakonodavnoj tako i u izvršnoj vlasti, načelnik je, podrazumijeva se, bio dio tog mozaika. Nikad neću zaboraviti one godine kada će SDP na lokalnom nivou poraziti SDA u smislu mjesta načelnika, kada je na vlast došao Faruk Salčinović, a SDA dobila najmanje vijećnika ikad, njih 10. Bilo je to na lokalnim izborima 2000. Naravno pratili smo izbore tada za jedan radio koji će 10 godina kasnije postati sve ono suprotno zbog čega je i nastao. Bila je noć izbora kada su već sva biračka mjesta bila zatvorena. Preliminarni rezultati s terena su ukazivali na poraz SDA, a mi smo obilazili svaki izborni štab pojedinačno. I kada je već postalo jasno da SDA puši foru i da se “komunisti” na čelu s Nihadom Čengićem vraćaju na velika vrata političke scene u Visokom, prilikom ulaska u prostorije OO SDA baš nekako u hodniku koji razdvaja “Minderhanu” i prostorije predsjednika i sekretara stranke, zagrmilo je iz smjera “Minderhane”: “Eto hin opet, iščeraj hin”!!! Taj avaz koji se probijao kroz noć gorčine i poraza ispustio je meni danas simpatičan lik i opet nekakav revolucionar u KTK, a tada poznat po tome što je na izbornim skupovima nosio najveće zastave i mahao njima, nikad još nisam riješio dilemu da li se zove Bego Agić ili Ago Begić, šta bi mu bilo ime, a šta prezime!? Toliko o demokratiji tog vremena i slobodi izvještavanja te sigurnosti novinara.

Važna napomena u ovom štivu koje se moglo zvati i “Minderhana za početnike” jeste podatak da su tadašnji politički aktivisti SDA u prostor “Minderhane” ulazili u čarapama ili bosi ovisno o godišnjem dobu. Moguće da razlog katastrofalne politike za opće dobro tog vremena leži upravo u tom momentu političkog diskutovanja u čarapama koje sa sobom svakako nose arome slične Preventovim, a opet ovisno od daljini mjesta iz kojeg ste dolazili i kvaliteti obuće koju ste nosili. Međutim, zbunjuje kako su te donošene odluke u slučajevima privatnog interesa uvijek imale smisla u odnosu na opći interes gdje su bile loše.

Potpuno suprotno tom vremenu i tadašnjem enterijeru, prostorija OO SDA Visoko danas izgleda neprepoznatljivo drugačije. Drugačiji je i pristup organizacije stranke. Ako ga upoređujemo s drugim strankama, zašto to ne reći i javno, SDA Visoko je provela potpuno unutarstranački demokratski, legitiman i legalan reizbor predsjednika stranke nakon Povjereništva kao i svih ostalih organa stranke. Potpuno suprotno tome desile su se stvari u OS SBiH, danas je i tamo Povjereništvo, ali u SBiH su se izdešavale i na sceni bile suprotne metode novog ustroja stranke. Današnji OO SDP-a, posmatrano izvan teritorijalnih granica političkog Visokog, izgleda kao OO SDA prije nekoliko godina, bez boje, ukusa i mirisa. Imaju podanički status spram kantonalnih instanci, a o statusu u Sarajevu da i ne pričam. Vrh stranke ozbiljnije doživljava Caffe “Tito” nego OO SDP-a Visoko. O ovim manjim strankama neću posebno ni polemizirati do trenutka kada u vijeću ne budu imali četiri ili više vijećnika i dobiju legitimitet ozbiljnih da bi se vrijeme na njih trošilo. Uostalom postoje novinari opće prakse koji pred svake izbore nađu žrtvu i levatski ih “ošišaju” dok naručioci zauzvrat dobiju neukusan sajam taštine i promociju vlastite sujete. Kad porastu samo će im se kazati.

