Arhiva članaka objavljenih na Visoko.co.ba

Život koji sanjaju

Koračaš ulicom. Nezadovoljan. Samo svoj. I svi putevi su ti loši. Sunce je na pogrešnoj strani. Uvijek. Ni jednog trenutka ne pomisliš na sve one koji sanjaju svoj korak. Oni negdje čuju njegov odjek. Njihovi putevi su nepregledni i svaki ima svoj cilj. Koliko ima onih koji bi dali sve blago ovog svijeta da mogu vidjeti svitanje i procvale latice cvijeta na dlanu dana. Ti odavno ne znaš posmatrati svijet okolo sebe. Ne znaš uživati u raskoši koja ti se nudi. Oni vide dodirom i raduju se svoj ljepoti, koju ti svaki tren nijetiš uništiti svojom bahatošću. Kada si posljednji put zastao na mostu da poslušaš žubor rijeke? Koliko puta primijetiš da neko ima lijep glas? Nikad i nikad.

Mnogi sanjaju i žubor i glas i muziku.

Ne pada ti na pamet da postoje ljudi koji život sanjaju. Takav život kakav imaš ti. Nagrađen blagodatima čula.

Naravno, ne pada ti na pamet da budeš sretan, a već jesi.

Važan ti je automobil, novi mobitel, tv-plazma veličine zida i kožna garnitura. Slikanje za facebook. Nek se vidi da se ima.

A to što su trotoari visoki do koljena, što je pristup mnogim ustanovama moguć samo stepenicama bez rukohvata, ne brinete ni trenutak.

Osobe sa posebnim potrebama. Njima je dovoljna soba s jednim prozorom koji će netko s vremena na vrijeme otvoriti. Udahni duboko, izdahni, a najbolje bi bilo da izdahneš skroz, jer društvo je preopterećeno i bez vas.

Osoba s posebnim potrebama završi školu uz pomoć roditelja i prijatelja, i onda osobe sa još većim potrebama ne mogu izdati ljekarsko uvjerenje da se ti heroji života zaposle. Sramota!

Oni žive. Oni se bude s nadom da sve može biti drugačije sutra.

Oni svoj dan oslikaju vedrinom duše i nikad neće uzvratiti ružan komentar gorim, a imaju pravo na to.

Oni vole iskrenijom ljubavlju. Oni nemaju praznog hoda u životu, već sami pronađu vrelo sreće ostavljajući tragove u dušama najdražih prijatelja.

Oni imaju pravo na školovanje, pravo na posao, na ljubav, na brak, na djecu.

Ne okreći glavu. Ne osjećaj stid.

Život je čarolija. Dovoljan je tek jedan trenutak da jedna karika u lancu tijela otkaže. I da se sva čarolija pretvori u pakao. Pakla nema. Ima samo put dug i neizvjestan koji ćeš prolaziti.

I daj Bože da nikad ne prođeš.

Dovoljno je pružiti ruku, saslušati priču i vjeruj mi zauvijek ćeš steći utočište za sve svoje probleme, jer imaju oni dušu.

Nauči gledati sunce i slušati žubor rijeke, osjeti toplu zemlju pod nogama svojim. Pomozi da osjete tu ljepotu i oni koji ne mogu.

Odaberi snove poslije kojih se moguće probuditi.

Koračaj putem i nek je trnje. Koračaj! I cvijet će da nikne. Vjeruj u ljude. Ne sažalijevaj sa strane. Sažaljenje je kratkotrajan osjećaj!

Pomozi razumijevanjem.

Vratit će ti se sva dobrota snagom rijeka.