Arhiva članaka objavljenih na Visoko.co.ba

IN MEMORIAM: Kemal Vražić – Ibe (1946-2012)

Visoko je danas ostalo bez jedne od svojih najvećih rukometnih legendi. U 66.godini života je u Kantonalnoj bolnici u Zenici preminuo Kemal Vražić –Ibe. Kada se spomene njegovo ime, prva asocijacija je rukomet koji je jednako dobro igrao, kao što ga je i volio. Volio je i svoje Visoko, čaršiju i mahalu, što je uvijek s ponosom isticao, pa se još uvijek pamte njegove riječi. „Visoko je u ratu hranilo cijelu BiH“ ili „Malo ko je dao kao što je Visoko dalo“. Priznao je da se čak bio spreman i „pomarisati“ kada neko govori protiv njegovog grada. Volio je i dobro druženje na kojem se uvijek na trpezi moralo naći nešto specifično, bilo jelo, bilo piće, koje u tom momentu bilo teško pronaći. Čika Ibe, kako su ga mlađi od milja zvali, je u najkraćem bio jedinstven i neponovljiv i kao takvog smo ga voljeli.

Kemal Vražić – Ibe, rođen je 27. septembra 1946. u Visokom. Kao svestrani sportista ponikao u visočkom DTV „Partizan“ gdje su mnogi mladi momci njegove generacije otkrivali i usavršavali svoj sportski  talenat.

Za Ibeta se može reći da je bio dobar gimnastičar, kuglaš, odbojkaš, stolni teniser, kao dječak  i  mladić igrao je čak i tenis, ali ostaće kao  izuzetno talentovan nogometni  golman bez karijere, jer  je prešao kao sedamnaestogodišnjak u rukometaše gdje je doživio i najveće uspjehe.

Rukometne biserne godine u Visokom, 1963., 1964. otrgnule su Ibeta od drugih sportova i on na visočkomrukometnom asfaltu počinje svoju bogatu karijeru.  Sa rukometašima putuje na turneje  u Zapadnoj Njemačkoj i Poljskoj, a u prvoligaškim šampionatima Jugoslavije učvršćava se na svom omiljenom mjestu  ljevokrilnog napadača. Onako visok, postaje preteča modrnogkrilnog igrača u rukometu- sportu koji će nakon nekoliko godina doživjeti i olimpijski status.

U dresu svoje visočke Bosne  dobija poziv u A selekciju reprezentacije Jugoslavije za koju debituje na Kupu Karpata u Rumuniji, novembra 1970. godine. Još ranije, 1967. g. svoje rukometne vještine dokazuje u Mađarskoj  igrajući i za B selekciju Jugoslavije, te  kasnije  i  seniosku ekipu selekcije Bosne i Hercegovine.

1972. godine prelazi u Zenicu, a poslije toga sportski put ga je odveo kao inetrnacionalca, što je u to vrijeme bila i rijetkost, u Švicarsku , a kasnije u Austriju i Njemačku. Nastupaoje i za travnički Borac.

Svoju igračku karijeru završava 1978. povratkom u matični klub u Visokom.

Od tada počinje Ibetov angažman kao rukometnog radnika. Postaje angažovan i u Zenici, a potom u Visokom. Bio je dugogodišnji član Upravnih odbora RK Bosna. Počastvovan je i time što je bio i prvi direktor reprezentacije Bosne i Hercegovine nakon rata u BiH.

Igrajući za visočku  Bosnu stekao je status vrhunskog sportiste Jugoslaviije. Godine 2000. dobio je od Opštinskog saveza za fizičku kulturu  Visoko Priznanje za životno djelo u sportu, a Rukometni savez Jugoslavije, bivši i sadašnji Rukometni savezi BiH , Sportski savez Zeničko- dobojskog kantonadodijelili su mu niz priznanja: Zlatnu plaketu Rukometnog saveza Jugoslavije, Zlatnu plaketu RS BiH;  12. marta  2011. dobija Priznanje Rukometnog saveza BiH za doprinos u rukometu.

Nagrada za životno djelo u Zeničkodobojskom kantonu sa početka ove  godine posljednje je priznanje ovom čovjeku – sportisti prije svega.

Komemorativni skup povodom smrti Kemala Vražića biće održan u Velikoj sali Općine Visoko u četvrtak u 16:00 sati, a dženaza je istog dana iza ikindije namaza na gradskom groblju u Visokom

Neka ti je vječni rahmet legendo visočkog rukometa