Arhiva članaka objavljenih na Visoko.co.ba

Ko je ovdje delinkvent?

Svjedoci smo svakog dana, kako u medijima tako u najbližoj okolini, spominjanja riječi delinkvent. Da li bi ti delinkventi željeli biti delinkventi? Da li bi alkoholičar želio biti alkoholičar? Da li bi narkoman želio biti narkoman? Da li bi prostitutka željela biti prostitutka? Da li bi lopov želio biti lopov? Da li je to njihovo stvarno stanje ili je bijeg od stvarnosti? Prije agresije na našu domovinu ovo gore navedeno je bilo u neznatnom broju. Potpisivanjem Dejtonskog sporazuma u našoj državi imamo veliki problem navedenih poremećenosti. Dok je bio rat jedni su se borili za ovu državu i bili su heroji, časno i dostojanstveno su odbranili svoju domovinu, dok su drugi bili poremećeni i nesposobni za borbu, ali su bili sposobni u ratu da razviju biznis i profitiraju.

Završetkom rata heroji su postali jad i bijeda, a ovi poremećeni su postali biznismeni i bogataši. A život ko život teče. Vrijeme se ne može zaustaviti. Djeca rastu, razvijaju se i imaju svoje potrebe. Zamislite kako je biti dijete jednog borca koji je poslije rata ostao bez posla, može se reći bez dostojanstvenog života, dok na drugoj strani imate djecu ratnih profitera i bogataša. Zamislite kako je kad se djeca susretnu u školi, kafićima, diskotekama, općenito u životu. I kad se dijete vrati svojoj kući i kaže svom ocu: trebaju mi cipele, pantalone, jakna, knjige, trebam se upisati u školu, trebam za prijevoz, trebam za sendvič, trebam sok popiti, hoću mobitel, hoću dopunu, hoću na more, hoću na izlet, hoću izaći, hoću vozačku, hoću automobil, hoću se oženit’ ili udat’, hoću formirati obitelj, a taj demobilisani borac, nezaposlen, bez novca, šta da on odgovori svom djetetu na ove sve prohtjeve koje treba da ima svako dijete. Dok djeca profitera i bogataša i amnestijaša imaju svega u izobilju.
Zamislite kakve se revolucije dešavaju u običnoj djeci (radničkoj djeci) čiji roditelji jedva preživljavaju i kakav je njihov pogled na svijet kad se gazi svakodnevno njihovo ljudsko dostojanstvo. Dok ga roditelj odgaja u kući kako treba biti pošten, častan, dostojanstven, ponosan na ono što je on i to funkcioniše u toj kući. Kad izađe iz kuće i zakoraci na ulicu vladaju zakoni kocke, lopovluka, prevarantstva, licemjerluka, oholosti. Sve što je gore – sve bolje prolazi. Jer u ovom svijetu, današnjem, nažalost prolaze samo lopovi. Da ne pišem kako funkcioniše naš život u svim segmentima javnog života. Svi znamo i postavljamo pitanje gdje će sve ovo završiti. Ova tema je posebna tema i naši naučnici pišu studije o ovim temama, ali nikako da nađu rješenje i ovo gore navedeno je svakog dana u porastu.

Ovo što pišem sad je problem čovječanstva, odnosno problem svih stanovnika ove planete Zemlje. Ja sam musliman. Moja vjera je Islam. Naši vjerski radnici kažu da je naša vjera najčišća, najplemenitija, najbolja. Postavljam pitanje: „Kad je sve to tako, zašto kod nas Bošnjaka muslimana ovog gore navedenog ima u izobilju“? Kako ti vjerski radnici nisu u stanju da zaustave ove poroke današnjice? Da ne idem dalje, u mom naselju Šarenim Hanovima u Moštru, oko škole, toliko ima kladionica, kafića, prostitucije da učenici misle da je to normalno. Pa i na putu do škole iz sva tri pravca odakle učenici dolaze u ovu školu na tom su putu kocka, alkohol, cigarete, prostitucija, ne znam da li imaju išta vidjeti na putu prema školi.
Ovim tekstom želim pozvati svakog na razmišljanje o tome kakva nam je budućnost s ovakvim načinom života i da li ja koji ovo čitam mogu i želim promijeniti na bolje. U ovom tekstu postavljeno je mnoštvo pitanja umjesto detaljne analize ovih problema. A zašto? Zato što mislim da ja nisam pametniji ni od kog od vas, niti želim da ih prozivam poimenično, a i vi ih svi dobro znate ko su ti ljudi kojim smeta sve normalno. Želim da napravim sistem i da probudim svijest ljudi da napravimo ambijent gdje ćemo se svake sedmice okupljati, analizirati situaciju i nuditi rješenja za bolje sutra budućim generacijama. Ako ne napravimo sistem onda ćemo napraviti sistem u kojem će delinkvencija, prostitucija, alkohol, droga, blud, kriminal, korupcija i sve što ne valja biti normalno. Onda će ovi delinkventi i ovi svi gore navedeni negativci biti normalni, a školovani i obrazovani ljudi postat će nenormalni, ako nije i sad takvo stanje, nažalost. Ne smijem ni da pomislim kakav će izgledati život ako ovo postane stvarnost.

Adnan Frljak