Arhiva članaka objavljenih na Visoko.co.ba

Ivica Osim: „Biti Bosanac se ne može glumiti, to ili jesi ili nisi“

I ove nedjelje federalna.ba Vam donosi rubriku Provedimo vikend zajedno, “produženu ruku” emisije koja se emituje na Radiju Federacije BiH svakog vikenda od 12 do 18 h,  našeg saradnika Adnana Jašarspahića.

Ovaj put Jasho razotkriva bh. legendu Ivicu Osima koji kaže: „Biti Bosanac se ne može glumiti, to ili jesi ili nisi“

Iako sam planirao da za ovu novogodišnju subotu, kako za Radio Federacije tako i za Federalna.ba, ugostim bend Dubioza Kolektiv iz milion razloga jer su svakako obilježili 2011. godinu, spontano se desilo da ipak Ivica Osim bude taj s kim ćemo ispratiti ovu godinu. Naime, u Visokom gdje živim, odmah iznad mog stana nalazi se restoran u kojem je nakon posjete NK “Bosna” ručao Ivica Osim sa svojim prijateljima i bio sam pozvan od strane domaćina da im se pridružim. Odmah sam iskoristio priliku da uz ručak napravim intervju sa čovjekom kojeg sam oduvijek htio pitati dvije stvari. Prva je vezana direktno za Visoko, poznato je svima da je Osim bio selektor one atomske reprezentacije Jugoslavije koja nesretno ispade u četvrtini finala Svjetskog prvenstva  1990. u Italiji od Argentine na penele i reprezentacije koja je kroz kvalifikacije izborila plasman na Evropsko prvenstvo u Švedskoj koje nije igrala zbog rata (umjesto Jugoslavije na prvenstvo je otišla Danska i postala prvak). Bila je to reprezentacija sa Hadžibegićem, Sušićem, Baždarevićem, Šabanadžovićem, Jozićem, Baljićem, Savičevićem, Prosinečkim, Stojkovićem, Vujovićem, Pančevom, Bokšićem, Šukerom …

Osim je bio prvi selektor Jugoslavije iz Bosne i Hercegovine i, pored svih Republika i gradova u toj Jugoslaviji, reprezentacija koju je on vodio čak dva puta se pripremala baš u Visokom. Kao djeca smo trčali oko hotela čekajući autograme već tada velikih igrača iz velikih klubova, ali smo u isto vrijeme svi (ne znam ko nije) čitali beogradski sportski list „Tempo“ koji je iz broja u broj negativno pisao o Osimu i tome kako se u reprezentaciji ne radi kako treba i kako ima previše igrača iz BiH koji imaju prednost u odnosu na igrače iz drugih Republika. U vrijeme dok se reprezentacija pripremala u Visokom sjećam se afere s navodnim trovanjem igrača hranom, za koje će se kasnije ustanoviti da je bila namještaljka onih kojima se nije sviđao Osimov probosanski stav spram izbora igrača, a što mu nisu mogli spočitavati zbog ostvarenih rezultata. I, eto, 22 godine nakon svih tih dešavanja ukazala mi se prilika i čast da ručam zajedno s legendom bh. fudbala i pitam ga ono što sam oduvijek želio.

Gospodine Osim, prije svega hvala Vam što ste odvojili svoje vrijeme da malo porazgovaramo ovako uz ručak za www.federalna.ba.

– Moje slobodno vrijeme je vezano za sve što je vezano za fudbal, prema tome odvojiti svoje slobodno vrijeme za nešto ovako je normalna stvar. To je najmanje što čovjek treba napraviti ukoliko se bavi ovim poslom. Ko zna, možda će sutra doći neko vrijeme i možda ćete se stidjeti što ste razgovarali sa mnom.

Oduvijek sam želio da vas pitam dvije stvari, a prva je: otkud pored toliko većih gradova u bivšoj Jugoslaviji da kao selektor baš dva puta u Visoko dovedete tadašnji nacionalni tim što se mnogima nije sviđalo, i drugo pitanje je vezano za onaj sada već antologijski snimak iz 1992. godine kada dajete ostavku na mjesto slektora. (“Ostavka je, ovako, najdirektnija stvar kad čovjek kaže: odlazim i gotovo je. Opet vam kažem, a to sam već ponovio, da ne vjerujem da mogu da idem, niti ću ići, ni u Firencu ni u Švedsku. Sve što mogu da napravim, ovako ljudski, i ako me neko bude pitao, tu nema problema nikakvih, to je moj privatni gest, a vi ga možete protumačiti kako hoćete… To je neka moja lična odluka, a ja neću da govorim radi čega i da objašnjavam, jer vi to vrlo dobro znate. Ali ako ništa drugo, i ono jedino što mogu da učinim za taj grad pa da se i vi sjetite da sam se rodio u Sarajevu, a znate šta se dešava” – Ostavku na klupi reprezentacije dao je 23. maja 1992. godine na press konferenciji u Beogradu.)

– Odgovor na prvo pitanje ima svoju logičnu pozadinu, većina igrača iz te reprezentacije su bili iz BiH, Visoko im je bilo blizu i klima za rad je bila jednostavnija nego da smo sada nešto izmišljali i tražili neke druge varijante. To se naravno nije sviđalo svima, ali i da smo drugačije odlučili opet bi bilo onih kojima se to ne sviđa. A odgovor na drugo pitanje je još jednostavniji: biti Bosanac se ne može glumiti, to ili jesi ili nisi.

