Arhiva članaka objavljenih na Visoko.co.ba

Šta je Visoko Preventu i šta je Prevent Visokom?

Ponukan čestim diskusijama o tome šta  Prevent znači Visokom, odnosno šta je Visoko Preventu, odlučio sam se malo pozabaviti ovom tematikom za koju je potrebno vratiti se na izvor, to jeste, vratiti se u godine kada je Prevent dolazio/ulazio  u Visoko. Neosporna činjenica je da najviše zasluga za dolazak Preventa u Visoko pripada Rašidu Kaloti i Adnanu Smailbegoviću, sa naznakom da je Rašid ipak tu bio ključni faktor. Velika stvar je bila način na koji su po povratku iz Slovenije umjesto u sarajevski Alhos, Prevent smjestili u Visoko. Visoko i nije baš sa oduševljenjem odmah prihvatilo dolazak firme koja je dočekana kao neko ko ugrožava KTK Visoko, od kojeg je u to vrijeme jako dobro živio veliki broj parazita koji su koristili društveno/državno i bavili se privatlukom. Na nesreću Visokog i danas je takvih mnogo, a osim što su u privredi isti ti negativci se nalaze i u politici i zarad vlastitih privatnih interesa kočničari su svega naprednog u Visokom.

Krajem tih devedesetih godina prošlog stoljeća Prevent je na mala vrata i stidljivo ušao u Visoko, poluilegalno ljudi su se obučavali i krojili na mašinama koje su bile smještene u Gradskim grobljima, Hotelu Visoko i gornjoj školi. Neki su odlazili i na kurseve u Sloveniju, a naposljetku je ipak tadašnji direktor Murat Hanjalić dodijelio sedamdesetak metara kvadratnih dijela KTK kako bi taj prostor bio iskoristiv za potrebe Preventa.

Prevent danas zapošljava najveći broj Visočana; Prevent danas svakog petnaestog u mjesecu u Visokom preko banaka i plaća radnika direktno ubrizga 1.500.000KM svježeg novca; to je firma koja izvozi presvlake iz Visokog, a uvozi novac. To je firma koja zbog obima i količine posla ne poštuje ni Dan državnosti Bosne i Hercegovine iako je on po zakonima ove zemlje neradni dan, to je firma u kojoj radi cca 2000 Visočana i firma koja nam je od 2005. godine donijela i novo aromatsko stanje s kojim živimo zadnjih šest godina i strahujemo od njegovih posljedica.

Ali posebno želim naglasiti i ovo razmišljanje i mišljenje koje je formirano nakon stotina minuta razgovora sa raznim ljudima iz privrede, politike, kožarske i tekstilne struke, pa i onih zaposlenih u Preventu. Jedno je sasvim jasno i izvjesno, bez obzira što često u svojim javnim istupima iz Preventa naglašavaju da su oni firma koja je došla u Visoko da bi tu i ostala, Prevent je kompanija koja će istog onog dana kada Bosna i Hercegovina uđe u EU drastično promijeniti svoj kurs poslovanja i odnosa prema Visokom i svojim uposlenicima. Menagment ove firme će u tom trenutku tražiti neko novo Visoko i neke nove moderne „robove 21. vijeka“ koji  rade za praznike u tri smjene od kojih većina bez adekvatno zakonski riješenog radnog statusa. I sve to za cca 400 eura. Moja pretpostavka da je naredna lokacija gdje će se Prevent preseliti, na isti način kako se preselio iz Slovenije u BiH, vjerovatno Rusija ili Kina. Vlasnici Preventa su ljudi koji vjeruju u profit i kapital, u Visokom nisu zbog toga što im se sviđa moštranska paprika, niti suho meso iz Mulića, a još manje prirodne ljepote ovog grada, turistički potencijal i hiljadugodišnja historija sa posebnom naznakom na ponosni srednji vijek kada je Visoko bilo prijestolnica Bosne.

