Arhiva članaka objavljenih na Visoko.co.ba

Živi ti je primjer Visoko!

(Evo, Jašo me salijeće da pišem, a ja sve mislim da nema svrhe pisat, pričat i uz vjetar piš..)

Zabluda i iluzija su u posljednjih 20-tak godina postale nesumnjive veličine kojima se prosječni stanovnik ove zemlje svakodnevno tretira. Često je vrlo teško sa sigurnošću nešto utvrditi i biti siguran da ta tvrdnja nije produkt određene zablude ili da ne predstavlja određeno stanje koje se manifestuje zahvaljujući podložnosti nekoj vrsti iluzije.

Koliko ustvari ova dva pojma imaju veze sa stanjem u kojem se nalazi društvo u Visokom, kao mikroprostoru, i Bosni i Hercegovini, kao makroprostoru čiji je neodvojivi dio pomenuti mirkroprostor, jasno nam može pokazati sama usporedba socio-ekonomske situacije ova dva prostora.

Napravimo li malu analizu stanja u Bosni i Hercegovini, a samim tim i stanja u Visokom, nesumnjivo ćemo doći do zaključka kako je davno alarmantno, a sada već i poražavajuće stanje, spona koja pored ostalih, normalnih spona države i grada, neodvojivo kao pupčana vrpca povezuje ta dva geografska i socio-ekonomska prostora. Loše stanje u državi – loše stanje u gradu (zvuči sasvim normalno). No postavlja se pitanje da li je to normalno?!?

Loše stanje u državi građani trpe; isto to loše stanje stranci jasno vide; na istom tom lošem stanju i njegovom unapređenju još lošije rade političari. Podjele po nacionalnim linijama, prebrojavanja krvnih zrnaca i svrstavanja stanovništva u torove omeđene nacionalnim ogradama jasne su prepreke i čelične kočnice na putu ove države ka uspostavljanju normalnog društva i sveg onog što to društvo podrazumijeva. Bošnjaci, Srbi i Hrvati se ne mogu dogovoriti oko bilo čega ovdje…

Da li je ovo stvarno stanje stvari ili je i ovo zabluda i iluzija u kojoj živimo posljednjih 20 godina?

Odgovor na ovo pitanje nam vrlo jasno može dati pogled na stanje u gradiću pod Visočicom.

Visoko je sredina koja je u Bosni i Hercegovini možda nacionalno i najhomogenija od prije agresije pa do danas. Zašto pišem o Visokom kao nacionalno homogenom gradu i pripadajućim mu selima? Jednostavno kako ne bih pisao da je Visoko etnički prilično čisto mjesto. Bilo kako bilo, Visoko je sredina u kojoj procentualno preko 90 (da ne napišem 95) posto žive Bošnjaci (muslimani), a Srbi (pravoslavci) i Hrvati (katolici) se mogu na prste prebrojati. Divne li slike i prilike, odličnih li uslova da ova sredina ne boluje od hronične bolesti u kojoj se nacionalno podjeljeni stanovnici ne mogu dogovoriti o bilo čemu! Može se slobodno reći da je Visoko praktično karanten u kojem bolest, od koje boluje Bosna i Hercegovina, nema šanse da se razvije. Pa ipak, Visoko grca u neorganizovanosti, fekalijama društvenog idiotizma i nemogućnosti da bilo koja progresivna ideja i inicijativa zaživi i doživi svoje rezultate. Dakle, pogledamo visočko Općinsko vijeće i tu vidimo da ne vidimo nacionalno podijeljene zastupnike/vijećnike, Bošnjake, Srbe i Hrvate koji se zbog nepremostivih razlika ne mogu dogovoriti o bilo čemu što bi građanima obezbijedilo uslove u kojima normalan čovjek može funkcionisati.

Pa u čemu je onda problem?!?!

Eto na državnom, entitetskom, kantonalnom nivou se ne mogu ključne stvari riješiti zato što tu sjede nepomirljive suprotnosti, ali šta je onda problem u Visokom? Nisu li u Visokom gotovo svi Bošnjaci (muslimani)? Što je onda Visoko u govnima u kojim jeste (to se osjeti čim se priđe Visokom)? Što nam ulice liče na oranice? Što nam škole liče na šupe? Što nam obdanište liči na obor? Što nam pola čaršije nema uličnu rasvjetu? Što smrdimo? Što nemamo hotela? Što nemamo igrališta? Što je Vema onakva kakva jest? Što nemamo bazen? Što Visočani idu kupovati gdje nikad prije nisu išli? Što nam pamet ide raditi u Sarajevo, Zenicu i van države? Što nam je druga liga rang? Što nam je sport loza i meza? Što nam je kultura piva i trava?

Čini se hiljadu pitanja zašto, a naslućuje se odgovor sa istim korijenom problema.

Neko ovdje postavlja svoj lični interes na štetu svih ostalih. Taj neko, bilo pojedinac ili grupa ljudi, bilo politička stranka ili neka socijalna ili ekonomska skupina, godinama nesebično se zalažući za sebične ciljeve, od nas pravi idiote, ovce i magarce. Pa jesmo li mi idioti i stoka?!?

Čini se da jesmo. E, da li je sad to zabluda ili iluzija, to može svako od nas da proba dokučiti.

Uglavnom, stanje u državi i u gradu gotovo identično, a uzrok tom stanju nije isti. Znači da tu nešto ne funkcioniše. Ili je logika zakazala i postala iracionalna, ili je u pitanju nešto drugo?

Naravoučenije je jasno: Nije bolan problem u tome što si ti Meho, Rajko ili Stjepan, ili što ti kapu kroji Bakir, Nebojša ili Željko. Problem je što  dozvoliš da ti neradnik, nečovjek i sitna duša (ma kako se on zvao i u koji podskup nacionalnog skupa spadao) određuje šta ćeš i kako ćeš, i ti ga slušaš i bespogovorno slijediš i opet ga nanovo biraš da te jaše, muze i mlati. Bog ti pamet dao a ti ne misliš, dao ti glas a ti šutiš, dao ti ruku i prste a ti ruku nizase pustio i prstom samo iza leđa upireš i ogovaraš. Truhli ljudi – truhlo društvo i smrad truleži se okolo širi. Živi ti je primjer Visoko!

(Autor teksta, Dženan Bureković)