Arhiva članaka objavljenih na Visoko.co.ba

U Visokom postoji samo jedna podjela, a to je: “Jesi li u talu ili nisi”

{jcomments off}Proteklih dana vrlo malo boravim u Visokom, prvo sam zbog specifičnog i odvojenog načina života od supruge i djeteta, koji su mi priredili vjenčani kumovi, bio u Bihaću, a zatim iz privatnih razloga i poslovnih obaveza na Federalnom Radiju stalno sam nekako u Sarajevu. Međutim, mogu ja iz Visokog, ali ne može Visoko iz mene. Otkako sam još iz Bihaća objavio nezvaničnu vijest – “Raskol u OO SDA Visoko”, moj telefon luduje i teško da baterija može izdržati pola dana. Bila je to očigledno “hladna noć pred velike događaje” kao što to u pjesmi “Kurvini sinovi” reče Branimir J. Štulić. Neprovjerena informacija u “Povjerenstvu” u OO SDA Visoko izazvala je nevjerovatne i različite reakcije, od mudrih i pametnih, do najglupljih mogućih koje sam ikad čuo. Ali sve zajedno su najbrutalnija ilustracije pritiska na jedan nezavisni medij koji sam doživio za, evo, 19 godina bavljenja ovim poslom. Očigledno da je mjesec ramazan izabran za revolucionarne političke obračune unutar najjače političke opcije u Visokom od prvih demokratskih izbora do danas. Očigledno je također da u tome mnogi politički lešinari, njihove sluge i pretendenti na budžetski novac vide u tom obračunu svoju šansu nakon što se prebroje “mrtvi” i ukaže politički prostor.Ta objavljena vijest me dovela u situaciju da dva dana objašnjavam jesam li ZA ili PROTIV Hame (Ahmet Kurspahić op.a) ili Halima (Halim Zukić op.a). Moj bezuspješni pokušaj da objasnim kako postoji i treći odgovor, a koji glasi da nisam ni ZA ni PROTIV, niti jednog niti drugog i da sam samo neko ko je prvi doznao i objavio vijest koja će kasnije postati zvanična, ustvari je bio trenutak kao i onaj u Nadrealistima kada voditelj Dnevnika objavi da se dijele plate i kada do kraja emisije na telefon mora objašnjavati da on samo čita vijesti.

Razumijem ja sve te pozive, kao stari centarfor već 19 godina igram na raznim terenima, gubio sam i pobjeđivao, davao i primao golove, igrao po svim vremenskim prilikama, udarali su me bez lopte, ali sam i udarao; jednostavno se znam nositi s tim. Rutina stečena u teškim uslovima lako je primjenjiva u stanju prividne normalnosti. Ali jedno je indikativno, gotovo pa svi s kojima sam razgovarao pitali su me: “Jesi li u talu”!? To su me pitali i ovi koji su se potpisali na četiri različita dokumenta tražeći smjenu aktuelnog predsjednika OO SDA Visoko, kao i oni koji brane svoje i poziciju aktuelnog predsjednika. Otprilike su isto pitanje postavljali i oni koji ništa ne kontaju nego se bave čitanjem komentara ispod teksta, koji su u 90% slučajeva djelo onih koji su uvijek na jednoj ili drugoj strani, i jako su sočni i puni svakojakih uvreda. A ljudsko biće privlači tuđa nesreća i uvrede na tuđi račun kao muhu govno! Zašto je to tako, još nije objašnjeno, ali je u Visokom mislim i najizraženije u cijeloj BiH. Posebno me iznenadio stav nekih ljudi koji sebe godinama zovu i smatraju nekakvim novinarima koji nemaju ni onaj minimum poznavanja interneta kao medija, pa sve što neko napiše u komentarima ispod objavljenog teksta smatraju djelom autora teksta i očekuju da se to kao cenzuriše. Valjda jadni jadovi naučili radeći u Javnim preduzećima i parazitski živeći već godinama sa budžeta od novaca poreznih obveznika da uvijek ima taj NEKO ko može naređivati šta se smije, a šta ne smije!? Sa druge strane kontam, ako sam vlasnik sajta nisam sam sebi dao mandat odgovornog za narodno “pis(karanje)” ispod tekstova na Visoko.co.ba, a što je inače praksa i na svim ostalim ozbiljnijim sajtovima poput www.index.hr, www.sarajevo-x.com, www.depo.ba, www.radiosarajevo.ba, www.tanjug.rs …. itd, itd . Ali ko će svim tim kretenima objasniti sve ove stvari? Ne treba im ni objašnjavati, samo će im se kazati kad porastu. Očito ih zbunjuje ova trenutna naopaka situacija u političkom Visokom gdje sve propada, a samo rastu “mali” ljudi, koji su po sopstvenom ubjeđenju nešto kao važni i bitni.

