Arhiva članaka objavljenih na Visoko.co.ba

Ne daj Fudi i Halimu, ne daj ni Heći, čuvaj hatur Poliću, dovedi vijeće pred svršen čin, poštuj stranačku disciplinu, našteli direktorsko mjesto Munibu i prodaj sve UNIS Fagasu

Šta je suština priče o Visokogasu? Novac naravno, uz neke pojedinačne interese i sa jedne i sa druge strane. Visokogas je nešto što je još prije agresije napravilo Visoko, a ovdje podrazumijevamo i sve te visočke firme koje su svojom ili protiv svoje volje bile dio te priče i famoznog „Zajma za Visoko“. Nakon rata iz raznih razloga „Visokogas“ je bio kao i sve ostale firme kojima je osnivač Općina; dobit i sve što je pozitivno čuvali su za sebe, a sve dugove i sve što ne valja prebacivali su na leđa Općine. To je inače ustaljena naopaka praksa svih ovih godina u Visokom. Ranih 2000-tih neko „pametan“ je skontao da „Visokogas“ treba prodati jer od gubitaša nemamo neke koristi. Odmah se pojavljuju i oni jastrebovi sa teorijama zavjere, SDA je bila protiv jer je to navodno trebao kupiti dolazeći budući ministar u Vladi Federacije Vahid Hećo, sa druge strane nije bilo popularno glasati protiv revizorskih izvještaja jer je iste pravila firma Nedžada Polića, tadašnjeg premijera u Vladi ZDK, a nije baš bilo popularno nepoštovati stranačku disciplinu i protiviti se samodopadnom Nedžadu. Pomiješali su se tu razni interesi, pljuvalo se pa lizalo, dizale ruke u Vijeću pa spuštale, a oni mali politički diletanti danas sa naknadnom pameću dijele političke lekcije kako je sve to trebalo završiti i odraditi.

Ipak odlučimo mi (kad kažem mi mislim na onih 25 vijećnika koji predstavljaju sve nas) prodati zamršenog gubitaša „Visokogas“. Raspiše se tender, izađe u „Dnevnom Avazu“ na 28. strani i pojave se tri zainteresovane strane: UNIS Fagas, Prevent i Ortačka grupa VGT & Asfaltgradnja. Nakon provedene procedure ustanovi se da je Ortačka grupa prvorangirana, Prevent drugorangirani, a UNIS Fagas tek na trećem mjestu. Nakon toga ustanovi se da Asfaltgradnja nije izmirila neke obaveze i automatski izbaci Ortačku grupu iz priče, Prevent odustane i logičnim slijedom stvari u igri ostane samo UNIS Fagas. A tek onda i počne prava igranka.

U novonastaloj situaciji „mi“ skontamo da to i nije najbolje rješenje za nas, ne postoji „visočki“ interes više, VGT i Asfaltgradnja ispali iz igre, Rašid Kalota se pod sumnjivim okolnostima povukao i ostade firma iz Rajlovca da krčmi visočko javno dobro. Nije nikakva tajna da je tadašnji, a i sadašnji načelnik od samog početka simpatisao tu ideju da „Visokogas“ preuzme UNIS Fagas, jer mu je navodno obećano i mjesto direktora u toj novoj firmi.

Odlučimo „mi“ nizom akata i posebnom sjednicom Vijeća da ne želimo prodati Visokogas, te uđemo u pravnu bitku protiv UNIS Fagasa u saradnji s Agencijom za privatizaciju, dok je spor trajao, godine prolazile, a Visokogas pojavom velikih potrošača postao profitabilna firma koja u prosjeku godišnje ostvaruje čistu dobit od cca 500.000KM. A onda 19.01. ove godine Sud u Zenici cjelokupan slučaj presudi u korist UNIS Fagasa (UNIS Fagas je tužio Agenciju za privatizaciju i tražio potpisivanje ugovora o privatizaciji pod uslovima iz tendera sa stanjem na 31.12.2004. godine te tražio naknadu štete za izgubljenu dobit, što je i dobio na kraju).

Prvostepeni sud je presudio u njihovu korist i naloženo je Agenciji da u roku od 30 dana (tako je traženo u tužbi) potpiše ugovor i isplati naknadu štete u iznosu od 661.828 KM sa zakonskim zateznim kamatama (12 % godišnje) od 01.01.2009. do isplate.

Agencija za privatizaciju sad ima pravo na žalbu što odgađa ovo izvršenje, a sudski postupak vodi u nedogled. Argumenti za žalbu su: okolnosti su značajno promijenjene od 01.01.2005. do danas, izgrađena je mreža, preduzeće je poslovalo sa dobiti i sva ta dobit ostaje kupcu, kupoprodajna cijena je da kupac uplati sam sebi cca 2 miliona kao izmirenje obaveza – sada tih obaveza nema, faktički ni jedna okolnost iz javnog poziva ne postoji i praktično je nemoguće pod tim uslovima potpisati ugovor danas…

Uprkos svim ovim činjenicama sud je presudio kako je presudio. Kako mi jedan advokat nekad reče: “Odluke suda se ne komentarišu nego provode”. Napominjemo, potpisivanje Ugovora o koncesiji slijedi poslije potpisivanja Ugovora o privatizaciji (tako je postavljen tender), ali da Ugovor o koncesiji neće biti moguće potpisati jer  ne postoji saglasnost Općinskog vijeća, a ni zakon o koncesijama ne ostavlja mogućnost da se koncesija dodijeli ovako uslovljeno, tj. da ciljano onaj ko bude najuspješniji u privatizaciji dobije i pravo na koncesiju (postoji zakonska procedura i nema privilegija niti diskriminacije, a ovdje se upravo to dešava).

