Arhiva članaka objavljenih na Visoko.co.ba

“Dozvola za ubijanje”

Historičari Visoko ističu kao nekadašnji centar srednjovjekovne Bosne, čuven po starom gradu Visoki, trgovačkom središtu Podvisoki i krunidbenom mjestu bosanskih kraljeva – Mile. Da su Visočani nadaleko znani trgovci također se smatra historijskom činjenicom, no novija historija – ova naša ratna i poratna – Visoko bilježi po aerodromu između dvije magle i piramidama Semira Osmanagića.

Aerodrom je započet kao ambiciozni projekt Hasana Čengića, nekadašnjeg glavnog logističara Armije BiH, čiji je otac hadžija Halid također stolovao u Visokom i odatle dirigirao logistikom i količinama streljiva. Piramide su bile i ostale rezultat ambicije Semira Osmanagića da od sebe napravi turističku atrakciju.

Preventova divizija

U sjeni nerealiziranih ambicija, živi postdejtonsko Visoko u kojem je potonuo nekadašnji gigant KTK Visoko, ali se razvila Preventova divizija za proizvodnju autopresvlaka u sklopu koje je i firma Prevent leather Sarajevo čija je osnovna djelatnost prerada kože. Dolazak Preventa u Visoko bila je nekada dobra vijest, jer je značila radna mjesta, privredu, oživljavanje grada. Hilmo Neimarlija, ugledni profesor Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu i poslanik u Parlamentu BiH, bio je i jedan od onih koji su se zalagali za ovaj projekt: no, kao i svi koji su vjerovali u Prevent, uskoro je shvatio da je – izigran.

Nesnošljivi smrad koji se nadvio nad Visoko već godinama je predmet proceduralne bitke u kojoj su zdravlje i ekologija – kolateralne štete. Delegati u Općinskom vijeću otvarali su ovo pitanje, dr. Neimarlija je tražio odgovore i od Vlade FBiH i od nadležnih inspekcijskih službi i mada svi tvrde kako u okviru svojih nadležnosti rade svoj posao, smrad koji se kao teški oblak ne odmiče od Visokog – svjedoči drugačije.

Delegat u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH, dr. Neimarlija sredinom prošle sedmice – zapravo 13.aprila tekuće godine – uputio je najnovije pismo Federalnoj upravi za inspekcijske poslove, glavnom sanitarnom inspektoru dr. Nijazu Uzunoviću „smatrajući da Vam je poznat problem preventovog zagađenja vode i zraka u Visokom neću vas podsjećati na genezu i posljedice Preventovog kršenja zakonskih normi i ekoloških standarda. Želim vas upozoriti na činjenicu da, pored Preventa, odgovornost za ovaj problem snosi Federalna uprava za inspekcijske poslove i da je neshvatljivo da Preventovo brutalno ugrožavanje života i zdravlja ljudi u Visokom nije dosad bilo predmet pažnje i konkretnih akcija inspektorata koji vodite“, piše dr. Neimarlija te napominje da glavnom inspektoru dostavlja dokumente iz kojih se vidi sljedeće:

1. Prevent obavlja djelatnost sakupljanja, konzerviranja, obrade, skladištenja i prometa sirove i svježe usoljene kože goveda i ovaca bez osnovne veterinarsko-zdravstvene dozvole koja je propisana članom 31, stav 1 federalnog Zakona o veterinarstvu;

2. Direktor Federalne uprave za inspekcijske poslove je dezinformirao Parlamentarnu skupštinu i javnost BiH o saglasnostima za rad i ekološkim učincima rada Preventa i time objektivno pomogao Preventovo kršenje zakonskih normi i izbjegavanje neophodnih ulaganja u ekološko osiguranje proizvodnje;

3. Predstavnici inspekcijskih organa nikada nisu reagirali na medijski eksponirane laži predstavnika Preventa da rade po zakonu;

4. Prema podacima iz izvještaja koji je sačinila privatna institucija za potrebe Preventa prisuttnost štetnih materija u otpadnim vodama iz Preventa prelazi zakonom dozvoljene mjere od 6 do 12 puta;