Da se vratim na talove i to jesam li ZA ili PROTIV. Privatno i lično imam odlične relacije i s Ahmetom Kurspahićem kao aktuelnim predsjednikom SDA i s Halimom Zukićem kao čovjekom za kojeg se tvrdi da je pokrenuo cijelu priču oko “Povjerenstva” u Visokom. Prije malo više od godinu dana sam kao navijač NK “Bosna” išao u kancelariju kod gospodina Kurspahića lobirajući da Nihad Smailagić postane predsjednik ovog kluba. I danas mi je drago da je Ahmet Kurspahić u UO NK “Bosna” i da želi pomoći klubu dajući vlastiti novac za njegovo egzistiranje. Odrastao sam pored stadiona, volim Bosnu i poštujem sve one koji na bilo koji način pomažu klubu. Sa druge strane Ahmet Kurspahić je politička ličnost koja nikad nije odbila naš poziv za intervju ili bilo kakvu izjavu, čak sam nekoliko dana prije ramazana u Motelu “Piramida Sunca” pio kafu s njim i pričali smo o NK “Bosna” i politici. Nemam nikakv razlog da budem ni ZA ni PROTIV njega. O SDA imam stav da je zaslužna za sve što valja u Visokom, ali isto tako je zaslužna i za sve što ne valja. A puno je više onog što ne valja.

Sa Halimom Zukićem sam dobar prijatelj i to nije nikakva tajna. Za njega sam javno pisao i govorio da je pozitivno što se kao najbogatiji čovjek u Visokom uključio u politiku. Lično sam mu rekao da je vrijeme da nešto kao takav uradi za ovaj grad, i vrati nešto gradu iz kojeg je počeo praviti svoju poslovnu imperiju. Smatram da kao potpuno materijalno neovisan i s postojećim političkim vezama može dosta uraditi za Visoko. Ali to naravno ne znači da može biti glavni i odgovorni urednik na ovom sajtu. Nakon toga su odmah bijednici, jadovi i njima slični karakteri počeli komentarisati kako sam se prodao, kako me Halim kupio zajedno sa “Visoko.co.ba” i kako zajedno s njim otvaram neki novi radio i kako će mi zaposliti ženu u jednoj od svojih firmi. Ništa od toga nije tačno, niti se desilo niti će se desiti. Koliko god da je bogat Halim me ne može kupiti jer nemam cijenu, Visoko.co.ba nije na prodaju, radio ću otvoriti ali s Almom, Nusretom i Dariom, a žena mi radi na Federalnoj televiziji koja, koliko ja znam, nije u vlasništvu Halima Zukića.

Nešto slično polusvijet u Visokom priča i o mom odnosu sa Preventom, odnosno trenutnim predsjednikom Uprave te firme Almirom Jazvinom, a sve nakon jednog od napisanih tekstova u kome sam pohvalio čovjeka u kojem sam prepoznao nekoga ko razumije naše nezadovoljstvo prema kompaniji koja zapošljava najviše Visočana i koja nas najviše truje svojim smradovima. I tu se priča svela na to “koliki je tal”. A ustvari ja s tim čovjekom nikad nisam ni kafu popio, niti želim. Čak sam neke posrednike odbio koji su se nudili da nam organizuju neki zajednički poslovni ručak na kojem bi mi kao nešto pričali, iako znam da bi svi ti medijski bijednici koji okolo mahalski pričaju o tome kako se Visoko.co.ba prodao Preventu jedva dočekali takvu ponudu. Visoko.co.ba nije na prodaju i to je lako dokazivo, a što se Preventa tiče tu se priča svodi na slogan “Čisti zrak i voda, duga ljubav”. Medijske kurve koje pričaju drugačije su ustvari samo kurve, a kurve imaju cijenu i Preventu je s takvima najlakše, takvi se jebu za marku.