Priča o Visokogasu je opsežna i teška i od početka je pogrešno postavljen i sam metod privatizacije. U priču o Visokogasu se odjednom uključuje i ko treba i ko ne treba, od onih koji liječe lične frustracije i komplekse iz ranog djetinjstva do onih puno mudrijih kojima Visokogas postaje interesantan tek kad je uhodao posao i kada je postao profitabilan. Nažalost, o „Visokogasu“ izgleda najmanje znaju oni koji bi trebali znati najviše, a to su vijećnici, općinski pravobranilac i advokat koji je zastupao Visokogas. Domaćih izdajnika ne manjka, oni su se našli u svim tim eventualnim novčanim mrvicama koje će nastati nakon ove borbe za Visokogas.

Ono što je trenutna činjenica i kako stvari stoje – profitira samo UNIS Fagas. Privatizacijom bi preduzeće bilo prodato za ništa, bile bi podmirene samo vlastite obaveze a u budžetu Općine konkretno ništa. U budućnosti godišnji prihod od koncesije 50 – 60 hiljada KM išlo bi Općini, a dobit preduzeća koji je danas 10 puta veći od te koncesije bi išao UNIS Fagasu. Gubitnik je samo Općina, jer ko sprječava zakonodavnu i izvršnu vlast da donese odluku i da firma koju su stvorili svoju dobit prebacuje na budžet Općine?

Danas, nakon zvanične presude svi imaju svoje verzije i svoje priče. Za Ortačku grupu to je odavno prošlost i izgubljeni posao, Rašid Kalota koji je tada zastupao Prevent već odavno više nije što je nekad bio, UNIS Fagas ima svoju verziju koju smo dokumentovali još 2007. godine kada je direktor ove firme Sead Gradaščević lično došao u Visoko da razgovara s nama na ovu temu:

„Što se tiče finansijskog potencijala  to je vidljivo iz naše prijave, gdje mi možemo bez ikakvog kredita uraditi sve ono što smo i obećali da uradimo. Naše je iskustvo u gasifikaciji Sarajeva ogromno, jer smo jedan od najvećih dobavljača Sarajevogasa, isporučioci smo u poslijeratnom periodu, 75 000 setova firmi Sarajevogas-u. Našim prijedlogom mi u startu dajemo 2, 7 miliona KM, da se namire svi povjerioci koji su bili prema Visokogasu, tu mislim i na Općinu koja je iz svog budžeta davala za Visokogas. Rekli smo da ćemo u prvoj godini investirati 1,3 miliona KM. Ja vas sada pitam ako neko podigne kredit je l’ on tri godine umrtvio to sve? Tvrdnje iz Visokogasa da će sa ovih 700 000 KM duga biti dobit – ja tvrdim da neće i da nisu pravi materijali priloženi. Mislim da opcija da Visokogas ostane u vlasništvu Općine Visoko nije dobra za građane Visokog. To bi značilo vraćanje u 1999.g. kada je Visokogas ušao s nama u aranžman.”

Aktuelni načelnik Munib Alibegović također ima svoj od ranije poznat stav koji je ekvivalentan stavovima Seada Gradaščevića:

„Ja sam za privatizaciju i bez obzira na eventualne tužbe. Mislim da zbog toga što imamo jače efekte u prvih pet – šest godina, sve pretpostavke koje idu kasnije su ipak pretpostavke, a s druge strane u uslovima privatizacije ulaganja 3,5 miliona u naredne tri godine je dobra investicija uz ove dvije koje bismo imali odmah u sanaciji gubitaka. Mislim da onaj ko je preuzeo obavezu da završi gasifikaciju na području cjelokupne općine Visoko,  sigurno će tražiti motiv da ima što više potrošača.“

Stav direktora Visokogasa je također poznat od ranije i on se protivi prodaji ovog preduzeća kojeg se pokušava predstaviti kao gubitaša i dužnika:

„Fagas je na tenderu imao najviše bodova na osnovu našeg navodnog duga toj firmi. Taj dug odavno je otplaćen, kao i dugovi Energoinvestu, Asfaltgradnji, IGM-u i Općini Viosko. Visokogas su htjeli prikazati kao gubitaša.“

U decembru 2011. urađen je i neki novi elaborat po ovom pitanju vjerovatno kao dio mehanizama pritisaka na neovisno sudstvo, ali ono što je izvjesno je PRESUDA od 19.01.2012. godine prema kojoj kao Općina „pušimo“ godišnje cca 500.000KM čistih para koje su mogle u budućnosti krasiti prihodovnu stranu budžeta. Sad „nam“ predstoje dvije stvari, obje su pravne naravi. U prvoj se trebamo spremiti i pokušati napraviti dobar odgovor na tužbu i sačuvati Visokogas u svojim rukama, a na primjeru spalionice smo pokazali da zajedno možemo svašta. Druga stvar je pozvati na odgovornost i krivično tjerati one koji su donosili štetne odluke i procjene po pitanju Visokogasa svih ovih godina, a samim tim indirektno oštetili sve nas.

Izborna je godina, priča je interesantna sa puno „političkog safta“ i igre mogu početi …