Arhiva članaka objavljenih na Visoko.co.ba

Bosna je srmovez

Sva raskošna i mirisna na pragu dvadesetprvog stoljeća prkosila je vremenu i nevremenu. Sjećam se snova odsanjanih u njenom naručju. Jutrom me je budilo sunce. Bistro i toplo.  Nikad nisam razmišljala otići, jer vrijeme ovdje klizi ritmom moje duše.

Svi mi imamo  spakovane kofere iluzija o ljepšem životu u nekom drugom vremenu i prostoru.

A kamo otići? U zemlje gdje bit ćete stanovnik drugog reda, u kojima nikada neće sagledati stvarno ljudsko u vama, jer oni to odavno ne posjeduju. Toplinu.

U zemlje koje će vam ponuditi posao čistaća ulica i bogataških kuća, čuvare tuđih pasa i mačaka, njegovatelje starih osoba, ulične prodavcehamburgera i slično. Da bi ste postigli nešto više, tražit će od vas da iznova završite škole, po njihovom sistemu.

I bit ćete srećni.

A sve to ste mogli biti i ovdje, možda ne tako dobro plaćeni, ali Bože moj. Niti jedan početak nije lagan.

Tamo negdje ubacili su vas u „mašinu“ svojih pravila i vi ne smijete ni trenutka odstupiti od njih, ovdje ni jedno pravilo nije postojalo. Čudan je čovjek!

A Bosna i Hercegovina ima svoja blaga, jer da ih nema nikad se za nju ne bi otimali osvajači, stoljećima. Miris šuma i žubor rijeka. Srdačna duša bosanska.

Miris bosanskih jela, heklani milije na stolu. U predsoblju papuče za putnike dobronamjernike. Bujrum! Tkani peškir na krilu i kašika viška. Pa šta se zadesi na sofri. Osmijeh. Potom  kahva, himber i nešto od slatka.

Čista bijela posteljina. Ponuda za noćenje. Obavezna.

Ako se ipak odlučiš otići slijedi zamotuljak za puta. Komad hljeba uz to kuhano jaje, sir, kajmak ili komad suhog mesa.

Eto to je Bosna. Uprkos svim modernim tehnologijama i svim običajima sa  različitih koji se nameću, ovi naši običaji žive.

Tamo negdje kamo kaniš otići samo poštar zvoni na vrata. Prijatelji dolaze u strogo određeno vrijeme i to na čaj ili kahvu.

Na svadbu se ide sa unaprijed zahtijevanim poklonom. Kod nas pet puta odeš, jednom odneseš. A kad neko umre sahrana je kraj svega.

Ni kahve, ni ručka da se unese. Otuđenost! To boli. Tebe koji znaš za drugačiji život!

Zato ti koji čamiš u četiri zida i misliš da svugdje je bolje nego ovdje. Izađi. Pokreni se. Pronađi sebe u ovom vremenu i prostoru. Ostani.

Treba te tvoja kuća i avlija. Treba te tvoj sokak. Ako imaš zanat pokreni posao, ako imaš njivu posij i zasadi. Zemlja je majka. Ako nemaš škole kreni odmah. Ovdje. Obrazuj se.

Pokaži bjelosvjetskim prolaznicima koji su kroz ovu zemlju prošli uspostavljajući mir iz nje iznosili ko’ sa hadždža, razne dragocjenosti.

Ne dozvoli da se kineske krpe usele u domove i tvoje majke seharu zatvore., da kineske kancerogene zdjele krase police tvoje komode, a bakreno posuđe u podrumu paučinom zavejano.

Ne daj svoje običaje vjetrovima tuđine. Kad ti je teško, a svakom to bude, pomisli da ima i gore.

Vjeruj u sebe! U svoj nijet! U svoj kućni prag!

Bosna je srmovez u tvojoj duši. Ostani!!!