Kapitaliste zanima samo i isključivo profit i zbog toga su tu, to je i sasvim prirodno i logično, pa je onda red da tako i razgovaramo i da se ne lažemo, nego da skinemo maske sa lica, gledamo se u oči i jedni drugima kažemo šta ste vi uradili za nas i šta smo mi uradili za vas? Stoga se vraćamo na naslov teksta „Šta je Visoko Preventu i šta je Prevent Visokom?“

Visoko Preventu je odlična lokacija sa stogodišnjom kožarskom i tekstilnom tradicijom, gdje su ljudi vrijedni i poznaju poslove sa tekstilom i kožom (Vitex, KTK). Visoko je jedini  grad u kojem je genijalac Mulo Hodžić riješio problem ogromnih potreba za vodom u kožarskoj industriji i koji je to riješio dalekih godina prošlog stoljeća sa profesorima i naučnicima iz Beograda, pa tako veliki bazen sa vodom koji ide sa Ravni i spušta se u Očaze danas Preventu život znači i bez tolikih količina vode bila bi upitna i opstojnost Prevent Leathera. Ovdje se ne smije zaboraviti i velika zasluga Adnana Smailbegovića koji je na običnoj njivi treće klase izgradio modernu fabriku. To je zaista bila genijalna ideja bez obzira na moj privatni stav o tome kako isti taj čovjek nema nikakav osjećaj za Visoko u kojem je zaradio sve te svoje procente u vlasništvu, a kasnije ih pretvorio u milione konvertibilnih maraka. Visoko je Preventu također grad u kojem zvanična politika ide potpuno mazohistički u interesu bezosjećajnih kapitalista i povija rep pred svim njihovim zahtjevima i naravno puši foru, ali ne svi, ima Visočana koji su to „pušenje“ i naplatili na različite načine. Priče i prijetnje o tome kako će Prevent preseliti proizvodnju negdje drugo ukoliko ne budemo slušali su priče za one nesretnike koji striktno zavise od Preventovih plaća debelo zavaljeni u kredite po raznim osnovama. Stoka sitnog zuba i kreteni svih boja i dezena koji su prodali visočke interese za sitnomahalske i privatne interese napravili su ambijent da se Prevent ponaša u Visokom kao da je Visoko izgrađeno u Preventu, a ne obrnuto. Visoko je naučilo da živi u strahu i da sve na tom principu funkcioniše, pa tako svaka prijetnja o tome kako će Prevent otići iz Visokog, ako se i dalje budemo pitali zašto ispuštaju otrovne supstance u zrak i rijeku Bosnu, uplašena i na strahu ustrojena većina matematički računa na slijedeći način: 2000 zaposlenih puta tri člana porodice jednako je 6000 onih koji žive od Preventa. Što je svakako tačno, ali ako se gledamo iskreno u oči i ako je kapital i profit naš zajednički interes i ako je ljubav Visokog i Preventa zasnovana na tom interesu, hajde onda da vidimo šta je Visoko dobilo od Preventa, jer ovdje živi preko 40.000 stanovnika, što je puno više od onih 6000 koji zavise od Preventovih prosjećnih 400 eura za rad u tri smjene, bez potpunog poštivanja Zakona o radu i bez Sindikata unutar firme koji bi štitio prava radnika.

Boli činjenica po kojoj se negira i omalovažava uticaj i značaj Visočana u cijeloj priči o uspješnosti Preventa, pogotovo ako se zna koliko malo je Prevent vratio Visokom za svih ovih 12 godina ljubavi iz interesa. Puno više je Visoko dalo Preventu nego Prevent Visokom.  Evo i pokazatelja izraženih kroz konvertibilne marke kao jedini normativ koji poznaje mozak kapitaliste, a koji je školovan i samo vjeruje u profit na kojem gradi i svoj društveni status uz koji idu skupi automobili, odijela, kravate i armija poltrona i lažnih prijatelja.

