Arhiva članaka objavljenih na Visoko.co.ba

Nepodnošljiva lakoća otimanja: Kako je 38 ljudi sa talom od 50KM postalo pravni sljednik miliona KM vrijednih, hektara, njiva, voćnjaka i nekretnina

Nakon Drugog svjetskog rata komunisti su vršli oduzimanje (ne)postojećih viškova, nacionalizirali zemlju i pravili tzv.”Zemljoradničke zadruge” po ugledu na kolhoze u SSSR. Takva Zemljoradnička zadruga, kao uostalom i bilo gdje drugo u Jugoslaviji, postojala je i u Visokom. Raznoraznim zakonima o preduzećima i udruženom radu ta imovina u Visokom je kasnije postala vlasništvo RO „Agrocop“. Zemljoradničke zadruge posjedovale su ogromne površine zemljišta, Upravnih zgrada, njiva, voćnjaka i raznoraznih nekretnina. Sadašnja protuvrijednost te silom otete zemlje od tadašnjih poštenih seljaka izražena je u milionima konvertibilnih maraka. Nedvojbeno je dakle to zemlja koju su komunisti oteli od ljudi u ime SFRJ, bratstva i jedinstva i oca svih naših naroda i narodnosti.

A onda se dešava 1992. godina. Prije te godine sve što je bilo Zadrugino upisano je na Agrocop i kao takvo je upisano u katastru Visoko. A onda počinje agresija na BiH, stvari se radikalno mijenjaju i iz jednog (komunističkog) sistema ulazimo u drugi (kapitalistički). Zajedničko postaje privatno, a OUR i SOUR postaje DJL odnosno DOO. Drugovi postadoše gospoda, ali s istim pohlepnim navikama koje ne mijenja niti jedan sistem. Ateizam zamjeni religioznost, doktrinu Marxa, Engelsa i Lenjina zamijeni Džuma, Avicena, El Gazali, Mesnevija …

U takvoj novonastaloj situaciji Zemljoradnička zadruga ostade što jeste, sa svim nekretninama i zemljom koju je stekla otimačinom od ranije, a visočki muslimani iz interesa se dosjetiše 1997. kako da na nelegalan, protupravan i lopovski način otmu od Zemljoradničke zadruge ono što je ona otela u vrijeme „jednoumlja“ zajedno sa sestrinskim Agrocopom. Suština cjelokupne prevare je u slijedećem. Kada se nešto rodi (bilo to dijete ili firma) postoji izvod iz matične knjige rođenih, kada nešto umre ili se ugasi onda postoji izvod iz matične knjige umrlih, odnosno sudski registar o gašenju firme. U ime vjere, Boga i bošnjačkih interesa “visočki muslimani” su se dosjetili kako sa 50 KM uloga priskrbiti milionske vrijednosti onoga što je u vlasništvu Zemljoradničke zadruge koja faktički nikad nije ugašena, a čiji pravni sljednik odjednom želi da bude 38 ljudi!?!?

Idemo redom;

Godine 1997, tačnije 05.06.1997, Kantonalni sud u Sarajevu po sudiji Kanlić Asimu donosi RJEŠENJE  da se u sudski registar registarskog suda upiše Osnivanje zemljoradničke zadruge pod nazivom: ZEMLJORADNIČKA ZADRUGA „VISOKO“ p.o. Visoko, skraćeni naziv ZZ “VISOKO“ p.o. Visoko sa sjedištem u ulici Oslobodilačkih brigada broj 2.

Prvo što se ovdje čini nelogičnim je adresa sjedišta Zadruge. Naime, Općinsko vijeće Visoko kojim je predsjedavao Rašid Kalota 16.05.1995. godine donijelo je Odluku o promjeni naziva ulica (Službeni glasnik 2/59) gdje pomenuta ulica mijenja naziv u „Ulica Sarajevska“. Kako je onda moguće da dvije godine kasnije neko formira potpuno novu Zadrugu na adresi stare Zadruge koja više ne postoji!? Moguće je samo ako neko svjesno radi prevaru i obmanu. Te 1997. godine 38 udjeličara odvajaju od usta teško zarađenih 50 KM i postaju suvlasnici Zemljoradničke zadruge Visoko vrijedne milione konvertibilnih maraka. Veoma interesantan i jednostavan fol kako postati milioner i ono što je stvorila država pretvoriti u vlasništvo 38 ljudi čiji je sav ulog u milionsku dobit bio nevjerovatnih 50 KM.

