Arhiva članaka objavljenih na Visoko.co.ba

Visočki UFO

Neki dan na internetu pročitah o aferi “Tito i vanzemaljac”, odnosno kako je neki leteći tanjir pao u neko jugoslovensko seoce, pa armija išla spašavati pilota. Pod pretpostavkom da je pilot iz JNA-a poslali ga hitno u bolnicu, a nakon smrti i na obdukciju u Beograd. Doktori čeprkali po mrtvom tijelu i shvatili da nije Jugosloven, a pošto su Evropljani, Rusi i Amerikanci, tada za samodovoljne i samozadovoljne Jugoslovene bili “drugi svijet”, doktori zaključiše da je pilot – vanzemaljac.

Nije se valjda samo na osnovu izgleda moglo zaključiti da je pilot vanzemaljac, jer Jugosloveni nisu vidjeli ni Amerikanca, ni Britanca ni Rusa još od 45., a ovo se desilo 66. A kako i neće biti vanzemaljac kada je dolazio ili iz predemokratske Amerike, staljinizirane Rusije i rezignirane Evrope koje su u to doba bile zasebne planete u galaksiji Hladnog rata, daleko od Juge.

Zaletio se tako vanzemaljac gringo/dendi/kozak u neistražena prostranstva tašnjeg poznatog svijeta i slučajno se slupao u nekoj jugoslavenskoj selendri. Pilot ni kriv ni dužan, izgubi kontrolu nad svojom letjelicom kad ugleda Jugu, u kojoj se Hladni rat, odnosno imperijalističko naprđivanje dva dijametralno suprotna ekonomska, vojna i ideološka bloka, najmanje osjetilo. Ili se možda letjelica sama raspala kada je ušla u atmosferu “Pokreta nesvrstanih” ili ju je nagrizao vjetar antifašizma.

Sasvim je moguće i da je pilot pošao posjetiti Tita. Da se stotinu procentno uvjeri da Tito nije mit, niti izmišljotina fašističkih medija, niti samo metafora NOR-a i Juge. Kažu i da je sam Broz otišao da se uvjeri da je pilot vanzemaljac. Stao Maršal ispred tijela pa se zamislio: ” Nije Nijemac – takvih sam se nagledao, nije Talijan – oni nemaju kuraži da lete, nije Britanac – elegantije bi se slupao, nije Rus – bio bi veći, a nije ni Amer – oni bi me već zvali da im ga vratim. Hej,  pa ovo je vanzemaljac. “

Tako se i zaključilo da je Tito posjedovao ne samo internacionalnu već i intergalaktičku slavu. Sasvim je logično, kada se bar malo analiziraju današnje političke prilike, da Titov režim i doba Juge stvarno izgleda kao izvanzemaljsko doba naše historije. Jugin ekonomski cvat, antifašizam i pacifističke ideje koje su pokušale blokirati ludilo Hladnog rata rafinirani su proizvod neke druge, naprednije civilizacije. Pa zato i ne čudi što se vanzemaljac zaputio, ni u SAD, ni SSSR, ni u Evropu, nego baš u Jugu, kod svojih.

Nakon tog “vanzemaljskog” incidenta, kaže “pouzdan” internet izvor Vojno-obavještajna služba uništila je sve dokaze o postojanju istog. Jedino što im je promaklo bile su slike koje su uslikali doktori koji su vršili obdukciju pilota.

A onda je vrijeme gurnulo u ormar zaborava ovaj fantazmagorični i mistični događaj, jer su Jugosloveni izgubili Tita, oca nacije. A nakon toga, kao djeca bez paternalističkog nadzora, pomahnitali i sebi promijenili imena, pa postali Srbi, Hrvati, Bošnjaci, Crnogorci, Slovenci, Makedonci, i popalili i srušili sve što im je otac napravio i razorili sve ono zbog čega je vanzemaljac uopšte i dolazio da vidi u Jugi.

A kada smo postali nacionalni, glupi i krvožedni izgubili smo i divljenje vanzemaljaca. Postali smo puno manje slični njima i vratili se tamo gdje smo stotinama godina bili – u mračnom vilajetu oko kojeg su vjekovima zaobilazili leteći tanjiri.

Nisu ludi pa da prolete iznad današnje BiH, pa da ih uhvati crnjak. Manite te priče, bolje zaobići BiH i kompletan Balkan, nego se nagledati sirotinje, tuge, jada, klerofašista i njihove pogane ideologije. Bolje potrošiti malo više goriva i biti rahat, nego se nadisati smradova politike, fašizma i robovlasničkog kapitalizma, reći će vam svaki vanzemaljac.

Mada mi se čini da kada je u pitanju BiH, vanzemaljci prave jedan izuzetak. Već mjesecima Visočani pričaju da tamo kod piramide, tj. Visočice vide neka svjetla, neke leteće diskove. Možda ih vuče nostalgija, onda jugonostalgija, pa obilaze brdo (piramidu) na čijem je vrhu gordo stajala petokraka. Danas se izgleda jedino vanzemaljci sjećaju iste, dok su je Visočaci, pa čak i poneki Visočanin namjerno zaboravili.

A možda se njihovi obilasci visočke kasabe mogu i ovako  objasniti – dok su u Jugu dolazili da se dive, u Visoko vanzemaljci dolaze da se smiju. Čudan je taj izvanzemaljski, galaktički humor i prilično neukusan. Oni se smiju stvarima kao što su propast KTK, Veleprometa, Vitexa, Kovine, smradu Preventa i LCD monitorima, visočkoj kulturi, bontonu, licemjerju.

Da sam malo manji lokal-patriota, rekao bih im da taj svoj humor gurnu gdje mu je mjesto. Ali pošto sam fanatični zaljubljenik u sve visočko i domaće, dopuštam takve podsmijehe jer bitan je turizam. Ko će kupovati suvenire, ako ne oni.

Ko ne riskira, ne profitira.