Arhiva članaka objavljenih na Visoko.co.ba

Ni komadić milosti i radosti uz Milorada Komadića

Ne žurite, prijatelji! Rat nije završen. Morate razumjeti još i prirodu hipokorističkih pojmova, tvorbu milozvučnih imena i zašto se zloupotrebljavaju. Iza njih se ponekad kriju istinski demoni. Taj rat-ko-mlad nije se slučajno tako zvao. Hipokorizam je čest predznak dekadentnog korifejstva. Kao nametnuta sudbina.

Nikada ne krivite posljedicu. Jedne demone repariraju kao islužene mašine. Pretapaju ih u nove, funkcionalnije.

Kada vam se pokvari motor u automobilu, koja vam je prva misao? Ili možda psovka? Krivite li sebe za nemarnost, ili proizvođača vaše konzerve koja je korisna dok ne postane nepokretnom olupinom, nalik praznoj ljušturi školjke, valima bačene na obalski žal? Loš motor nije kriv. On je „samo“ egzekutor koji „izvršava naređenja“. Krivica je u štabu konstruktora-destruktora. Jedan pokretač stroja kad odsluži dobije zamjenu, perfektniju od prethodne. Svake godine u „najdražim igračkama“ milion duša prepusti se onostranom. Automobil se slupao, no, nije propao koncern. Gladijatorske igre na drumovima tek su metafora kreiraranog rata. Svaka ratna batina može se naći u vatri, ali glavni batinaši preživljavaju.

Kao eventualni odgovor izazovu opstanka, mora se slijediti instinkt humanosti. Treba znati uhvatiti grom. Uzrok, a ne efekat. Je li još neko ovladao energijom munje? Nije li svaka povijesna protuha umišljala sebi da je „Bič Božji“?

I to je tek početak pitanja. O najdubljoj metafizici. O smrti.

Zato, ne žurite sa procjenama, radost nije drugo do opsjena. Na kraju puta, čeka nas još najteže: susret sa sobom. Tada ćemo, možda, i to samo rijetki, shvatiti zašto su batine po nama padale s uvrijeđenog neba.

BUDUĆNOST PROŠLOSTI

Apokaliptičari-gnostici i prognostici sve češće se utrkuju ko će preciznije najaviti Kraj.

Čemu? Ako će biti, biće. Al-Qiyama, ako je suđena, dovršiće svijet grijeha.

Plaše vas neprijatelji Istine tek tako da bi vam odvratili pažnju od sebe i razvijenim sistemom prevara držali vas u pokornosti. Ne vjerujte im, živite normalno, usavršavajući sebe i svoje bližnje, gradite novi svijet, bez globalista. Ne vjerujte da se ne trebate mijenjati. Zašto se ne kretati boljem ambijentu, bez krvi i nasilja, bez hemije, radijacije, utrke s vremenom, bez zloupotrebe tijela i rađanja, bez bio-ekocida?

Najgori su poluznanstvenici. Kao i svi nedefinirani polutani. Nisu ni tamo, ni ovamo, niko ih ne može ni locirati, niti posavjetovati. I takvih se svi brzo nastoje osloboditi, osim poltroni i njima slični. U svojim poluznanjima  obično su toliko narcisoidni, da nijedan prosjev istine ne dopire do njihove sujete. Bahati su i osioni, silni i siledžijstvu skloni. Ukratko, bez savjesti su. Nepopravljivi, vječite sarkastične rugalice. Kao takvi ponižavaju i nipodaštavaju. Specijalnost im je da vrijednosti učine bezvrijednim. Manipulativni, ne osjećaju da su i sami objekti manipulacije. Ako još nose pečat negativne karizme, katastrofa je neizbježna. S njima, i poslije njih, zla prošlost se projektuje na budućnost. A jednom zatrovan bunar, najbolje je zatrpati. No, autistični crkveni nekrofili-pedofili, s predumišljajem ubijenu arheologiziranu samosvijest uvijek iznova koriste kao savršen instrument za iskopavanje davno pokopanih izvora virusa duhovne kancerogenosti. Potiskujući i ništeći svaku dobrotu, ostaju na tronu, uvijek škrti, paraziti, nezasiti tuđeg. Tuđe patnje, tuđeg rada, tuđe svetosti. Samoumišljeni vladari sudbina. Nažalost, bez kočničara Dobrih i Odvažnih koji bi im se na vrijeme suprotstavili, vladari svojom megatehnikom melju u prah ništavila sve pozitivne dosege civilizacije. Pseudocivilizacija smrti, to su oni. Vladari iz podzemlja. S blještećim zlatnim carskim krunama koje trebaju da zaslijepe i dodatno užasnu već zaplašeni prostodušni sitni puk. S tim antropodemonoidima svaka budućnost je tamjanizirana prošlost.

