Arhiva članaka objavljenih na Visoko.co.ba

Jesmo li se otprirodili?

afrika gladRijeka Bosna je najbolji indikator i najbolji odraz naše svijesti, savjesti, odnosa i odgovornosti i bogobojaznosti. Veliki je grijeh činiti nedjela prema prirodi. Da li ikad razmišljamo da smo mi razumni čovjek i da imamo svijest i savjest prije nego što otvorimo slavinu i ispustimo u slivnik sve ono što nama ne treba? Da li razmišljamo o tome da je to otrov za onu ribu, za onaj cvijet i da ne kažem sve ono što mi pošaljemo niz Bosnu dolje u Zenički bazen nađemo na pijaci u luku, salati, paradajzu i to pojedemo sa takvom slašću! A onda se pitamo otkud nam bolesti, otkud nam toliko neraspoloženja, otkud nam devijacije i tako redom. Kao dokaz svega toga je veliko siromaštvo, odnosno jaz između onih koje možemo označiti kao bogati i onih koji jedva preživljavaju. Većina nas u stalnoj je trci, trčimo da obavimo naše dužnosti a uopće ne vidimo kakva je Bosna, da je to mrtva rijeka, koliko u njoj pliva naše savjesti i svijesti, onoga što se zove, evo, tehnička kultura. Naša kuća i naš dom je i na Visočici, i na Fojnici, nije samo do naših kanata. Moramo se malo globalizirati kako ne bismo zalazili u još veće siromaštvo. Naslovna slika pokazuje odraz tog naprednog, savremenog svijeta. Da postoje i otužne slike onih koji jedva preživljavaju govori činjenica da danas, dok ovo čitamo, odnosno večeras najmanje jedna trećina svjetskog stanovništva, odlazi gladna na spavanje. Mi hvala Bogu, a ono ako ne siti, a onda na spavanje bar ne odlazimo gladni. Druga trećina ljudi, dakle 2 milijarde ljudi na spavanje večeras odlazi polugladno, poluuhranjeno. Nama, s obzirom da su nam polja sve više pusta, da mi, ne da smo se oprirodili, nego smo se otprirodili, pa sve više zavisimo od genetički modificiranog kukuruza iz Mađarske, pavlake iz Slovenije, vode koju nažalost uvozimo i da ne nabrajam dalje. I ovdje se ukoliko se dobro sjećate prije neke godine digla čitava panika hoćemo li se moći prehraniti jer zavisimo od tamo nekih zaliha robnih rezervi koje su zatajile. Dakle, ovo kad ja govorim o odnosima i relacijama, šta je odnos? Odnos je da mislimo jedno na drugo. Mi to doista i jesmo, koliko vidim mi jesmo u jednoj stalnoj interakciji sa prirodom, ali sve više smo okrenuti samo sebi. Sve se više alijeniramo i zatvaramo. Nakon rata pa na ovamo održana je značajna konferencija u Frankfurtu na kojoj se govorilo o šansama BiH gradova u procesima rekonstrukcije, nijemci tamo zamislite spominju instituciju mahale i uzimaju je kao primjer gdje dolazi do izražaja i tradicionalno, i teritorijalno i ambijentalno, i posebno društvenu jedinicu u kojoj još uvijek stanuje čovjek. A mi ovdje kad nas neko pita odakle si, pa veli iz mahale, a znate jel’ to ona mahala? Ma znate nisam ja baš u mahali! Mi se znači otprirođujemo. Gubimo dakle identitet. Da li je to dobro? Mi trebamo sa ponosom kazati ja sam izdanak mahale, a ne da nam o tome govore tamo neki stranci. To je naša komparativna prednost. Prije desetak godina, izračunato u milijardama američkih dolara, vojni budžet u svijetu, znači ratovi kojima se najčešće regulira naša brojnost iznosio je oko 780 milijardi USD, da ne kažem samo sladoleda u Evropskoj uniji djeca pojedu u vrijednosti koliko 11 milijardi USD i da ne spominjem dalje. Dakle vraćam se na onu neminovnost pravednije raspodjele, kad bi mi sebe ovdje preispitali, možda da izvagamo naš egoizam, preispitamo naš altruizam, onda bi zasigurno tamo negdje na osami u svojim razmišljanjima pronašli sebe kako možda doprinosimo jednom jako lošem odnosu u prirodi i jednom ovakvom stanju. Zato, ne treba ni prevelike nauke ni struke, svako od nas može dati svoj doprinos da oživimo ove naše rijeke, da vidimo kakva nam je svijest i savjest. Kako mi to možemo vidjeti. Vidite, jel’ mi se ovdje ponašamo na jedan drugi način, imamo ograničenja, ova svijest u smislu odnosa prema prirodi u najužem smislu riječi jeste naša neaktivnost, ali u uvjetima kad nas niko ne vidi. Ja kad’ idem ulicom, sad’ naravno da me nećete vidjeti tamo da nešto bacim. Jel’ pa kako profesora da se vidi u nečemu takvom i da ne bi neko rekao, pa evo vidite profesora kakav primjer pruža. Ali, ako nas niko ne vidi, e onda mi je već sumnjivo. Takvi smo mi svi. U svima nama je čovjek. E sad treba dobro vidjeti kakav je to čovjek? Koliko je on moderan? Koliko je on racionalan?