Arhiva članaka objavljenih na Visoko.co.ba

(FOTO) “Nema ljeta do Jurjeva jutra”

U prošlosti se Jurjev smatrao danom kada počinje ljeto. Godina se tada dijelila na dva perioda: zimski, koji je počinjao Kasumom (Mitrovdanom) u novembru mjesecu,i ljetno, koji je počinjao Jurjevom 6. maja. Prema tradicionalnom narodnom kalendaru praznik je poznat pod nazivom Jurjev, odnosno Đurđevdan, a poznat je i naziv Rozi Hidr ili Hidr Elez – što se u narodu udomaćilo i pod nazivom “Ederlez”. Ovakvu smo izvedenicu imali priliku čuti i opjevanu u Kusturicinom “Domu za vešanje”.

*    *    *

Jurjev je obilježavan kao dan proljeća i ljeta, dan kada se slavi život i priroda, a najviše se običaja veže za mlade, naročito djevojke.

U većini krajeva Bosne skupljala se “omaha”, vodena prašina sa slapova ili vodeničkih kola, a ponegdje se voda donosila sa izvora – i to predvečer, uoči Jurjeva. Djevojke su također dan uoči Jurjeva brale miloduh, kojeg bi navečer  stavile u prikupljenu “omahu” i na Jurjevo, u zoru, tom vodom prale tijelo i lice. No, kod mladića je postojao običaj da kradu miloduh od djevojaka, odnosno da pokušavaju krasti, jer su djevojke, opet, organizirale svojevrsne straže.

Uoči Jurjeva kod djevojaka su postojale i brojne gatke koje su se uglavnom odnosile na stvari vezane za njihovu udaju. Tako bi se, na primjer, koncem podvezivala stabljika koprive ili pero od mladog luka u baščama, pa bi se ujutro, na Jurjev, gledalo na koju se stranu podvezani i sasušeni dio biljke savio – sa te će strane doći budući mladoženja. Isto tako, djevojke su u tepsijama i drugim posudama palile barut, pa bi po kretanju dima gatale s koje će strane doći njihov budući muž. Također, slično se činilo i sa bacanjem stare izgažene cipele (“hljate”) ili opanka preko kućnog krova – ujutro bi se gledalo na koju stranu je okrenut vrh cipele i s te bi strane, navodno, trebao doći budući đuvegija. Osim pravca iz kojeg će njihov budući muž doći, djevojke su gatale i njihova imena. Uvečer uoči Jurjeva razapele bi tamni konac preko ulice ili sokaka, pa ako prva osoba koja naiđe bude, recimo, neki Alija – onda se gatalo da će i djevojčin budući mladoženja biti neki Alija, itd.

Na sam dan Jurjeva išlo se na teferiče (izlete), uglavnom pored izvora ili rijeka. Iako se na teferiče išlo uglavnom porodično, omladina se na njima posebno zabavljala – poznate su jurjevske ljuljaške. U nekim krajevima postojao je običaj da se rano ujutro, prije nego će se krenuti na teferič, djeca “žare” koprivom po nogama, zapravo da se koprivom istjeraju iz postelja, a drugdje su se u dvorištu pred kućom palile dvije vatre ili postavljale dvije “žiške” žara, između kojih bi prolazili ukućani i provođen “mal” (stoka), radi zaštite od uroka i zmija. Krupnoj stoci se, također, u rogove uvrtala tisovina. Na Jurjevo se, inače, izbjegavalo bilo šta raditi, posebno krupnije poljoprivredne poslove, niti dovlačiti nešto kući (vjerovalo se da bi time na kuću navalile zmije), dok je, s druge strane, postojalo vjerovanje da ne valja spavati preko dana na Jurjev, jer će onaj ko to bude činio, biti pospan tokom cijele godine. Isto se govorilo i za onog ko ujutro prespava i ne urani na Jurjev.

Također, treba naglasiti da je Jurjev ujedno označavao početak intenzivnijih radova na poljima, ali i nagovještavao početak sezone ljetnjih oluja koje su u minulim vremenima bez vremenskih prognoza i suvremenih tehnoloških sredstava borbe protiv elementarnih nepogoda za seljaka često bile pogubne. Stoga su mnogobrojni običaji na Jurjev vezani upravo za zaštitu imanja i ljetine od prirodnih nepogoda, prije svega oluje, groma i grada.

Jurjev je označavao i početak ciklusa redovnih godišnjih dova (molitvi) u prirodi kod bosanskih muslimana, koje su se obično održavale utorkom, na istaknutim dominantnim uzvišenjima, pored nekropola stećaka ili pak u blizini tzv. “šehitskih” i “svatovskih” grebalja. Karakteristično je baš da se dove održavaju utorkom (uTORak – po nekima, dobio je ime po bogu groma Toru, istovjetnom slavenskom Perunu). Prve od tih dova započinjale bi već prvog utorka po Jurjevu – kao npr. na lokalitetu Plješevica u selu Petrovice (kod Zvornika) i dalje bi se održavale na ostalim dovištima širom Bosne, sve do iza Aliđuna. Rijetke su dove koje su se održavale ponedjeljkom umjesto utorkom (na brdu Ratiš, između Lukavca i Gračanice, te čuvena Ajvatovica).

*     *      *

Pred Jurjev u Visokom smo zabilježili tradicionalno vezanje crvenih krpica za dobro zdravlje i napredak u narednoj godini  i uzimanje vode sa izvora u naselju Carica.

{joomplucat:82 limit=13|columns=3}