Arhiva članaka objavljenih na Visoko.co.ba

Na narednim lokalnim izborima umjesto novog načelnika trebamo birati najboljeg Šejha koji će skinuti sihire sa Visokog

Prije otprilike 15 godina na radiju sam ugostio Samira Memića – Vajtu, bilo je to prvo od njegova dva gostovanja u mojim emisijama na dvije različite radiostanice. Teme su otprilike bile iste. Iste bi bile i danas, jer se u Visokom ništa ne mijenja osim godišnjih doba i čaša i flaša po stolovima. Sve je isto, svi problemi su ostali isti kao te 1996. godine kada će u još jednom mandatu načelnika biti Kenan Jusufbašić, a SDA dominantna politička opcija sa svim onim glupostima tipa zabrane puštanja Bajage i Balaševića na radiju jer su četnici, preko zabrane točenja alkohola u kafićima bez obzira što je Visoko jedan od najjačih gradova gledano prema ljubiteljima etanola. I danas je tako, načelnik je iz reda SDA, većina od 25 vijećnika, njih 11, pripadaju SDA; radnici KTK i dalje, ako nisu pomrli, s istim su problemima; radnici Vitexa isto tako doživjeli su da im mašine koje su još u funkciji na kojima su proveli život radeći prodaju u sekundarne sirovine; Zanatski centar Sebilj je nedefinisan danas kao i tada; Vema je gdje jeste i dalje je spomenik svih visočkih političkih gluposti i nesposobnosti; SDP je ko fol opozicija kao i te 1996. godine, a ustvari je isto što i SDA; Srbi i Hrvati koje smo protjerali i koji se ne vraćaju, ne vraćaju se ni danas; vehabije su tada otvoreno nasred Jalije držale predavanja isto kao i šiijitski “učenjaci” iz Irana koji su nam objašnjavali da smo u zabludi jer smo suniti (to na svu sreću danas nije tako iako ima puno onih koji žale za tom Iransko/vehabijskom edukacijom za bajdu); euforija oko NK “Bosna” je otprilike ista jer je Ivica Pekić opet na čelu kluba, samo što je onda imao milione, a danas tek nedavno izganjanu penziju; jedino su rukometaši sad slabiji nego te, čini mi se, šampionske godine. Bajaga i Balašević su postali normalna radijska pojava, iako novi naraštaji više vole Grand Show i znaju sve pjesme žene ratnog zločinca Arkana što je redovni bajramski repertoar u visočkim kafićima.

Znači u totalnom smo ludilu s izraženom krizom identiteta naviknuti na smrad iz Preventa koji udišemo i čiji hemijski sastav još ne znamo uz statističke podatke da nas sve više umire sa dijagnozom karcinoma …

Obični ljudi su ostali isti ljudi, sitne smo duše koje više vole tuđu nesreću negoli svoju sreću, mahalamo, glođemo se jedni između drugih, mrzimo se, ne pričamo jedni s drugima, a da ne znamo ni valjanog razloga. Na izbore izlazimo opet kao ovce i glasamo otprilike isto, a lažljivci iz političkih partija nas još uvijek fataju na iste folove o tome ako pobijedi SDP da će nas opet “natjerati” da jedemo krmetinu, da su Srbi na Kozijoj ćupriji i da će nam zabraniti da idemo u džamiju, dok ovi drugi šatro opozicija razloge svojih političkih neuspjeha vide u tome što selo glasa za SDA i što se kampanja vodi upravo po džamijama gdje je šejtansko sve što je Titina zaostavština pa tako i SDP…..

Sve ovo su priče za malu djecu, one sa skromnijom pameću i one kojima ova priča ustvari odgovara jer zadnjih 20 godina u ime stranke, nacije, vjere u Boga iz interesa oni uredno prikačeni za budžet iškolovaše svoju djecu, nakačiše ih na budžet, pokraše sve društveno što se moglo pokrasti, a mi linijom manjeg otpora sklanjamo guzove u ćošak i stidljivo šapćemo o svim tim lopovlucima iz nekog straha meni manje poznatog, ali razumljivog zbog života u maloj sredini gdje svako svakoga zna i gdje ti svaki debil i kreten može zagorčati život samo zato što je duboko u anusu najjače političke partije u Visokom koja mu je obezbijedila dobro budžetsko radno mjesto. Ratni profiteri nisu ništa drugačiji od gore pomenutih.

