Arhiva članaka objavljenih na Visoko.co.ba

Ko i kako (ne)štiti žedne Radovljake?

Priča prva:

općina, inspekcije, ministar, pa opet inspekcije

Kada se već skoro sve posjeklo što se moglo posječi, u šumskom gazdinstvu Kondžilo se kidisalo na vodozaštitni pojas izvorišta „Krečane“. Naivni građani nijemo su posmatrali kako se vrše posljednje pripreme za šumski masakr i nadali se da će ipak sve proći bez loših posljedica po njih. Nažalost, sve se nakon izvršenih priprema počelo odvijati munjevitom brzinom. Cilj je bio da se sve na brzinu posiječe, pokupe pare i nestane iz Kondžila, a građani dok se snađu prošao voz. Dinamika je bila tako žestoka da su se istog momenta zamutili svi potoci u vodnom slivu, a usput i izvorište „Krečane“. Zamutili bi oni, zasigurno, i Dunav da je bio malo bliže.

Tako zamučena voda se odmah odnese na analizu i utvrdi se da nije za upotrebu i skoro 2000 građana odjednom je ostalo bez pitke vode i žedno. Onda MZ obavijesti općinu i općinske inspekcije da se voda muti, kad ne lezi vraže sazna se da u općini Visoko nema niko zaposlen da se brine o ovakvim incidentima, a skoro trećina građana općine vapi za pitkom vodom. Upute predstavnike MZ da se sami žale kantonalnoj inspekciji. Onda MZ pozove kantonalnog vodnog i šumarskog inspektora. Dođu oni zaista odmah, odu na kaptažu izvorišta naspu flašu vode, dobro je pogledaju i zaista vidi čuda „utvrde“ da je voda  zaista mutna pa napišu zapisnik na haubi džipa kojim su došli. Nije ljudima ni na kraj pameti bilo da odu u šumu i utvrde šta se tamo dešava (op.a. bio sam prisutan kad je dolazila ta inspekcija). Dakle napišu zapisnik, zatraže kobajagi još nekakvu dokumentaciju koja i nije potrebna, sjedu u džip i odu. Šumarija nastavi raditi nesmanjenom žestinom. Potom se predsjednik savjeta MZ, predsjednik građevinskog odbora i ja uredno  najavimo i odemo kantonalnom ministru za poljoprivredu, vodoprivredu i šumarstvo. Dočeka nas brate čovjek, počasti nas sokom i pita zašto smo došli. Mi mu predamo građevinsku dozvolu i Izvještaj o hidrogeološkim istraživanjima i ispitivanjima izvorišta „Krečane“ sa ucrtanim vodozaštitnim zonama i zamolimo ga da šumariji naredi obustavu svih radova dok se ne završi postupak oko legalizacije vodozaštitnih zona. Čovjek tamo-ovamo, vrda nešto, ali nikako da kaže da će to obustaviti. Odemo mi kući nezavršena posla, a šuma se i dalje siječe li siječe. Dođe potom za nekoliko dana ponovo šumarski inspektor i na insistiranje predsjednika savjeta MZ obiđe zaista kompletan lokalitet. Uvjeri se čovjek na licu mjesta da se ništa ne radi kako treba i kaže da će on zamislite „preporučiti“ šumariji da obustavi radove. Onda padne kiša, a putevi kojima su prevoženi balvani se raskvase i radovi privremeno stanu. U međuvremenu na sjednici vijeća podnesem prijedlog odluke za utvrđivanje vodozaštitnih zona i to se stavi u proceduru, ali kada će službe pripremiti odluku za usvajanje samo dragi Bog zna. Negdje u tom periodu pozove MZ i federalnu inspekciju. Dođu ljudi iz Sarajeva (vodni i šumarski inspektor) obiđu kompletan lokalitet, utvrde da ništa ne valja, ali kažu kako Federalne inspekcije nisu nadležne za izvorišta kapaciteta ispod 10 litara u sekundi (izvorište „Krečane“ ima kapacitet 4,7 litara u sekundi). Posavjetuju nas da se ponovo obratimo kantonalnoj inspekciji. Dođe 24.06. 2011. godine onaj isti vodni inspektor koji nije ni prilikom prvog dolaska išao u šumu, a zove se Enis Bradarić i napiše zapisnik pod ašlamom u avliji predsjednika savjeta MZ, zatraži usput nekakvu vodnu dozvolu, a MZ već ima građevinsku dozvolu za vodovod  izdatu još 2004. godine. Ja ga zamolim da odemo u šumu da vidi šta se tamo radi, a on veli da nema potrebe, sjedne u auto i ode u Zenicu.

