Arhiva članaka objavljenih na Visoko.co.ba

“Ravno do dna”

Vječiti  interes je »Bosna«, a ne možemo dopustiti daljnje sramoćenje kluba kao jednog od simbola rukometa u državi BiH , ne možemo dopustiti da se grb kluba više veže za sve drugo, nego  za sport.

Agonija naše »Bosne« koja traje godinama kulminirala je i »Bosna« se izlila iz korita. Još slikovitije rečeno, presušila je dok svako gleda svoja posla i prebacuje odgovornost. Najnovija rasprodaja igrača zvuči kao manja šteta od rasprodaje ugleda, loših rezultata i parade likova kroz Upravu kluba, no zapravo je još jedna rupa u probušenom čamcu »Bosne«.

Sve za to ima posljedice za koje niko ne traži uzrok, već traži da neko drugi preuzme odgovornost ili prekasno ponudi pomoć utopljeniku. Nitko više direktno i ne optužuje već izbjegava vlastitu odgovornost koju apsolutno svi imaju. Od samog kluba koji čine, u našem slučaju, Uprava, igrači, do Općine koja je staratelj  kluba  kao institucije ali i ljubitelja rukometa, koji žive za ovaj klub, ali i privrednih subjekata  koji egzistiraju na našoj općini, a ne ulažu u sport.

Dok god se umjesto rukometa igra »ping-pong« odgovornosti, »Bosna« neće imati pravo polagati nadu u bolje sutra. Dok god svi odgovorni drže iz leđa podignut srednji prst, želeći »Bosni« dobro, jer zbog osobnih ili još gore nekih drugih neslaganja izbjegavaju rukometaše u crne dane, do tada neće biti zaustavljanja silovitog odlaska »Bosne« u ponor.

»Bosna«  je institucija i kao takva ljubav većine građana samoga grada, i višestruko nadilazi spomenute odgovorne, kojima mora biti čast sudjelovati u radu kluba. Krajnje je vrijeme da se ne radi u osobnom interesu, već o interesu »Bosne«, a to ne dopušta ispriku u vidu: mi, vi, oni…

Interes je »Bosna«, a ne možemo dopustiti daljnje sramoćenje kluba kao simbola i čuvara rukometne tradicije, ne može dopustiti da se grb kluba više veže za “nečiji DNK”,  nego za sportske uspjehe i zajedničke ciljeve igrača i navijača.

Bestidno je za sve vas koji se ovim osjećate prozvanima što ste naštetili ugledu kluba u proteklima sezonama na svim poljima, što svojim radom, a još više neradom i nebrigom. Veliki  je broj onih koji rukometni klub osjećaju svojim, još od pedesetih godina prošloga stoljeća, koji će se svim raspoloživim snagama potruditi privesti odgovorne na odgovornost koju imaju u odnosu na »Bosnu«, jer nisu bitna njihova imena i funkcije već ime »Bosne«.

“Bosni” je potrebna konsolidacija, a nakon toga temeljita rekonstrukcija. Klub mora imati zacrtanu strategiju koje se treba slijepo držati i provoditi, o održivom budžetu, o krajnjoj financijskoj disciplini. Očigledno, klub ne smije više iskakati iz unaprijed zadanih financijskih okvira, a nikako se ne smije ići u nova zaduženja, i onda dolazi  do kostruktivnog pristupa, te direkne podrške svih onih koji žele pomoći  našem  rukometnom klubu “Bosna”.

“U naučnim i medicinskim udruženjima kopanje nosa se naziva rinotileksis. Nekome  je to normalna pojava i aktivnost, a za nekoga  ipak neshvatljivi apsurd”