U takvom ambijentu, koji je dakle isti zadnjih 15 godina, u radijskoj emisiji s početka priče nazva jedan slušalac i postavi pitanje mom gostu: “Šta je rješenje i spas za “Titanik” koji tone (tako smo zvali Visoko u to vrijeme)”. Bez puno razmišljanja, odmah na prvu, Vajta je dao slijedeću formulu rješenja problema: “U Visokom treba iskupiti svu ovu našu ulemu i naći devet hafiza i podijeliti im devet Ku'rana s kojima pješke učeći Ku'ran trebaju obići oko Visokog devet krugova. Samo na taj način možemo skinuti sihire pod kojima smo i samo nakon toga nam može biti bolje. Dok se to ne desi sa sjetom ćemo se sjećati Ante Markovića kada je 9 njemačkih maraka bilo jednako 9 jugoslovenskih dinara!” Bio je jasan Vajta.

Prije nekoliko dana moj komšija iz zgrade B-1 u kojoj više ne živimo ni on, a ni ja, prilikom dopisivanja na gmail-u dade mi jako interesantnu definiciju stanja u Visokom koja je proizašla upravo iz naše diskusije o tome gdje je Visoko danas, u odnosu gdje je bilo tih osamdesetih godina kada smo deselili u N.Luke. Složili smo se u tome da sve počinje i sve se posmatra kroz “prvog čovjeka” Općine. To je svakako personifikacija svega, a to je načelnik te Općine. Onda smo navodili desetine primjera gdje Visoko i njegova administracija ne radi kako treba, odnosno kako bi trebalo, da bi na kraju moj komšija dao sjajan prijedlog koji bi trebalo usvojiti po hitnom postupku. Pošto svakako u SDA trenutno ništa ne štima i u fazi su općeg rasula, u SDP-u lažu jedni druge do te mjere da ni privatno sami sebi više ne vjeruju, SBiH svakako više i ne postoji, BPS je dao sve od sebe, a SBB kad do sad nije učestvovao na lokalnim izborima može i ove preskočiti.

Dakle, prijedlog mog komšije bi bio da na narednim lokalnim izborima, koji su iduće godine u mjesecu oktobru, mi u Visokom umjesto da biramo novog načelnika iz pomenutih partija, ustvari biramo najboljeg Šejha koji će u svojoj izbornoj platformi imati najbolji program i plan skidanja sihira sa Visokog.

Prijedlog mi se više nego svidio, jer je očito da su pojedinci poznati kao manjina, ali ekonomska većina potplatili sve bule da uče njima dove tako da samo 6 % Visočana živi normalno dok ovih ostalih 94% grcaju u dugovima, kreditima, rade po 12 sati bez slobodnog dana ili u još gorem slučaju rade, a ne primaju platu, odnosno nikako ne rade, pucaju im brakovi zbog neimaštine, djeca se ne mogu normalno školovati i onda tako ošamućeni od sopstvenih problema opet spremni na sve predizborne podvale i laži opet glasaju kao ovce za interese ovih 6% koji  ih lažu i koji su svi jedna stranka/partija (od ranije je poznato da u Visokom ne postoje stranke, u Visokom su svi samo jedna stranka i ona se zove INTERES).

Na ovaj prijedlog dao sam i mali amandman koji bi se trebao usvojiti u paketu sa Odlukom da umjesto načelnika biramo na četverogodišnji mandat najboljeg Šejha za period 2012-2016. Amandman se odnosi na zasluženo odavanje počasti Lexiliumu kao takvom, kako onom od 1,5,  tako i od 3, odnosno 6 miligrama. Moj prijedlog se odnosi i na samu realizaciju u kojoj bi umjesto općinskih priznanja koja su svakako cirkus, Povelju i sve ostalo damo njegovom veličanstvu sedativu poznatom kao Lexilium čiji bi veliki spomenik trebalo izgraditi odmah do fontane u narodu poznate kao “Tri guza”. Cvjetnjak oko lexiluma bi se mogao možda ukrasiti pokojim apaurinom ili lexaurinom, zlu ne trebalo.

