Arhiva članaka objavljenih na Visoko.co.ba

Povezanost eneolitskih nalaza na Starom gradu i selu Radinovići

Često sam tražio bilo kakve rezultate istraživanja, ali nažalost nije bilo ništa zvanično izuzev opšte poznatih podataka i pisanih tragova u svjetskim muzejima. Nažalost, tako je misterija koja se širi oko poznatih vremenskih perioda ostavljena da se riješi u kabinetima, pa moj pokušaj definisanja vremenskih okvira u kojim je vrh Visočice bio prvo posjećivan kao svetilište a onda nastanjen, nije ništa drugo do povezivanja običnih činjenica koje same po sebi pokazuje bezbroj artefakata koje treba samo staviti na pravo mjesto. Ne treba smatrati da su iznesene činjenice naučno obrađene, ali je moj stav koji iznosim potvrđen kao teza koja se može uzeti u obzir prilikom konačnog izvještaja o istraživanju, inače je ne bih ni objavljivao.

Zerdo Alija, Hadžimehmedagić Huso, Brutus Behdžed, Čakić Nadan i
autor priloga  1956.g. na Visočici.


Nataša Šahinović i  Goran Čakić početkom arheoloških radova na Visočici.

Stari grad danas

 

 

 

Odlazio sam često na vrh bez ikakve obaveze, uživao u iskopavanju koje su vršili moji poznanici, pomalo tugovao jer se radovi nisu izvodili kako sam ja to očekivao. Bilo je i nesporazuma jer sam ja tada pripadao timu Fondacije i nisam bio dobrodošao na vrh Visočice. Kamo sreće da nije bilo nesporazuma jer bi danas čatrnja bila onakva kakva je bila prije 600 godina, ne bi bila srušena jer se greškom smatralo da je to bunar u koji su pobacane dragocjenosti prilikom bjegstva kraljičine svite u toku opsade i osvajanja grada od strane Osmanlija.

Starost ruina od 1463.g pa do danas je poznata, ali ona do tada ostade  manje poznata iz dva razloga. Prvi razlog je nedostatak pisane istorije, a drugi sakrivanje istine od šire meritorne strukture i političkih interesa. Posljednje iskopavanje je također donijelo sukob zvanične nauke i tzv. alternative. Akteri iskopavanja, alternativci, govorili da je Stari grad samo ukras na piramidi, a nauka da je masiv iznad platoa oblikovan zbog strateškog karaktera grada građenog od materijala s lica mjesta i oblikovanog tako da sačini jedan neosvojiv bedem i pored malih dimenzija i brojčano male posade.

Nisam čovjek struke, ali nikad neću dati pardona pojedinim ljudima struke koji su se rodili kad sam učestvovao u mikro istraživanju s velikim dr. Pavom Anđelićem. Nisam imao priliku da razgovaram s akterima iz Zemaljskog muzeja jer nisu mogli kabuliti da razgovaraju, čast pojedinima, ali sam zato imao hrabrosti da kažem ko je kriv za rušenje izolacije od laporovite gline pri zadnjem istraživanju u gradu. Zadnje istraživanje je bilo istraživanje u kom se Stari grad zatekao u vrijeme neposredno pred kraljevsko krunisanje Tvrtka I. 1377.g. Grad je adaptiran pred takvu svečanost, dodan mu je drveni sprat iznesen van zidina, a sve u cilju prijema gostiju, pa su i vrata koja danas vidimo na istočnom zidu tada otvorena za prolaz ka drvenoj strukturi koje nema ni u jednom planu grada, ali ostaje činjenica da je grad već postojao i prije krunisanja, što je neupitno. Nalazi na vrhu Visočice govore da je kontinuitet života i povremenih posjeta kultnom mjestu u središtu Starog grada, prema nalazima  keramike i određenih artefakata koji pokazuju veliku sličnost s nalazima iz doline od Ćatića pa do Donjeg Moštra, i gotovo nepogrješivo govori o tome da je svetilište na Visočici bilo aktuelno koliko i naselja u dolini rijeke Bosne i to od paleolita, neolita i eneolita. Izgradnje prve nastambe na Visočici koja je imala značaj kao dominantna tačka, osmatračnica, iznad doline rijeka Bosne i Fojnice i oko koje se neznano kada stvorio grad Visoki koji je u 10. vijeku postao rezidencijalni grad bosanske i hercegovačke države.

