Arhiva članaka objavljenih na Visoko.co.ba

Budi promjena koju želiš da vidiš. Budi kraljevski kao Visoki

alt“Sve u svijetu svodi se na jednu ludu jurnjavu i ako čovjek za volju drugih, a ne po svojoj strasti, po svojoj potrebi, kuluči za novac ili za čast – on je budala u svakom slučaju!”
(Johan Volfgang Gete “Jadi mladog Vertera”).

Peče se neka nova sudbina Visokog na vrućini gradskog asfalta. Predizborne muljaže su u punom jeku a naši naivni Visočani su se, kao i svake izborne godine, kao somovi upecali na političke ‘ gliste ‘, pa se na udici koprcaju van svoje vode. Neko je zabacio na blinker, neko hvata na trokuku, sve u zavisnosti od finansijskih mogućnosti stranke ili privrednog subjekta koji ga finansira. No upravo hoću da vam skrenem pažnju, vi žitelji akvarijuma rednog broja 71300, nazvanog Visoko, šta su radili ti isti ‘ ribolovci u mutnom ‘ zadnjih 16. godina koliko ste im poklanjali svoje povjerenje. Dizali su zamišljene kule, gradove i aerodrome obećavajući napredak visočke općine u svakom pogledu, što se, naravno, nije desilo. Potom su spašavali situaciju i doveli Prevent u Visoko, prethodno rasprodavši i pokravši svaku dobru i normalnu stvar iz visočke sehare privrednih subjekata u vlasništvu države. Pa su tako, ljudi koji danas bez stida hodaju ovo čaršijom, istu tu čaršiju zavili u crno da su nam Gradska groblja postala najperspektivnije preduzeće. Iza njih su ostali pustoš i glad, kao poslije cunamija, pa su ljudi u potrazi za koricom hljeba brže-bolje dočekali Prevent koji je u 10-ak godina svog rada uspio da napravi više problema nego sve ostale firme zajedno, zagađujući okoliš. I dan danas zarađuju ogromne svote novca, preko leđa nedovoljno plaćenih radnika, koji zbog dugova, kredita ili jednostavno bez neke druge, adekvatne finansijske podrške moraju raditi i po 12 sati dnevno, gdje su njihovi kapaciteti maksimalno iskorišteni. Tako da imamo vodeću fabriku u gradu koja ne poštuje praznike, koja ne poštuje svoje zaposlenike, te koja, nauštrb čitave naše zajednice puni svoje bankovne račune i time konstantno povećava svoju sveukupnu monopolnu moć nad radničkom klasom. Ali šuti i trpi, bit’ će bolje, a do tog’ bolje crkni za 700 KM radeći 12 sati dnevno. Al’ bit’ će bolje. Tako bar kažu. Samo što tako govore zadnjih 20 godina, a meni se sve više čini da trebamo tu frazu zamijeniti sa bit’ će gore. Dakle nakon prodaje svih kapaciteta visočke općine velikim glavama našeg grada ostalo je samo da ukaljane časti i imetke pravdaju i vade jednom velikom stvari, što je u tom trenutku bila ASA grupacija, sa pogonima Preventa u Goruši te u novije vrijeme u Topuzovom Polju. Rezultat svega toga su danas ljudi koji od života koriste doslovne minimume, žive na rubu egzistencije čekajući da se njihovi bivši direktori, preobučeni iz komunističkih u vjersko-demokratske uniforme, smiluju nad njihovom sudbinom i udijele im koji dinar da mogu prehraniti i iškolovati djecu. Rezultat su ljudi koji umiru jer nemaju novca, koji bi im država trebala obezbijediti, za adekvatno liječenje, pa se moraju moliti pred čitavim svijetom da bi bukvalno sačuvali svoj ili, u još gorem slučaju, život svog djeteta, jer su oni kod kojih su krvavo zaradili pravo na te i takve stvari, čim su im prestali donositi korist, zaboravili na njih. Rezultat su mladi koji ostaju bez obrazovanja zbog neadekvatne finansijske situacije u drzžavi. Imao sam, u zadnjih mjesec dana, primjer jednog našeg sugrađanina, Harisa Husića – Barija, koji je dio romske zajednice našeg grada, prema kojoj većina ima loše predrasude. I pored neadekvatne finansijske situacije, samo zbog velike želje da pokaže svijetu da ga ne može tlačiti niko, pa ma kojoj etničkoj ili vjerskoj skupini pripadao, Haris je završio srednju školu, iako su mnogi ismijavali taj njegov trud. Momak koji je uspješan sportista, kaže kako je njegova želja za dokazivanjem prevladala svaku predrasudu njegovih sugrađana i kako će on u narednom periodu potruditi se da im dokaže da se sa jakom voljom može sve. I to je bio jedan od rijetkih svijetlih primjera, za mene, u ovoj čaršiji, kako kad ljudi postanu svjesni svoje sopstvene moći ali preuzete odgovornost mogu da učine sve što požele, makar sve to izgledalo nerealno i neizvodivo.