Naime, razni sedativi, a prije svih njegovo veličanstvo Lexilium su jedini razlog što odavno svi nismo popucali po šavovima od količine političke gluposti koju nam svakodnevno serviraju svakojaki političarčići koji očito ne znaju štititi interese svojih stanovnika (birača).

Ovaj uvod je naravno samo lagana zajebancija, u normalnim okolnostima to bi trebalo izgledati ovako.

 

-DRŽAVA/OPĆINA I POLITIKA-

Država je u modernom smislu riječi jedna politička tvorevina s racionalno ustanovljenim pravnim poretkom i parlamentom u kome se smjenjuju izabrani narodni predstavnici. Država mora imati na svome kormilu društvo visoko obrazovanih stručnjaka i stručnih činovnika koji su strogo specijalizovani za određene poslove, jer jedino u takvom društvu država može da obezbijedi i omogući jednaka prava i obaveze za sve svoje građane.

Političke ličnosti koje djeluju u demokratskom državnom uređenju moraju biti dosljedne u izboru između različitih mogućnosti, moraju imati autoritativan karakter, ali dobre političare mora krasiti i intelektualno poštenje, jer politički život koji vode nije ništa drugo nego lanac odluka preko kojih određuju svoju vlastitu sudbinu i potvrđuju svoj ljudski moral i karakter u očima običnog čovjeka koji ima ključnu poziciju u izbornom procesu.

Političari koji racionalno djeluju moraju znati šta mogu, jer svako djelovanje je uklopljeno u širi splet veza i odnosa, tako da ostvarenje cilja zavisi koliko se političari znaju koristiti poznavanjem ovih veza, jer političari koji racionalno djeluju moraju uzeti na sebe punu odgovornost za sve posljedice svoga djelovanja.

U Bosni i Hercegovini na sceni je politički kapitalizam koji karakteriše sticanje dobiti i lične koristi političkih elita i pojedinaca na vlasti kao i njihovih privrednih političkih miljenika. Političke elite na vlasti konstantno nas hrane propagandom, lošim vijestima i lažima sijući osjećaj straha i ličnog beznađa među običnim ljudima. Ove obmane i laži dolaze kroz medije čiji su prikriveni vlasnici upravo spomenute političke elite, a sve to sa samo jednim razlogom, da običnom čovjeku skrenu pažnju sa stvarnih problema, dok oni beskrupulozno pljačkaju imovinu ove države koju su ti isti obespravljeni građani godinama mukotrpno izgrađivali.

Način djelovanja kriminalističkih političkih elita na vlasti u ovoj zemlji ogleda se u tome da oni pokušavaju na svaki mogući način obične građane zaokupirati pukim preživljavanjem oduzimajući im moć slobodne misli. Gašenjem kritičkog mišljenja i slobodne misli građana, političke elite na vlasti izgradile su društvo u kojem mi danas živimo, gdje se ne postavljaju pitanja već se prihvata život koji su nam oni nametnuli.

Sada sa ove vremenske distance vidimo da je veliki jaz između riječi, to jest prostih obećanja, koja su nam davali u prošlim predizbornim kampanjama i djela koja su došla iza tih riječi i pustih obećanja, dok građani na svojim leđima osjete njihovu pogubnu politiku što će imati dugoročne posljedice.

Došlo je vrijeme kada običan čovjek ne bi smio prihvatiti život u vidu stalnog trpljenja i nade da će jednog dana biti bolje. Sada je trenutak da građani ove zemlje uzmu stvar u svoje ruke i na narednim izborima kažu stop kriminalističkim političkim elitama na vlasti i da im ne dozvole da govore i rade šta hoće ne misleći pri tom na narod i njegova uvjerenja, jer u političkoj vlasti nema ničeg što bi bilo imuno prema promjeni, sve dok te promjene narod traži.