altVratimo se OO SDA Visoko, ako pričamo o statusu te stranke u odnosu na ostale općinske odbore u ZDK i Kantonalni odbor ZDK, osjetno je i primjetno da Visoko više nema status epizodiste u kukuruzima. Današnji njihovi kadrovi nisu podanici Mirsada Zaimovića i ostalih zeničkih pretendenata na sve budžetsko. Visoko je u tom smislu nametnulo nosioca liste na prošlim Općim izborima za Federalni parlament, u Skupštini kantona sjedi dr. Senad Karavdić, do formiranja SDP/SBB koalicije Visoko je imalo i ministra za finansije. Ne dešava se da sastancima Kantonalnog odbora ne prisustvuje niko iz Visokog. Ranije i kada bi se pojavio podrugljivo je bio naveden kao primjer loše organizovanosti stranke u kantonu. Sve su to pokazatelji da nova SDA Visoko ima ugled i karakter. Isti taj ugled postoji i u Sarajevu, vidi se to i po čestim dolascima i posjetama Visokom značajnih političkih ličnosti iz vrha stranke. Velika je, ogromna razlika između Mersedove, Džemalove, Vehidove, Kenanove, Rašidove, Azizove, Ahmetove i današnje SDA na čelu sa Halimom Zukićem. Dug je put od “Minderhane” do istinske demokratije, za sada unutarstranačke, i tu ima još nedorečenih i neriješenih stvari kao u slučaju Adnana Delića, ali ako ništa onda je sve puno transparentnije, a konačna ovjera ispravnosti njihovog rada će biti 08.10, kada saznamo prve rezultate. Ukoliko se tada ne verifikuje sve do sada urađeno, onda je sva ova moja priča bezveze. Da banalizujem stvari do kraja, donedavno sam Saopćenja za javnost iz SDA dobijao faxom ili prekucana na nekoj staroj mašini što je već prevaziđena i zaboravljena forma komunikacije. Danas komuniciram s Amilom Koso i Dževadom Fejzićem isključivo emailom, protok informacija je najbrži mogući, vrata stranke su otvorena, postoji neko radno vrijeme, održavaju se redovne press konferencije nakon kojih javnost bude informisana i može početi zrelije politički razmišljati. Nadam se da će uskoro iste reforme provesti i ostali općinski odbor drugih stranaka. Nešto slično je prije nekoliko godina uradio Vahid Hećo, uz Esmera Delibašića, Naima Kavazića napravio sličan lokalni unutarstranački ambijent, posložio politički stvari od vrha stranke na državnom nivou do mjesne zajednice kako treba, ali mu je falila neka karika u sistemu zbog kojeg mu je veliki dio članstva u Visokom okrenuo leđa.

Pitanje je da li su sve ove promjene unutar OO SDA došle kasno, a odgovor na to će biti poznat nakon izbora. Zato u uvodu i jeste citiran uvaženi Hasan Hafiz Senaja i njegova teorija o “tobi”. Pitanje je da li je političko Visoko došlo tobe i ako jeste da li je to kasno, jer uvaženi hafiz u “Sarajevskom Nekrologiju” reče: “Jebo sam mu mater ko je dotle čekao?”

Ovo nije plaćeni tekst koji bi trebao zvučati kao neko PR saopćenje koje ima svoju cijenu i koje plaća naručilac Halim Zukić, koji je moj prijatelj i čiji sam ja vjerovatno najveći oponent koji ne mora pred njim ponizno klimati glavom čak i kad ne misli kao on jer nisam na platnom spisku VGT Osiguranja, imam svoj vlastiti izgrađen stav i svoje razloge koji su drugačiji od razloga onih koji traže i očekuju nešto. Istina postoje moje kolege koje rade i tako i koje se pokušavaju nazivati novinarima dok su uredno na platnim spiskovima nekih firmi i imaju status kućnog ljubimca, da ne kažem kera. Takvi pred svake izbore prodaju svoje guzove i kaljaju čast i draž ove profesije uopće. Oni su plaćenici i ne razlikuju se uopće od “minderaša” i njihove naglašene dvoličnosti. Tu su svuda oko vas, cvile kada neko “udari” na njih, glasno se ulizivački smiju kada poslodavci pričaju i najgluplje i najnesmješnije dogodovštine iz svojih jadnih života. Nešto bi se i bunili kada im se spočitava da su sve ono što pišu i pričaju o drugima u negativnom smislu, korov su društva, profesionalna sramota, isti su oni i kerovi i nadobudni poslodavci, jadni u svom neznanju i nezrelosti sa samo jednom težnjom ka materijalnom. Kao takvi su članovi političkih stranaka, vijećnici, kandidati na listama, PR-ovi, uposlenici firmi u vlasništvu samozvanih vizionara željnih političkih karijera … Taj podmitljivi jad je dio naše svakodnevnice i treba ga odjebati iz svijeta medija jer im očito nikad tu i nije bilo mjesto.

Ali da skratimo, ovo je ustvari trebala biti kratka priča o “Minderhani”, prostoriji u kojoj su “sijede glave” palamudile u “čorapama” pod utjecajem neugodnih mirisa punih 20 godina, a da pri tome ništa pametno i opće dobro i neku korist nisu donijeli Visokom. Tekst bi trebao biti odraz nade da su “Minderhane” visočka politička prošlost. Bilo je njih po uzoru na ovu najpoznatiju još u Visokom. Ima ih i danas, kad vas zovnu “na kahvu” u neka svoja staklena zvona i halvate privatnih firmi da vam palamude i prepričavaju svoja životna iskustva, dijele političke lekcije, znajte da ste upali u zamku “minderhane” novog doba, izgleda, svrhe i namjene. Bježite odatle ukoliko želite čistu savjest i onaj osjećaj ujutro kad se pogledate u ogledalo da se ne gadite sami sebi zbog stanja dvoličnosti u koje ste dospjeli vođeni materijalnim.

Odjebite “minderaše” i fejkere od sebe, osjećaj je dobar.