Ova situacija sa OO SDA Visoko je 14 mjeseci prije lokalnih izbora velika šansa za sve opozicione stranke.  Međutim, najveća od njih u ovom trenutku SDP također svoju političku retoriku svodi na mahalanje onih koji se boje da bi bilo kakvom promjenom na političkoj sceni Visokog mogao biti ugrožen njihov dvadesetogodišnji parazitsko/budžetski status. Pa se tako “drugovi” poučeni bivšim Komitetom pitaju ZA koga je Visoko.co.ba i PROTIV koga je unutar njihovim redova. Odnosno je l’ nam Muhamed Hamo Husić dao tal, pa zato promovišemo njega lično kao člana predsjedništva stranke i FK “Zanatlija”, a sve protiv starih kadrova SDP-a. Neću se zamarati tim parazitima i trošiti riječi. Ni to nije tačno, a Muhamed Husić je dobar i pragmatičan politički kadar s kojim i SDP-u i Visokom može biti samo bolje. A stari SDP kadar umjesto ovih hipotetičkih gluposti trebao bi se malo više možda pozabaviti svojim lažima između sebe samih, pa i lažima upućenim biračima, te malo preispitati svoju pohlepnu potrebu za talovima preko Rafinerije naftnih rezervi, BH Pošte i PIO/MIO Federacije. Dobro upućeni znaju o čemu pričam, a uskoro će saznati i javnost u Visokom.

Zašto ustvari navodim sve ove primjere? Upravo zato što je “Ramazanska Revolucija unutar SDA Visoko” konačno i trajno te sasvim jasno oborila dugogodišnju hipotezu i podvalu o podjelama na selo i grad i općenito “građane” i “seljake” u naseljenom mjestu koje se zove Visoko i uopće nema pravni status kao grad. U Visokom postoji samo jedna podjela i ona glasi: “Jesi li u talu ili nisi”?! Potpuno je nevažno odakle si i koja si stranka.

U Visokom trenutno nema stranaka, svi su jedna stranka, s napomenom da su POZICIJA oni koji su u talu, dok su OPOZICIJA oni koji nisu u talu! Takav sistem funkcioniše već godinama, samo što mi ne kontamo fol i kao ovce izlazimo na izbore i kao popunjavamo one glasačke listiće uzaludno se nadajući da nešto možemo da promjenimo, dok ONI prave zdravom razumu nespojive koalicije čiji je jedini cilj bajdaroški se nakačiti na budžet i parazitski uživati u svim njegovim blagodatima.

Nešto slično u SDA se desilo prije 11 godina kada je Aziz Brotlija bukvalno pomeo sve svoje neistomišljenike iz, tzv. “gradske opcije” SDA. Od tada je kao političku izbornu strategiju uveo podjelu na “selo” i “grad” koja će godinama kasnije biti najuspješniji recept za dobijanje izbora. Ta politička doktrina će mu u godinama koje su dolazile osigurati mjesto predsjednika stranke s dužim mandatom nego ga je imao rahmetli Alija Izetbegović.

Kolumnu ću završiti dijelovima teksta autora Emira Imamovića – Pirketa koji govori o nama običnim ljudima čije probleme ne razumiju oni koju kradu kroz političke partije i preko budžeta. Svi su u talu i svima njima bilo kakve promjene ne odgovaraju, a zašto bi i odgovarale!? Ništa ne rade, a plata s budžeta, od nas poreznih obveznika, od nas proletera i radničke klase.

…”

Hiljade Bosanaca, cijela vojska žrtava divljeg kapitalizma, rade kao stoka, prelijevaju iz šupljeg u prazno, da bi nekako otišli na more od zore do sumraka i tamo, jer za više nemaju, žuljali leđa na kamenju, plivali i iz dva puta jeli sendviče od jučerašnjeg hljeba i današnjeg friškog zraka. I nisu to, nemojmo se lagati, tipični bosanski turisti, već tipični bosanski radnici: armija onih kojima se pred izbore, sa lijeva i desna jednako, nude priče o cjelovitoj državi, nezavisnoj Republici Srpskoj, trećem entitetu, našim kostima i njihovim ubicama, o budućnosti sjajnoj kao escajg na stolovima nove elite, gadova kojima su one cjelovite države, nezavisne republike i treći entiteti omogućili da bahatoj djeci kupuju što požele, dok sinovi poštenih radnica mole za još jedan sok. I, ne dobiju ga, već pet sati čekaju autobus na magistrali, pa se žedni i, garant, gladni, vraćaju s mora.

SDP kao i SDA, SNSD kao SDS, HDZ kao i HDZ 1990, nikada ništa nisu ni pokušali učiniti za najveće žrtve proteklog rata: klasu poštenih, običnih, vrijednih radnika krivo naučenih da rad nije razonoda za budale, da je dovoljno ići na posao, pošteno ga obaviti, pa da će plata biti, ako ne proporcionalna trudu, onda barem dovoljna za pristojan život

…”

 

http://www.youtube.com/watch?v=h81lGoCkdOw