Arhiva članaka objavljenih na Visoko.co.ba

‘ebaji ga, tako je kako je

…razmišljanje broj jedan…

Dakle, braćo i sestre Bosanci i ostale nacionalne manjine i većine, seksualno opredijeljene i neopredijeljene osobe i grupacije, pripadnici svih vjera i religija koje su bez obzira na ime boga isto tako podložne istim opačinama, budite uvjereni da uvijek, ali UVIJEK, ljudi se polariziraju i iznose mišljenja i stavove, koje potkrjepljuju argumentima, jačim ili slabijim. Postoje doduše i onih koji nemaju stava ili ih mijenjaju kako im prilike i kičme (ne)dozvole.

Ponekad to biva izvrstan izvor zabave (ta njihova svakosatna promjena mišljenja), a ponekad je otužno koliko ljudi mogu graničiti s “graničnim” i biti nesposobni otvoreno komunicirati – bilo u pozitivnom bilo u negativnom kontekstu.

John Locke, engleski empirist, smatrao je kako je um u trenutku čovjekovog rođenja posve prazan – tabula rasa, te da do osnovnih spoznaja može doći jedino preko osjetila. Također je tvrdio kako je naše iskustvo bilo kojeg predmeta dvostrukog karaktera. S jedne strane se nalaze objektivne i znanstveno mjerljive činjenice poput veličine, oblika, težine i slično, dok su na drugoj strani svojstva kreirana od strane naših osjetila i iskustva, dakle subjektivna, kao što su okus, miris, pa čak i strah.

…razmišljanje broj dva…

Što se događa sa politikom u vremenu sve snažnije globalizacije? Višeslojno upravljanje, privatizacija upravljanja, rekonstrukcija kolektivnih identiteta, promjene u definiciji građanstva i demokratije. Sve ukupno: kraj suverene državnosti. Ipak, država nije nestala, kao ni nacionalna privrženost ili pak političke stranke. U svemu tome gdje smo mi? Na Balkanu sigurno. Ali zašto pjevati “Putuj Evropo, nemoj vise čekati na nas”? Shvatite sami?

Kriza u BiH je zavladala, gledajući realno. Simptomi krize su najjasnije došli do izražaja u sferi ekonomije, pa se tako ekonomija proglašava epicentrom krize. Pravo središte krize, njen hipocentar, međutim, nalazi se u političkoj sferi. Ali dimenzije krize najlakše se egzaktno mogu pratiti u sferi ekonomije. U tom pogledu naročito su indikativne autarkične tendencije, slabljene proizvodnje u privredi što predstavlja anakronizam, jer se događa u vremenu kad jačaju integracioni procesi u svijetu. Veliki dio našeg stanovništva danas živi na samoj ivici egzistencije. Kriza uvijek znači preraspodjelu bogatstva, jer kriza podstiče socijalnu diferencijaciju u kojoj dobro stojeći postaju još bogatiji, a siromašni još siromašniji.

Globalizacija kao ideja odnosi se na smanjivanje svijeta, ali i na jačanje svijesti o svijetu kao o cjelini. Svi ovi naši procesi, sva ova dešavanja u svijetu, koje na žalost mi tek sada uočavamo, na djelu su, uz nekoliko prekida, već stoljećima, no rasprave se tek sada počinju dešavati.

…razmišljanje broj tri…

Kakva smo mi država? Zahvaljujući Ustavu koji je u stvari potpisan i kao mirovni ugovor, i dosljedno gledajući naša država nije konstituirana po modelu nacija-država. Zbog „konsocijalnog (tronacionalnog)“ uređenja naše države, situacija je takva – kakva jeste. Da ne bi došlo do nove “opasnosti”, i da bi se stvorila “zajednička država” koja može opstati samo u formi moderne političke zajednice, u kojoj je koegzistencija primarno, ako ne isključivo, politička, mi mladi moramo zavrnuti rukave i početi “raditi”.

To plodno tlo koje se u građanstvu izričito mora stvoriti, nastat će od agensa takve kulture u kojoj su građani jednaki i slobodni, a ne da vlada kolektivna sopstva nacija i njihovih elita. Politiku treba tijesno vezati uz liberalno političku kulturu koja dozvoljava pluralizam sveobuhvatnih doktrina i zajedničkih dobara.

Ne treba se stvarati, sad, neka politička Utopija, jer ideji utopije ne predviđa se ništa u budućnosti. Između lijeve i desne strane nema nikakvog izbora. Prisutnost je i dalje nečista – odsutnost poprima kristalan skeletni oblik savršene vječnosti. Ovo je, ako hoćete, moralni sud: Za netolerantnost prema svemu što ne pripada CENTRU.{jcomments off}