Nalaz keramike iz grada Visoki. Eneolitska keramika s interesantnom rupom

Strelica iz Radinovića

Nalaz iz Radinovića, eneolitska keramika sa rupicama na sebi.
Pokazuje veliku sličnost sanalazom iz Starog grada iz perioda
od 3.500-2.200 godina p.n.e.

Kremen
Moj drug ima Veneru iz Radinovića o kojoj će svijet još čuti.
Jedinstven nalaz u svijetu.

Nalazi iz „muzeja“ moga  prijatelja, čovjeka s kojim sam „obigrao“
kokuruzišta i krompirišta

Bakarna igla i komadić bronze su nađeni na jednom mjestu kao i komadić keramike u sredini iskopanog dijela Starog grada, a dva komadića keramike u selu Radinovići. Dozvolimo li sebi slobodu lahko je postavim zaključak onda proizilazi da sva ti keramička komada pripadaju istom periodu i iz iste radionice iz sela Radinovića. Bakarna igla pripada eneolitskom periodu 3.500 – 2.200 godina prije Krista onda možemo sa velikim procentom sigurnosti reći da nalazi iz Radinovića pripadaju eneolitskim nalazima kao i oni na Visočici. Po pričanju dr. Pave Anđelića da se na Visočici nalazilo svetilište paleolitskoneolitskog – eneolitskog čovjeka, ispade da smo došli do artefakta koji potiču iz eneolitskog perioda na Visočici i u selu Radinovići. Igla za koju tvrdim da  je veoma tvrda, suprotno prirodnom bakru, lako krši kamen kao današnje čelične alatke, morala se obraditi na poseban način da bi služila kao alat za obrasu kamena … Kvalitet zavisi od bitnog elementa za legiranje, berilija kojeg nalazimo u rudniku, tunelu, Ravne.
Konačan zaključak slijedi i postavlja se na osnovu nalaza: Tunel Ravne je rudnik zlata i berilija, bakarna igla sa grada Visoki je iz istog perioda, eneolita, što se može reći i za nalaze u Radinovićima.

Opsidijan
Izuzetan nalaz, „ neoličanin“ iz Visokog. Postoji nekoliko sličnih u svijetu

Jedna veoma interesantan detalj je proizašao ovih dana tokom zimskog prebiranja po dokumemntacji kojom raspolažem. Tokom istraživanja unutar zidina grada na koti nula nađeno je neolitsko ognjište pa se može zaključiti slijedeće: Vrh Visočice je bio kultno mjesto neolitskih stanovnika iz doline Bosne. Imamo dokaze i držimo se njih. Bedemi kao skloništa se počinju javljati dosta ranije, pa se starost dijelova grada može potvrditi bez ikakve sumnje. Nađeno ognjište uz samu zidinu unutar grada govori da je osnovni temelj zidan, približno, 3.500 godina pr. Kr, u periodu kada se butmirska kultura počela trajno razvijati duž meandara rijeke Bosne, što je veoma bitan dokaz povezanosti dvaju lokaliteta o kojim se govori.

Sigurno je da je vrh Visočice bio povremeno posjećivan  kao svetilište, ograđen lomljenim kamenjem kao zaštitom.
Kako je početak organizovane zaštite lokaliteta kamenim zidovima s vezivom od kreća, koji su u međuvremenu bili nastanjeni bar u ljetnom periodu, do sada datiran u eneolit, a starost lokaliteta u Radinovićima potvrđena istraživanjem stručnjaka iz Kila, Njemačka, onda je lako povezati dva lokaliteta preko artefakata keramike i bakra i ognjišta i reći da su najstariji temelji zidina grada na Visočici započeti u periodu između 3.500-2.200 godina.

Grad je gradio čovjek, a brdo priroda.

Posvećeno mojim drugovima iz sokaka – Aliji Zerdi i Husi Hadžimehmedagiću, koji su dali svoju mladost i ugradili u istoriju grada Visoki.