Arhiva članaka objavljenih na Visoko.co.ba

Ostrvo tajni

Jedna od mojih najboljih prijateljica rođena je na ostrvu tajni. Upoznale smo se sedamdesetih godina XX stoljeća. Od tad pa do danas nije prošao dan, a da barem nekoliko trenutaka nismo proćaskale.

Proputovah tako cijeli svijet, upoznah kraljeve i kraljice, siromašne i bogate. Saznah njihove najveće tajne, upoznah se sa običajima različitih naroda, njihovu historiju. Sretoh se sa lopovima bjelosvjetskim i onima koji čine sve da istim dohakaju. Ponekad, moja prijateljica i ja, smijale smo se do besvijesti, više puta smo plakale nad tužnim sudbinama ljudi. Zajedno s njom sam učestvovala u mnogim akcijama za dobrobit čovječanstva.

Tu je prestajalo moje JA, tu sam postajala neko drugi. Odlazak iz tog svijeta bio mi je često bolan. Postojalo je vrijeme i prostor u kom bih ostala vječno da sam mogla, ali na moju žalost nisam. Najljepše mi je bilo kada mi je obećavala princa na bijelom konju.

Bilo je prinčeva u mom životu, ali su ih konji odveli u drugom smijeru.

Objasnila mi je poslije da sve je to život i da tuga i smijeh uvijek idu uporedo.

Vjerujem joj. Moram.

Pričala mi je o svom životnom putu. Bio je dug i trnovit, i nikad dovoljno shvaćen. Pričala mi je o trenucima kada su je spaljivali na lomači. Plakala sam.

Zbog nje su mnogi bili proganjani u svojoj zemlji. Zabranjivano je sretanje s njom, ali tek tad je ona postajala predmet interesovanja mnogih.

Kad god pričam drugima o našem prijateljstvu, oni samo odmahnu rukom, uz izgovor kako za takvo što oni nemaju vremena.

Oni su smiješni.

Oni su jadni.

Koje to vrijeme nemaju.

Ono vrijeme koje koriste za mahalanje.

Žao mi je vremena, njih nije niti će ikada biti.

Duga je niska njenih bisera koje nanizah o nit vremena za ovaj svoj životni vijek, koji još traje. Moj životni cilj je iznjedriti vlastite bisere.

Ostaviti trag!

Jedna od mojih najboljih prijateljica rođena je na ostrvu tajni, njeno veličanstvo zove se KNJIGA.

I kad misliš da sve znaš o svom prijatelju, iskrsne ti nešto novo i neobično.

Sheridon Simove napisao je knjigu pod naslovom „Šta muškarac misli kad ne misli o seksu“, knjiga sadrži 200 praznih stranica, da dobro ste pročitali, praznih stranica. I postala je remek djelo, svjetski hit. Knjiga je prodavanija i od „Da Vinčijevog koda“ i  od „Harija Potera“.

Šta je pisac htio reći? Ništa!

Mnogi će na tim stranicama zapisati nešto svoje, studenti iz Nottinghama već jesu. Na praznim stranicama bilježe predavanja.

Ipak prioriteti su prioriteti!

Kuda ide ovaj svijet!