Dok je trajao zastoj zbog kišnog perioda voda se donekle izbistrila. Pošalje MZ vodu na analizu u Zenicu, kad gle na radost mještana, a na Ragibovu žalost, ponovo je ispravna za piće (nalaz urađen 21. 06 2011. godine).

Priča druga:

o „Šumariji“ Visoko i g. Ragibu Vrancu njenom rukovodiocu

Šumarija Visoko več više od 50 godina eksploatiše šumu iz Kondžila. Za cijelo to vrijeme je s njihove strane u Kondžilo uloženo taman toliko da se jedna prosječna četveročlana porodica od tog novca ne bi uspjela prehraniti ni jedan mjesec. Lokalni put od Moštra do Kondžila su građani MZ isključivo svojim sredstvima asfaltirali tri puta, a od Šumarije nije dobijeno ništa. Put od Kondžila do Brezovika je u katastrofalnom stanju i po njemu skoro da ne mogu hodati ni pješaci. Razumljivo da šumarija ni u njegovu izgradnju nikada nije uložila ništa. Šumsko gazdinstvo je u katastrofalnom stanju i tu se više ne zna ni ko pije ni ko plaća. Iz Kondžila je tokom proteklih godina izvučeno na stotine hiljada kubnih metara drveta, a u njega nije vračeno ništa. Tamo gdje su nekada rasle stogodišnje bukve sada je zasađena crnogorica kojoj tu uopće nije mjesto. Neki su dijelovi već potpuno ogoljeni itd.

Sve ovo napominjem iz razloga što je i g. Ragib Vranac njen dugogodišnji rukovodilac. Čim je započela sječa šume u vodozaštitnim zonama izvorišta „Krečane“ nazove telefonom predsjednik savjeta MZ g. Vranca i pita ga šta to oni rade u vodozaštitnim zonama izvorišta i zašto se izvorište muti, a on odgovori da ga nije briga ni za kakvo izvorište, da on radi po zakonu i da će tako i nastaviti. Onda ja nakon nekoliko dana postavim na sjednici općinskog vijeća pitanje vezano za ovaj problem, a on odgovori da su ga zvali „neki“ predstavnici MZ vezano za „tzv.“ izvorište „Krečane“, te da to uopće nije izvorište, da tu vodu koristi samo mali broj građana za druge potrebe, ali ne za piće itd. itd. Usput da kažem da sam s navedenim i sam imao nekoliko telefonskih razgovora u kojima je dotični uglavnom negirao postojanje izvorišta, obezvrjeđivao ukupan uloženi trud oko izgradnje vodovoda itd. Kada sam na 30. Sjednici vijeća podnosio inicijativu za utvrđivanje vodozaštitnih zona iza govornice sam komentarisao i javašluk „Šumarije“. Ne lezi vraže g. Vranac i dalje ne odustaje. Ništa njemu, nažalost, ne znači što su građani žedni, a i to što su sasvim u pravu također. Nastavi čak i općinskom vijeću soliti pamet, „koje li drskosti“. Kao ko je to vijeće i koja to MZ da meni zabrane da ja radim šta hoću i kako hoću. Spominje gospodin u svom reagovanju kako su Radovljaci kaptirali Badanjski Potok, kako vodu zagađuje nekakvo smetljište, truhla stabla, lišće, baruštine, pa čak i strvine uginulih životinja. Zove on čak da vijeće delegira komisiju da se uvjeri u tačnosr njegovih navoda. Ja mu, međutim, nudim gore pomenuti nalaz o bakteriološkoj i hemijskoj ispravnosti vode. Samozvani stručnjak za izvorišta i vode predlaže čak i filtraciju vode pa bi ga mom dubokom ubjeđenju što prije trebalo skloniti iz šumarije, jer tom poslu svakako nije dorastao, a zaposliti ga u „Visočicu“ gdje bi zasigurno bio jedan od najboljih stručnjaka za vodu. Za očekivati je da će se na narednoj sjednici vijeća razgovarati o njegovom dopisu. Nadam se da će vijećnici prepoznati i razotkriti namjere uvaženog gospodina, te predložiti da se zbog njegovog destruktivnog djelovanja i ponašanja ŠPD Zavidovići i ovlaštenim inspekcijama uputi zahtjev za sveobuhvatnu i temeljitu kontrolu upravljanjem i gazdovanjem šumama na području naše općine.

Ako je društvena zajednica ovakvoj osobi povjerila ovako značajnu i odgovornu funkciju i ako ovakvi trebaju voditi brigu o našim šumama i izvorištima onda nije ni čudo što su nam šume u ovakvom stanju. Sačuvaj nas Bože ovakvih dušebrižnika jer s njima sigurno u vrlo bliskoj budućnosti nećemo imati drva ni za potpalu.

Općinski vijećnik:

Halim Dervišević