Arhiva članaka objavljenih na Visoko.co.ba

U Visokom nije problem smrad, problem su “smradovi”

Još uvijek traje čišćenje prostora u kojem se nedavno desio požar u dijelu Preventovih postrojenja. Zbrajaju se, dijele i množe eventualne štete nastale ovim požarom. Prave se raznorazne analize i teorije zavjere o razlozima požara, insinuira se i o navodnom podmetanju istog. Vatrogasci i radnici se nadmeću u tome ko je dao veći doprinos u gašenju. Radnici, koji su srcem ulazili direktno u plamen, stidljivo očekuju eventualnu materijalnu stimulaciju za iskazanu hrabrost i nadaju se da se neće sve završiti samo na nekoliko litara mlijeka popijenih nakon gašenja. Zlobnici se podrugljivo smješkaju i uživaju u tuđoj muci, a donedavni degradirani šefovi i direktori potajno se nadaju i očekuju da Nijaz Hastor kaže kako ova rukovodeća postava nije u stanju voditi Prevent i kako se bez starih kadrova ne mogu smanjiti milionski gubici.

Kada sam prije dvije godine pomagao tadašnjem uredniku Magazina DANI Eldinu Hadžoviću oko pisanja priče o Preventu i njegovom utjecaju na Visoko, prvi put sam došao u dodir sa pričom o tretmanu otpadnih voda. U tom trenutku svi smo se bavili samo zrakom i nesnošljivim smradom, a kada smo otišli u Poriječane kod profesora Šabanovića on je prvi sugerirao na utjecaj Preventovih otrovnih otpadnih voda koje se ispuštaju direktno u rijeku Bosnu, a iz koje onda Moštrani navodnjavaju svoja polja zasađena paprikom i ostalim povrćem, koje mi kasnije kupujemo na pijacama i jedemo. Kasnije ćemo uspjeti snimiti kako izgleda ispuštanje otpadnih voda u rijeku Bosnu i uzeti uzorak ispuštene vode, isti poslati na nezavisnu analizu i dobiti rezultate koji nisu kompatibilni sa onim što se pokušava prezentirati javnosti kao istina, a vezano za štetnost tih voda. Ali smisao ovog teksta nije u tome. Dva dana prije nego je trebao izaći redovno broj DANA, kasno navečer me nazvao Eldin Hadžović da mi pročita napisani tekst i da mi da svoje mišljenje o svemu. Nakon pročitanog teksta, rekao mi je slijedeće: “Jašo brate, meni je ovo jedna tema, već od sutra radim neku drugu koja je i puno ozbiljnija od ove, vaš problem s tim Preventom je meni jedna u nizu priča, ali kad sam sve sabrao i oduzeo gledajući neutralno i sa strane VI U VISOKOM NEMATE PROBLEM SA SMRADOM, VI IMATE PROBLEM SA SMRADOVIMA OD LJUDI KOJI RADE U TOM PREVENTU I KOJI SU RAZLOG SMRADA KOJI UDIŠETE”. To ustvari i jeste suština cijele priče o Preventu u Visokom.

Prevent je svjetska firma, Prevent je zasigurno nešto najbolje što se desilo Visokom nakon rata u smislu zapošljavanja. Da se kojim slučajem pitam i da imam moć odlučivanja već davno bih otišao na noge Nijazu Hastoru i ljubazno ga zamolio da preuzme i stavi u pogon cijeli KTK, prodao bih mu ga za cijelih 0 KM. Da, džaba bih mu dao cijelu kožaru. Iz lokalnog sitnomahalskog i balijsko pihtijarskog lihvarstva nekadašnji gradski prvaci (koji su to bili po sopstvenom ubjeđenju) ne vide svu moć i silu Preventa u svjetskom sistemu autoindustrije. To je budućnost Visokog i za to treba interes Visokog biti da Prevent preuzme sve pogone KTK koji propadaju, jer samo tako se može spasiti onih preostalih 1000 radnika nesigurne sudbine. Ali u međuvremenu Visoko mora izroditi “facu” i autoritet koji može dostojanstveno otići kod gospodina Hastora na ozbiljne razgovore o ljubavi iz interesa između Visokog i Preventa. U isto vrijeme Prevent MORA, ma koliko mu to bilo skupo, poštovati zakonske ekološke norme, Prevent MORA Visočanima dokazati da ih ne truje, ne vlastitim monitoringom u koji ni sami vjerovatno ne vjeruju. Prevent NE SMIJE u rijeku Bosnu ispuštati oni što trenutno ispušta. Prevent mora poštovati lokalnu zajednicu, ne na način da se neko sponzoriše sa 500 KM i da se tako gradi društvena odgovornost. Termin društvene odgovornosti je puno složeniji, a osnovica za bilo kakvu daljnju priču o dobrim odnosima između Preventa i lokalne zajednice je ČIST ZRAK, DUGA LJUBAV. Sve dok ne bude tako, ja ću i dalje biti najveći protivnik Preventa, bez obzira što smatram da je ideja Rašida Kalote, Nihada Imamovića i Adnana Smailbegovića koju im je prije 10 godina u Sloveniji odobrio Nijaz Hastor, a nakon čega su u Visokom od rahmetli Murata Hanjalića dobili 72 m2 prostora u koja su zaposlili 36 radnika, najbolja ideja koja se desila Visokom. Ne treba zaboraviti ni činjenicu da je tada Nihad Imamović želio da se biznis pokrene u Sarajevu u postrojenjima bivšeg “Alhosa”, ali je na nagovor Kalote ipak sve to došlo u Visoko. Prevent i Visoko moraju napraviti gospodski dogovor o međusobnom uvažavanju u interesu svih. Visoko se treba pomiriti sa kontraindikacijama koje sa sobom nosi kožna industrija, dok Prevent malo više mora odriješiti kesu i na godišnjem nivou planiranja svog budžeta mora puno više novca izdvajati za ekologiju.