Često ističete kako reprezentacija nema adekvatne uvjete za odigravanje utakmica kakve zaslužuje. Tim povodom obilazite gradove po BiH i razgovarate s ljudima iz fudbala, ne razmišljate samo o „A“ selekciji nego zagovarate i tezu po kojoj bi se trebali izgraditi stadioni kapaciteta do 6.000 mjesta gdje bi i ostale selekcije imale dobre uvjete za rad i gdje bi „A“ tim mogao trenirati, kako se razvija ta situacija?

– Pa nema se šta čekati da se sad negdje u BiH pojavi neki Mesi pa da počnemo ulagati u fudbal. Treba malo početi ulagati ranije da bi se dobio neki rezultat. Kod nas je naopako u sportu, mi prvo čekamo da neko nešto napravi  pa da počnemo misliti o tome. Nažalost kod nas je to tako. Ali mislim da u gradovima u BiH postoje pametni i vispreni ljudi koji u fudbalu vide biznis, koji prejudiciraju neke stvari, vide što drugi ne vide i koji razumiju o čemu pričam. Treba malo početi i riskirati u fudbalu i općenito u sportu dosta je rizika, bez toga nema ništa. Fudbal bez rizika ne valja, oni koji ne preuzimaju rizik ne mogu uspjeti. Svi ovi veliki klubovi riskiraju strahovito. A kvalitetna infrastruktura je osnovica za ovo o čemu pričam, bez dobrih terena u BiH nema priče o dobrim igračima i biznisu u fudbalu.

Situacija s klubovima u Bosni i Hercegovini je potpuno drugačija od situacije u svijetu gdje je to pravi biznis. Kako te stvari funkcionišu recimo u Grazu gdje ste sa Šturmom napravili čudo, ili možda u Japanu gdje ste isto uradili s Jef Unitedom?

–  Tu su stvari postavljene potpuno drugačije. U Austriji je sve stvar pojedinca, odnosno predsjednika kluba. U Šturmu je predsjednik bio bogat čovjek koji se bavio biznisom vezanim za ove velike svijetleće jumbo reklame po gradovima. Samo on nije vidio ono što su svi drugi vidjeli, a to je da pravi ugovore s igračima na svoju štetu. Igrači su takvi, ako si mu rekao da će dobiti 5 miliona eura za ugovor, on želi pet miliona, njega ne zanima ko će platiti porez na taj novac. Tako da je u jednom trenutku došlo do situacije kada su se ti porezi prema državi morali izmiriti, a išli su na njegovu adresu i on je završio u zatvoru. U Japanu je sistem potpuno uređen, ako na početku sezone nemaš budžet za takmičenje i izmirenje obaveza odmah te izbace iz lige u niži rang. Dok sam ja bio tamo naš klub je imao dobar sponzorski ugovor s kompanijom poznatih japanskih brzih vozova, tako da novac nikad nije bio problem.

Nekako s Vašim dolaskom na čelo Komiteta za normalizaciju N/F Saveza Bosne i Hercegovine slučajno ili ciljano desilo se da konačno i gostujuće ekipe počnu donositi bodove sa strane, što svakako potvrđuje da se očito prestalo i „domaćinski“ suditi u Premijer ligi pa čak i nižim rangovima takmičenja, tako da je i regularnost takmičenja na jednom puno većem nivou. Kakav je Vaš stav o tome?

– Ja sam i sudijama rekao otprilike da se ne busaju previše u prsa da je to kao neki veliki uspjeh. To je samo jedno normalno ponašanje, ali sad da se počnemo hvaliti i razmetati time da gosti sada igraju lakše i rasterećenije i pobjeđuju, pa to je normalno, svugdje u svijetu je tako, zašto bi to kod nas bila iznimka?

Vjerujem da ste pratili ova dešavanja oko namještanja utakmica u susjednoj Hrvatskoj. Kako se to reflektuje na nas, ima li toga kod nas i na koji način djelovati da to ne utiče na reprezentaciju i klubove koji igraju evropske kupove?

– Da vam pravo kažem, ne vidim kako bi to moglo uticati na reprezentaciju, a FIFA i UEFA su veoma jasne i oprezne po tom pitanju. Ovo što se desilo u Hrvatskoj je njihov problem i ja ne bih ulazio u to. To je svojstveno nama i uvijek je toga bilo i bit će, e sad kako to spriječiti je drugo pitanje. Moramo malo biti oprezniji i korektniji i zbog sebe i zbog drugih.

Za kraj Vas želim pitati vezano za status aktuelnog selektora Safeta Sušića i nastavka saradnje s njim, po medijima se u posljednje vrijeme često provlačila priča oko visine njegove plaće?

– Evo vidite da nosam kofer okolo i tražim pare (smijeh). Nažalost, ako je veća plaća garancija njegovog ostanka u reprezentaciji onda to i nije baš pohvalno. Bolje bi bilo da je inicijativa počela od njega, on bi trebao da vidi svoju šansu kroz reprezentaciju, da nastavi dalje i da napravi u životu nešto što do sada niko nije uspio. Bez obzira na sve što je Safet napravio u životu, mora imati strpljenja malo sam sa sobom, jest bio i veliki igrač i sve je to u redu ali i takvi moraju imati malo više strpljenja i prepoznati sebe i svoju šansu uz reprezentaciju.

Hvala za razgovor i sretna Nova godina.

– Hvala, također.

http://www.youtube.com/watch?v=zetzFVBzZzM