Kada je Prevent konačno kroz OV Visoko i malu privatizaciju u KTK dobio zeleno svjetlo da uđe u Visoko kupili su dio KTK u Goruši za cca 1.000.000KM. Kada je Adnan Smailbegović smislio Prevent Leather u Visokom, kupili su 45 dunuma zemlje po cijeni od 25 KM za jedan metar kvadratni što je, prevedeno na jezik kapitaliste koji vjeruje samo u novac, jednako 1.125.000KM. Što će reći za 12 godina postojanja 2.125.000KM materijalnih sredstava od kojih je korist vidjela samo Kožara. Zaista jako malo i mizerno, pogotovo ako se zna da Prevent jednoj visočkoj firmi na godišnjem nivou sa PDV-om proda samo svog smeća za 1.200.000KM. Visoko je do 2008. godine Preventu dozvoljavalo da na najbrutalniji način krši sve ekološke norme svog šireg područja, od zagađenja vodovoda selima nizvodno od rijeke Bosne prema Kaknju, do nelegalnog odlaganja opasnog otpada po Prhinju, Očazima, Vratnici i ko zna gdje još.  Gospodo kapitalisti, malo je, premalo 2.125.000KM za 12 godina ljubavi iz interesa! Pa toliko je vaša korporacija za ovih 12 godina dala u donacijama za KK Bosna ASA i Sarajevo Film Festival.  U budžetu Općine Visoko ne postoji stavka po kojoj vi po osnovama koje zakon poznaje uplaćujete bilo šta za potrebne dozvole, počevši od komunalnih do ekoloških. I pomenutih 2.125.000KM niste donirali u razvoj lokalne zajednice u kojoj ostvarujete najveći profit, naprotiv, to je vaša investicija. Naravno poznata nam je i priča da ste malo više investirali, ali na način da ste posuđivali novac direktorima KTK da dijele minimalne plaće radnicima koji parazitski u KTK već dugo ne rade ništa, ali imaju jak Sindikat pa su direktori vašim parama kupovali mir u kući, a kasnije taj novac svjesno nisu vraćali, da biste vi zauzvrat prisvajali pojedine Kožarine objekte kao hipoteke. Hajde da razgovaramo bez maski na licu i da ozvaničimo našu ljubav iz interesa, i ako je moguće da u ovom ljubavnom klinču malo promijenimo pozu, predugo je Visoko donje.

Istražujući rezultate ljubavi iz interesa između bogatog Preventa i siromašnog Visokog, a vraćajući se unazad, možda i najbolji pokazatelj šta su Visočani značili Preventu u faznim momentima razvoja ove kompanije, dolazimo u godinu 2001. kada ne čelo ZDK kao premijer dolazi Vahid Hećo, u poslijeratnom Visokom bez obzira na sve najutjecajni i najozbiljniji visočki političar koji je i najviše dobacio u političkom smislu kada je bio i federalni ministar. Hećo je bio premijer ZDK od 01.09.2001. do 31.12.2002. godine. Rašid Kalota i Adnan Smailbegović, tadašnji direktori Preventa, najbolje mogu posvjedočiti o ulozi Visočana u interesima Preventa i širenju ove kompanije na teritoriji ZDK, prevashodno mislim na Zenicu (KIMO), Tešanj (UNICO) i Jelah (FAD). Vahid Hećo, Sabahudin Ahić i Enes Ganić sva trojica Visočani (premijer, šef kabineta, direktor Agencije za privatizaciju) najdirektnije su uticali na povoljan ambijent u kojem je Prevent  kupio zenički KIMO i riješio problem „Konfekcije i mode“  iz Zenice te na taj način tada „uhljebio“ 178 radnika.  Kalota i Smailbegović mogu potvrditi, ako žele govoriti istinu, na kakve otpore se tada nailazilo u Zenici i općenito ZDK sa posebnom naznakom na ministra za privredu Dragu Vrbića, koji je imao drugačije namjere u kojima je umjesto Preventa u igri trebao biti tadašnji „Zovko“ d.o.o. Rašid Kalota i Adnan Smailbegović su u to vrijeme dolazili prije premijera  ZDK u zgradu Vlade Kantona i čekali ispred kancelarije u želji da ostvare zacrtano. U tom trenutku „KIMO“ je bio dužan 6.000.000KM državi plus 1.500.000KM za plaće radnicima. Svjedoci prepričavaju da je tada Hećo sa Kalotom i Smailbegovićem otišao pred nezadovoljne radnike koji su svaki dan štrajkovali i pitao ih: “Je l’  želite da riješimo pitanje KIMA?” Radnici su tada govorili da bi se čak odrekli i duga za njihove plaće samo da se riješi pitanje i da konačno počnu normalno raditi i zarađivati. Prošle godine isti ti radnici su proizveli i milionitu Preventovu presvlaku. Ali tada nije izgledalo sve tako sjajno. Jer početni dug za koji su Heći rekli Kalota i Smailbegović sa 5 miliona je narastao na 11 miliona, ali je i to riješeno.