Godine 1998. dolazi do usklađivanja Statusa i opet na istoj adresi sa istih 38 osnivača.

Godine 2000, tačnije 08.11.2000. godine Upravni odbor  “Velepromet Agrocopa” donosi jednostranu odluku o diobi i dijeli nekretnine između Agrocopa i Zemljoradničke zadruge. Treba li napominjati da je i to urađeno potpuno nelegalno. Po ovoj odluci Agrocopu pripada jedino parcela KČ 585 u K.K.UL 144, Ozrakovići sa objektima. Tom diobom Zemljoradničkoj zadruzi, odnosno 38-rici domišljatih „sretnika“ pripadaju sve ostale parcele upisane kao KO.Kraljevac, KO.Dobrinje, KO.Čekrčići, KO.Moštre, KO.Podvisoki, KO.Visoko, KO. Gračanica, KO. Mokronozi.

I ovdje imamo interesantnu igru datuma. Ova Odluka je dakle donesena 08.11.2000. godine i tu se konstatuje da parcela k.č 585 pripada Agrocopu. Međutim iz ugovora o kupoprodaji zaključenog 14.12. 1998. godine između Agrocopa i Zemljoradničke zadruge ta parcela je prodata D.D. Asfaltgradnja pod nazivom „Malo polje“ kao i pomoćna zgradu u privredi  38m2 sa voćnjakom od 1.400m2, a sve to je sadašanji prostor BP“Cool“. Za prodavca potpisnik je L.M. i sve je ovjereno pečatom Zemljoradničke zadruge broj 3.

Kako je moguće da dvije godine prije odluke o diobi dolazi do prodaje ovog objekta i neko uzme pare, a i dalje vodi to kao svoje? Parcela je prodata za 50.000 KM u četiri rate, svako pametan zna da je stvarna vrijednost te parcele najmanje pet puta veća. Bilo je predviđeno da se Ugovor ovjeri kod Suda, ali to nikad nije urađeno.

Ovdje se sada dovodi u pitanje vlasništvo nad BP “Cool“ i postavlja se pitanje da li je tadašnji direktor Asfaltgradnje doveden u zabludu? Naime, pravno gledano što je od početka neispravno vremenom se ne može pretvoriti u legalno, bar je tako u normalnim zemljama gdje funkcioniše pravna država.

Na kraju se postavlja pitanje da li svih 38 suvlasnika novonastale Zemljoradničke zadruge, koja je pokušala sa 50 KM udjela „poklopiti“ nešto vrijedno milione maraka, a što je stvorila otimačinom bivša država, ustvari uopće znaju detalje cijele priče o jednoj od najvećih poslijeratnih visočkih prevara. Pitanje je gdje su pare od do sada prodatih parcela, ko ih je i kako podijelio, da li su svi koji su kupovali i „količali“ zemljište, za koje se Zemljoradnička zadruga lažno predstavljala da je njeno, znali da kupuju „ispod žita“ po povoljnoj cijeni ili su svjesno ušli u sve to!?

Posjedujemo obimnu dokumentaciju o svemu vezano za  jednu od najvećih pljački u poslijeratnom Visokom. U danima koji slijede objavit ćemo seriju tekstova o otetoj zemlji iz vemena komunista, koju su preoteli oni koji se 1992. godine preobraziše u političko/materijalno interesne muslimane iz koristoljublja. Suština cijele priče o Zemljoradničkoj zadruzi u Visokom je kako „klepiti“ imovinu od stare Zadruge koja je u ime prisilnog članstva u toj Zadruzi otela zemlju od visočkih porodica svih nacionalnosti još dalekih četrdesetih godina prošlog stoljeća. Umjesto da 38 pojedinaca spremnih da preotmu ono što im ne pripada sa udjelom od 50 KM, i isto to preprodaju postratnim hijenama i zelenašima, bilo bi pošteno da se svi ti silni hektari zemlje vrate stvarnim vlasnicima od kojih su to komunisti prisilno oduzeli u vremenu jednoumlja.

Otvorili smo jednu u nizu tabu tema u Visokom, slijede nastavci po svakom K.Č-u i K.K .UL-u, nek se zna kako se krčmilo i kako se još uvijek krčmi državno, a lijepo je i da znamo ko su “poštenjačine” koje kupuju oteto i količaju ono što im, da su imalo ljudi, ne pripada. Od harama je teško živjeti, kratkoročno je možda i dobro, ali dugoročno zasigurno nije …