Ovdje ima još jedna stvar koja me se baš i ne tiče i koja je stvar unutrašnje organizacije firme. A to su prava radnika. Svima je sasvim i kristalno jasno da način rada u Preventu nije usklađen sa Zakonom o radu FBiH, ali to već nije stvar novinara osim u situacijama kada se štrajkuje i kada cijela jedna smjena iz Goruše završi u Hitnoj pomoći Doma zdravlja Visoko. Za prava radnika treba da se pobrine zakonom dozvoljeni Sindikat koji u Preventu ne postoji, kao što ne postoji ni onaj među 2000 zaposlenih koji smije da ga inicira.

Sad se vraćamo na početak i nedavni požar koji se desio. Pojavila se i zajebancija među radnicima, kažu ko je nakon požara “iscican” Jazvin će mu dati stalni Ugovor za doprinos u odbrani interesa firme. A sad bez zajebancije, Prevent je moćna firma u svjetkim okvirima, radi sa ogromnom količinom novca (svaki mjesec samo preko plata radnika u Visoko uđe cca 1.500.000 KM), ne treba zaboraviti ni to da je Prevent firma koja izvozi presvlake iz Visokog, a “uvozi” novac, i kada je sve to tako, onda je sasvim jasno da postoje ogromni interesi oko ove firme. Sasvim je normalno i prirodno da se unutar kapija Preventa i njegovih kancelarija vode pravi mali ratovi između raznoranih menagera koji se žele nametnuti porodici Hastor kao najlojalniji firmi, a što opet za sobom vuće interes svakog pojedinca izražen kroz menagerski ugovor i procente na kraju poslovne godine za ostvarene rezultate. Zamislite koliki su ti procenti izraženi u eurima ili konvertibilnim markama kada se zna sa kolikim milionima maraka Prevent posluje tokom jedne godine!?

Svakako je lijepo i ugodno biti menager u Preventu, još je ljepše biti miljenik obitelji Hastor, a težak je put i tanka je linija između “ljudskog smrada koji proizvodi onaj koji udišemo u Visokom” (o kojem je govorio Eldin Hadžović), i dobrog menagera po ukusu porodice koja je napravila imperiju od autopresvlaka u odnosu na ekološki čisto moje i vaše Visoko. Treba biti veliki majstor pa sve to iskombinovati prelazeći “minsko polje” postavljeno od strane onih koji smatraju da imaju ekskluzivno pravo na Prevent u Visokom jer su učestvovali u njegovom stvaranju. Odatle potiču i sumnje da je nedavni požar podmetnut, kako bi se vlasnicima Preventa i neumoljivim kapitalistima ukazalo na nesposobnost sadašnjeg rukovodećeg kadra koji uživa gore pomenute privilegije zvanja menager. Uz sve to kada za deset godina rada u Preventu i poslujući preko svojih privatnih firmi sa Preventom odjednom postanete manje važna karika u cijelom sistemu odlučivanja naglo shvatite da vam nešto nedostaje, a što nema veze sa novcem i materijalnim uopće. To nešto se zove vlast, svi je vole u bilo kojem obliku i pravo je zajebano kad je izgubite. Počnete se osjećati manje važnim i bitnim bez obzira na sav novac ranije zarađen sa pozicije vlasti. Odatle možda i “sjeća rukovodećih glava” u zadnje dvije godine, počevši od Faruka Efendire preko Denijala Halilovića, Vildane Džafić, Admira Pejkušića, Belmina Nazifovića, Mirsada Slipčevića, Jože Horvata …. Velika je lova u pitanju, životinjska je borba za opstanak među rukovodećim kadrom Preventa suočenim sa velikim gubicima u Prevent Leatheru. Kada se bojiš za vlastitu guzicu nije ti ni na pameti tuđa koja udiše smradove i jede povrće navodnjavano otrovnom vodom iz rijeke Bosne.

I sve je to tako, ali ne smijem ni pomisliti kako bi izgledala socijalna karta Visokog da nije tog i takvog Preventa …