Malo je poznato i to da je Visočanin Vahid Hećo, tadašnji premijer ZDK, podnio krivičnu prijavu protiv „svog“ ministra za privredu Drage Vrbića zbog toga što je protuzakonito pokušao lobirati da neke druge firme privatiziraju ono što će kasnije postati Preventovo – ovdje se misli na FAD Jelah. U tom trenutku je započeta nezapamćena medijska hajka na Vahida Heću kojem se svašta pripisivalo, od toga da je Prevent njegov, preko toga da je kasnije vlasništvo njegove supruge. Najglasnije su bile Nezavisne Novine, a priključila im se tada i zenička  Naša Riječ, koja je iz sebi znanih interesa tada radila protiv Zenice i Vlade koja inače budžetira ovaj list. Nedugo zatim i finansijska policija je na „nečiju preporuku“ uletjela u kancelariju Enesa Ganića s nakanom da sruši ispravne namjere i legalnu i poštenu privatizaciju od strane Preventa koji je tada imao aspiracije i prema UNICO Tešanj.

Dakle, želim reći, postojala je ozbiljna volja Visočana na značajnim funkcijama da Prevent nadvlada sve protukandidate, privatizira željene fabrike i zaposli radnike. A sad opet pitanje svih pitanja i suština ovog teksta:

Šta je Prevent uložio u sve ovo što danas ima u Visokom, Zenici i  Jelahu da bio dobio sve što posjeduje danas!? Volio bih znati odgovor izražen u konvertibilnim markama, jer se samo tako može razgovarati s modernim kapitalistima školovanim po bjelosvjetskim univerzitetima, bez osjećaja za lokalnu sredinu i vjeru samo i isključivo u profit.

Za ovaj zadnji dio priče o mandatu Vahida Heće, privatizaciju KIMO Zenica i FAD Jelah posjedujem i obimnu dokumentaciju na osnovu koje je vidljivo da je cilj Visočana na funkcijama bio da Prevent privatizira pomenute objekte i zaposli ljude. Sve ovo mogu potvrditi Nihad Imamović, Rašid Kalota i Adnan Smailbegović, izuzev ako im zarađeni milioni konvertibilnih maraka nisu izbrisali dijelove sjećanja kada su oblijetali oko zgrade Vlade ZDK i tražili pomoć Visočana koju su na kraju i dobili.

U ovom trenutku mišljenja sam, kao neko ko nije ovisan materijalno o Preventu, da su Visoko i Visočani na razne načine puno više učinili za Prevent nego što je to Prevent vratio Visokom. Istina, Prevent je pojedincima, dojučerašnjim proizvođačima jeftinih cipela, švercerima, izlaufanim komunističkim direktorima i Kožarinim parazitima kroz dionice i milione zarađenih konvertibilnih maraka u kratkom desetogodišnjem periodu istinski bio od interesa, ali prave Visočane, koji vole zavičajno mjesto boravka koje su izabrali da u njemu žive, zanima interes kompletnog Visokog. Na tom polju je moglo i u budućnosti mora puno više da se uradi. Da može drugačije, uviđamo od 2008. godine i dolaskom nekih drugih ljudi na menagerske pozicije u Preventu. Čudno je da Visoko i njegove interese  kroz Prevent više razumiju ljudi iz Čapljine, Živinica, Doboja i Sarajeva negoli sami Visočani i oni koje je Visoko kroz Prevent učinilo bogatašima. Ali nikad nije kasno, čist zrak duga ljubav, materijalni interes iznad svega i da se gledamo u oči bez maski – to je jedini ispravan način da gradimo dobrosusjedske odnose.

Čestitamo Vam milionitu „visočku presvlaku“ u nadi da dvijemilionitu nećete slaviti u Kini ili Rusiji, a Visoko odbaciti kao staru ljubavnicu koja u vama više ne budi želju za sexom, sa sudbinom kakvu je doživio Slovenj Gradec.