Arhiva članaka objavljenih na Visoko.co.ba

U susret danima trgovine, kulture i sporta

Sveprisutni neoruralni “štih”, kao posljedicu neodgovornog strateškog planiranja grada, opet treba amortizirati. Ovakav plan se tiče prevashodno ekonomskog i političkog života, ali najvažniji segment društvenog života, kulturni (duhovni) i sportski kao da se negdje po koji zna put zagubio, i to sada više no ikada prije.

Pošto je urbano Visoko nebrojeno puta apostrofirano kao paradigma vašarskog mentaliteta našeg naroda,  ovom prilikom trebamo se zadržati na nečem drugom. Neoruralni primitivizam, u svom sirovom i primitivnom obliku, postao je mentalni konstrukt i idejni koncept naše općine. Taj pojam danas je uvijen u formu „duhovnosti“, „patriotizma“, „tradicije“ i „kulturnog identiteta“. Suštinski, u stvarnom životu, on prikriva anahrono narodnjaštvo i antiprosvjetiteljstvo, nekritički povratak u prošlost. Uostalom, neoruralni duh već je odavno umarširao u „visoki grad“, koji danas teško da je nešto više od  utabanog cirkuliranja agrar- primitivizma, sa prioritetnim zadatkom kaldrmisanja sadnica po ulicama od jutra do sutra. To se vidi kao uklopljeno u kolektivni obrazac – onaj koji predstavlja svijet koji nije ni daleka periferija, ni grad, u kojoj se individualnost bespovratno zagubila u bespuću plemenske svijesti i kolektivne volje. Ovdje  se udomio folklorni duh i neoruralni primitivizam. Provincijalizacija je odrednica naše kulturne, sportske i svake druge društvene zapuštenosti – i to od jučer do sutra u kontinuitetu. Naše kulturno i sportsko siromaštvo je na ivici bijede. To je već život bez dostojanstva, bez estetske dimenzije. Već duži vremenski period, naš grad je urušavan i spolja i iznutra. Naš svijet je žestoko frustriran i bez kompasa. To je svijet osujećen žestokim stresovima, prenapet i očajan, jer ne vidi uvjerljivu perspektivu.

Novokompovana  elita nameće svoju ljestvicu vrjednosti. Morate vjerovati  bićima punih džepova, a prazne glave i jos praznije duše, te nije ni čudo što su teška “kajla” oko debelog vrata i plitak mozak postali prototip. Dakle, ne smijete i ne možete uvoditi nikakav napredak, nikakav progres prije nego što pitate neoruralne i to one neoruralne, koje su po izrazu sopstvene kritike » utonuli u agrarnu emancipaciju«. Niko ih snažnije i bolje ne podstiče i ne razvija nego politika i mediji s osnovnom idejom da se udvaraju potrošačima, odnosno glasačima. Tako, jednim potezom neoruralni primitivizam dobija potvrdu i odozgo i odozdo. Ima li čvršće i bolje armatrure.

Imamo mi u Visokom uvijek profiliranu urbanu elitu u vidu talentiranih, vrijednih, kreativnih i obrazovanih pojedinaca ili užih grupa, ali nemamo društvene slojeve koji bi je podržavali. Ipak su na njihovu sreću nadvladali neoruralni obrasci ponašanja.

Nada postoji – drugo poluvrijeme !