GLAVNINA JE NETAKNUTA

Uhvaćen je! Krvolok  pao u „kljuse“ za odmetnutog grizlija-čovjekoubicu. Koja pirova vijest!?

Komadić. Samo. Utjeha naivnima. Jer, glavnina je nedotaknuta.

Tek kada bude smaknut dvoglavi orao, prvi letač firme za pakovanje smrti, odahnuće i šuma i selo i grad. Prva glava proklete ptice, mitskog čudovišta, je Srpska pravoslavna crkva, druga glava je njena posestrima – SANU. Da se ne govori o dvjema majkama, rođenoj, i dojilji, (Rusiji i Vatikanu) koje odnjegovaše monstruma. Onaj jedan iz loze istog poroda, nemanjistički promonarhist što već čami u Hagu, poluznalac, neki četnički slavo-vojovnik, voj-i-slav, i sam nešto načuo, ili, tačnije, pokrao tuđa znanja o Vatikanu, ne može da se osvrne i vidi za vratom i drugu hidrinu glavurdu koja ga je dosad nosila kroz tmušu.

Bosno! Moraš se osloboditi svih komešanja i komš-an-ića, pehlivana i peharnika, čov-ječ-ića i na-serića.

Ko god da je prekoračio moral i zakon o svetosti života drugog nevinog, moraš ga odbaciti, za slobodu svoje djece čijoj sreći ne treba takva karma, bilo čija nova krvava bajka.

Čuvajte se zlostavljanja. Zabranjeno vam je i ne oponašajte vaše mučitelje. „A zlostavljanje je gore od ubijanja“ (Al-Bakara, 191. i 217. ajet).

Bosno, nisu ti potrebni za omrazu podmetnuti „prijatelji“, mudžahedini, jer oni komprimitiraju izvornu čistotu sljedbeništva i odanost Prorokovom učenju. Zvali ih talibani, al-qaidovci, ili bilo kako, oni u Afganistanu i Pakistanu dižu čitave džamije u zrak, skupa sa pravim vjernicima. Odvojite se od demonolikih ustašo-džahedina i četniko-talibana. Jer, isti su. Mentalitetom, ponašanjem, čak i izgledom. Nož im je univerzalni jezik sporazumijevanja. Sotonske su to sluge. Sigurno je da Bogu ne trebaju. Kad birate svoje vođe, gledajte ko su im „prijatelji“ i čemu vas vode, životu, ili vas čeka prov-alija daytonizma.

I zastave tuđe ne palite, ma koliko ne ljubili boje na njima. Šta bi obojena tkanina mogla biti kriva? Iza zastave je narod, a u svakom narodu je devedeset sedam procenata pozitivnog potencijala. I, nažalost, tri posto onih izopačenih, ali dovoljno povezanih i organiziranih da mogu zaplašiti mase, obmanuti ih, povesti u piromanski pir. Za zastavu-simbol se gine, po njoj se ne gazi, ma čija je, posvećena je pozitivnim idealima. Narode, čuvaj se onih svojih tri posto, i ne plaši se tad ničije, čak ni stoprocentne rulje, koja bi tvoju zastavu najradije vidjela u pepelu. Čuvaj svoju, tuđu poštuj, i nikada više ih ne vezuj. Pomeni se: mostarski most je obnovljen, ali nije to onaj, vezirski amanet. Umjesto da spaja grad, taj novi most ga dijeli. A Neretva pod njim jedna i ista. Satenskokapi su te prevarili, narode moj, kad povezaše zastave. Pomeni se papstva i bogumilske tragične epopeje. Ne bacaj ljiljane svinjama, vratiće se, i pogaziće te.

Ti zemlju svoju, zemlji svojoj trebaš vratiti, Zemljo Bosno. Rodnoj grudi svoj grumen. Svoj klas svom silosu. Imaš rude, imaš vode, imaš more, imaš šume. Samo zbaci jaram sekte tibarsko-sibirske i imaćeš sve. Ko je nacinger pa da odlučuje ikada više o tvojoj djeci, gdje će i kako će?

I kakvi su to tornjaci koji olako uzmiču od jagnjadi? Dok su bos-njakali Bosnom kako je nema, imali su sve. Sad im Budva bliža? Neka im je. Prosto im bilo, može duša bosanska sve razumjeti i pretrpjeti. Pa i prazninu kojom su praznovali punogrli praznoglavi.

