Arhiva članaka objavljenih na Visoko.co.ba

“Pitanje je samo vremena kada ćemo se spojiti s tunelima ispod najveće piramide svijeta”

Kada smo u novembru 2010. pronašli prve otvorene sekcije u Podzemnom labirintu Ravne, otkrili smo dva slobodna tunelska prolaza: jedan je vodio prema sjeveru i išao u suprotnom smjeru od Bosanske piramide Sunca, bio je dugačak četrdesetak metara i zatvoren nanosima šljunka; drugi je vodio u dobrom, južnom smjeru, ali je bio pun vode čiji se nivo povećavao. Nakon 200 metara visina vode u vještačkoj vodenoj akumulaciji je dostigla 165 cm i nije se moglo dalje. Punih godinu i po dana nismo dirali te tunele. I sada, 26. juna, odlučili smo da sistematski istražimo tunel koji vodi prema sjeveru. Ispratio nas je njemački producent iz Berlina koji snima trejler za dokumentarac o bosanskim piramidama.

Ekipa od sedam članova, koja je, pored mene, uključivala italijanskog arheologa Ricarda, naše uposlenike Amira i Admira, te nekoliko volontera iz Australije, SAD, Velike Britanije, Mađarske i Srbije, krenula je, obučena u zaštitna vodootporna odijela i čizme, sa rezervnim setovima baterija i kompasima, tunelom koji je bio ispunjen vodom do visine od 40 cm. Prvu barijeru smo počeli da uklanjamo i čekao nas je vrlo uski tunel kojeg smo sporo ručno čistili, bez alata, u ležećem položaju, sa dvije kante.

Nakon više od sat vremena, napravili smo prolaz kroz kojeg smo puzeći prošli. S druge strane nas je dočekala ponovo voda, ali tunelski prolaz je bio otvoren. Prošli smo dvadesetak metara, s obje strane tunela su bili zatvoreni bočni prolazi i svaki je imao suhozid na početku. Ohrabrujuće je bilo da se slobodni tunel kretao od sjevera prema istoku, da bi ubrzo dobio pravilan južni pravac, upravo onaj koji nam odgovara.

Nakon toga smo naišli na novu prepreku, gomilu šljunka i pijeska ispred nas. I to smo očistili relativno brzo i nastavili dalje. Ušli smo u tunel bez vode. Slijedila je velika raskrsnica, visina tunela gotovo tri metra. Pregledali smo tri bočna tunela koji su ubrzo postali zagrađeni i uputili se jedinim slobodnim koji je imao pravilan smjer prema jugu. Nije slučajno što je ostavljen otvoren prolaz baš prema jugu.

Nakon još dvije raskrsnice došli smo do nove barijere. Južni smjer tunela je bio zatrpan do samog vrha. To nije obeshrabrilo mladog italijanskog arheologa koji je počeo rukama da čisti šljunak i riječne oblutke. Nakon četrdesetak minuta stvorio je dovoljno slobodnog prostora da se provuče između tavanice i nabacanog šljunka. Ubrzo smo i mi ostali ušli za njim. Smjenjivale su se sekcije s vodom sa onim suhim, bez vode.

Nove raskrsnice, keramički blokovi s uklesanjima, različita visina stropova, čisti zrak, jednaka temperatura u svim tunelima.

Tunelski prolazi u kojima ljudska noga nije kročila jako dugo vremena.

Nakon što smo uporno slijedili pravac prema jugu naišli smo na još jednu barijeru u vidu šljunka kojim je zatrpan prolaz do samog vrha dvometarske tavanice.

Napravili smo pauzu. Šta sada? Pogledali smo na sat. Prošlo je već četiri i po sata od početka ekspedicije. Odlučili smo da ovdje stanemo iz sigurnosnih razloga.

Vratićemo se ujutro sa četiri ekipe. Započet ćemo čišćenje i podgrađivanje ovog novog pravca, dvije ekipe ćemo zadužiti za čišćenje najužih dijelova, a jednu da uklanja nanose šljunka s najisturenije pozicije.

Volonteri i Ricardo su se oduševljeni vratili nazad među ostale kolege. Bili su zvijezde večeri i krenula je priča o avanturama.

Sutradan smo došli i s ekipom da mapiramo nove tunele. Otkrili smo ukupno 152 metra novog tunelskog prolaza i desetine novih metara bočnih prolaza!

U izjavi za dokumentarac  sam rekao: “Prvih 300 metara tunela na kojima smo radili u periodu 2005.-2010. bili su u potpunosti zatrpani i ispunjeni šljunkom i svakih nekoliko metara je pravljen suhozid kao potpora tom ubačenom materijalu. Trebalo nam je pet godina da mukotrpno očistimo i podgradimo ove prolaze. Krajem 2010. smo otkrili prve slobodne sekcije i to je bilo veliko ohrabrenje za nas. A sada, nakon ovog iskustva, vidimo da nakon manjih barijera slijede dugačke sekcije otvorenih tunela.

Da li su se oni koji su zatrpavali tunele umorili ili su mislili da će u budućnosti svi odustati u samom početku? Da li smo došli do tačke kada će sve više otvorenih tunela biti pred nama? Koliko će nam to vremena uštediti na našem putu prema Bosanskoj piramidi Sunca?”

I ovi novi tuneli su nivelirani. To znači da ćemo, ako ostanemo na istoj visini, u budućnosti doći na dubinu od 280 metara ispod vrha piramide. A ruski geofizičari dr. Oleg Khavroshkin i dr. Vladislav Tsyplakov su nam 2007. godine rekli da su na dubini od 280 metara ispod vrha piramide detektirali mrežu podzemnih tunela.

Pitanje je samo vremena kada ćemo se spojiti s tunelima ispod najveće piramide svijeta.