Dakle, da nastavim, naši sugrađani, koji su bili najveće patriote par godina poslije rata, dok nisu obezbijedili sebe, svoju djecu, svoju unučad i ostalu porodicu, danas sakriveni iza bedema svojih dvoraca u okolini Visokog, pričaju ljudima priče kako su neuki i neobrazovani, pa zato što nisu išli u školu sad rade za minimalac. Prije koji dan sam imao situaciju u kojoj sam pričao sa jednim imućniji prijateljem i kažem da moram sa svojih 17 godina radit’ puno radno vrijeme, za par stotina maraka da bih otišao na more sa prijateljima. Isti taj prijatelj mi kaže kako sam trebao ‘ učiti školu ‘ pa mi ne bi tako bilo. Znači u tom grmu leži zec. Samo sam se jedno pitao. Kako je on sa zaključnom ocjenom dovoljan‘ učio školu ‘ a ja sa odličan radim za 300 KM dok se on voza u BMW-u svog dragog tate. To je upravo ona politika kojoj nas uče od malih nogu. Budi pošten i dobar pa ćeš da budeš modar ili budi snalažljiv i nepošten pa ćeš biti hadžija. Tako su i naši ‘ dragi ‘ političari igrali odvajkada poznate uloge, nauštrb poreznih obveznika, pa danas oni i njihove porodice žive hadžijski a sve zbog ljudske gluposti. Zbog toga što dozvoljavamo da nam takvi vladaju, da nas prave budalama i da iskorištavaju naš jad i siromaštvo za sopstvenu zaradu, pa nam i mogu reći da smo neuki i neobrazovani, da smo glupi i slijepi.

Još nikada nismo postali svjesni svoje snage, nego smo, na državnim i lokalnim utakmicama, koje se igraju svake dvije godine jedne oktobarske nedjelje, navijajući za svoje samo još više produbili nazadak. Ali takvi smo mi. Bolje da krade ‘ naš ‘ nego da krade ‘ njihov ‘. Pod zastavom neke političko-vjerske skupine ljudi su postali tek puki pijuni koji će za 100 KM prodati svoj obraz ili će za volju drugih kulučiti, da bi sutra mogao kukati na kahvi kako je stanje nepodnošljivo i kako nam političari zagorčavaju život.

’ Budite promjena koju želite da vidite. ‘ je baner koji stoji na glavnom ulazu u Visoko. Mislim da vi ljudi morate shvatiti da taj baner krije neke veće stvari u sebi od marketinške propagande. Morate postati svjesni da samo vaše pozitivno razmišljanje, vaš trud i zalaganje, kao kod našeg sugrađanina Harisa Husića, može da dovede do neke promjene na bolje. Morate shvatiti da svaki vaš glas, u ovakvom sistemu gdje se kriminalom pokušava doći do imetka, može napraviti ogromnu prevagu u rješavanju problema društva. Dakle, svi moramo biti timski igrači, koji će se sutra pokrenuti i postati kritična masa koja će riješiti probleme, prvenstveno našeg grada, a koja će zatim postati svijetli primjer za ostale Bosance i Hercegovce. Svi mi moramo postati srce Visoko koje ćemo sopstvenom snagom zaliječiti i koje će sutra početi da kuca u nekom novom, aktivnijem ritmu, na putu bojitka.