SUMNJIVE PROGNOZE

Sve je providno, cijela igra hapšenja. Nije nemoguće da je veliki mag zla sam organizirao svoj povratak na scenu. Bio je naoružan, a nije pružio otpor. Znači, nije se želio braniti, jer ne bi bilo nastavka prljavog scenarija. Nije se sam predao, što bi značilo – sačuvao je „čast“, pomogao je vlastima da ispune jedan od najbitnijih uslova za članstvo u EU, a novac za otkriće ostaće u porodici. Zar nije suviše indikativna vijest objavljena svega četiri dana prije hapšenja srebreničkog krvnika da će biti uhvaćen do 6. juna tekuće godine? Savršen plan za savršen zločin. Zlotvor, ostario, bolestan, umjesto da padne na teret porodici i jatacima, nakon što je odigrao svoju ulogu i dotrajao, u Hagu će doživotno imati svu potrebnu medicinsku brigu, a što je najbitnije po one čiju je doktrinu principijelno izvršavao, ponovo će dobiti publicitet. Braniće ga branitelji, on će sve negirati, a Srebreničani će još godinama čekati na red da se pronađu, identificiraju i sahrane posmrtni ostaci njihovih najmilijih. Suđenje najvećem ratnom zločincu poslije Drugog svjetskog rata, kako je već izvjesno, vodiće njemački sudija Christophe Flugge, poznat po odbacivanju kategorije „genocid“ i zamjenom za „masovno ubistvo“.  Ima li većeg cinizma i uvrede za dostojanstvo i patnju žrtava genocida? Koliko još dokaza treba prezentirati za argumentaciju da je Bosna poslužila kao idealan medij za unaprijed osmišljen makro-psiho-eksperiment?

NARODE DOBRI, NE RADUJ SE!

Čuješ li šta ekstremi maloumnici pjevaju ovih dana o Srebrenici na Trgu Republike u Beogradu, prijestonici države koja želi u EU? Niko ih ne zaustavlja. Moraš Bosno ući prije u EU i upotrijebiti veto!

Nikad više ne osmijehnite se amsterdamskim čuvarima! I ne vjerujte europskim „humanofilima“.

Ne radujte se, sve dok dej-tonac, lučonošnik drske i mrske polutanke, osvjetljava pogrešan put što navodi dobroćudne lakovjerne na minska polja. Oprostiti i tako nemate šta. Ni zaboraviti. Sve dok se do-do-dik ne odrekne odlikovanja što mu ga uruči rad-dabi-ovan. Slike sve kazuju: laktaš trapavonogo kroči s kao upravo zaručenom ratnom zločinkom bi-l-ja-nom, da bi se s njom mogao naći u Hagu (ona ovog puta zauvijek).

Vladika-siledžija tuzlanski va-sili-je, još neometano blagosilja slijepo stado.

Zar se bu-ha smije izvući? I svi ostali ideo-sufleri? A đenerali? A pukovnici? Veleizdajnicima trebaju suditi restituirani i restaurirani vojni sudovi prema propisima NOV-a, iz 1941. Tiranocidnih stihoklepaca, na pasja preskala ima ih svuda, a rasijali i porod svoj među žrtvama, te dijele istu trpezu.

Neka čuju fašisti i nacisti! Ma koliko da su se trudili – antifašizam neće izumrijeti! Neljude treba loviti i izloviti. U protivnom, vidjeli smo.

Tražite ih, i pravdu zahtijevajte nad njima. Ne treba ih pustiti da sanjaju išta drugo do svoje košmare, počinjena vlastita zlodjela. Neka gore, dok ne sagore u svom paklu. Gore i gorjeće.

Kao njihov SANU-doglavnik, sotonoliki kjos-i-ć.

Imaš ti, narode moj dobri, još dugo da hodaš do Pravde. Ali, ne posustani! I ne možeš, i ne smiješ! I dok si živ, narode moj bosanski, bošnjački, traži svoje da ti se plati, vrati, izgradi. Bol, patnju, gubitke, jasno, niko ti ne može nadoknaditi. Ali simbolike radi, i svijeta radi, i zbog pokoljenja novih, da znaju i nikad ne zaborave, traži i izbori se za svoje. Žali se i tuži. I ne plaši se. Zato pravosudne institucije i postoje. Tad-iću orlovoglavom vjerujte tek kad vam kao brigadir dođe s lopatom preko ramena i priključi se omladini u izgradnji svega onog porušenog što ostade iza njegove anticivilizacijskoj destrukciji sklone horde kalinovičko-laktaško-nikšičko-paljanske. Tek ako no-go bude palio svijeće za duše djece Srebreničana, moći ćete odahnuti, ali tek na jedno oko i uvo. Tako ti je zapalo, u srcu europe-maćehe, narode dobri moj.

Ali, imaš razloga biti i ponosan.

Ne može se svaka zemlja tako zvati, ni njen čovjek Bosancem Dobrim.

I ne zaboravi i sve livade detaljno i pomno da pregledaš, nisu li u busenima ostali koji izrodi, nije bitno, svoji, ili oni. Kako je nečist zaslužila tako joj treba i dopustiti njen put u nepovrat. Za ugled i sebi i svijetu.

Prema gamadi ne budi koma-dić milo-gad.

 

mr. sci. Marjan Hajnal

Izrael, 28. maj 2011.