5. U tehnološkom procesu obrade kože u Preventu nastaje sumporvodik, H2S, smrdljivi i veoma otrovni kožarski plin toliko otrovan da u malim koncentracijama izaziva glavobolju i mućninu, pa i gubitak svijesti, dok u malo većoj koncentraciji može izazvati i smrt. Građani Visokog i prolaznici kroz Visoko dobro znaju H2S iz Preventa i njegovu užasnu prisutnost po smradu i mučninama koje trpe. Međutim, još nikada nije izvršeno meritorno mjerenje koncentracije ovog otrovnog plina koji se emitira iz Preventovih pogona i koji vlasnici Preventa eufemistički predstavljaju kao „neugodan miris“.

6. U novembru 2009.godine 28 radnika Preventa je zatražilo liječničku pomoć u domu zdravlja u Visokom. Ovaj nerasvijetljeni slučaj kolektivne oboljelosti, traume ili neuroze predstavljen je kao posljedica teških uvjeta za rad, ali niko ne može pouzdano isključiti mogućnost da se radilo o trovanju sumporvodikom;

7. Iz Preventovih pogona se svakodnevno emitira smrdljivi i otrovni kožarski plin, i u posljednje vrijeme je vidljivo permanentno povećanje njegove koncentracije i područja širenja. Prvih dana ovog mjeseca koncentracija sumporvodika je bila takva da se veliki broj ljudi žalio na mučnine i glavobolje. Ne zna se kakve sve posljedice po zdravlje ljudi ovo trovanje izaziva niti se može pouzdano računati na to da ono neće dovesti do masovnog zapadanja u besvijest, ili čak, ne daj Bože, do smrtnog ishoda.

Nadležni Tirak

Pismo je, provjerili smo stiglo, do glavnog sanitarnog inspektora. Dr. Uzunović nas je ljubazno uputio na direktora Federalne uprave za inspekcijske poslove koji je jedini ovlašten da odgovara na pitanje medija. Osobno je tek mogao reći da će „poduzeti sve što je u njegovoj nadležnosti, a svakako će kolege izaći na teren“. Direktor federalne uprave za inspekcijske poslove Ibrahim Tirak već se spominje u pismu dr. Neimarlije: upravo je on „dezinformirao Parlamentarnu skupštinu i javnost BiH u saglasnostima za rad i ekološkim učincima rada Preventa i time objektivno pomogao Preventovo kršenje zakonskih normi i izbjegavanje neophodnih ulaganja u ekološko osiguranje proizvodnje“. Direktor Tirak je zapravo, osobno potpisao dokument u kojem stoji kako operator Prevent „kontinuirano poduzima aktivnosti na identificiranju izvora te smanjenju i uklanjanju neugodnih mirisa“. Rezultati tih aktivnosti su kontinuirani oblaci smrada zbog kojih su, kako napominje dr. Neimarlija, Visočani početkom mjeseca kontinuirano imali glavobolje i mučnine.

Priča o Preventu se može i ovako postaviti: interes Visokog jesu radna mjesta, jeste i Prevent leather, ali interes Visokog, a morao bi biti i Preventa, jeste očuvanje životne sredine. To, naravno, košta i zadatak Vlade FBiH je da kompaniju natjera da ispoštuje zakonske i okolišne norme umjesto dosadašnje prakse koja se može nazvati dozvolom za kontinuirano ubijanje grada i ljudi. Samo tri dana prije ovog posljednjeg u nizu pisama koja su zapravo vapaj očajnika koji pokušavaju otjerati oblak zagađenja nad Visokim oglasila se kompanija Prevent viješću da je upravo Prevent leather dobio novog direktora: imenovan je Jasmin Spahić, koji „donosi u Prevent znanja i vještine neophodne za poslovanje u 21.stoljeću“. Netom po imenovanju direktor Spahić je rekao: „Sretan sam što sam dio Prevent grupacije, ali sam svjestan i odgovornosti koju nosim kao direktor kompanije koja je vodeći dobavljač kože za Volkswagen. Djelujući u skladu sa poslovnom politikom Prevnta i poštujući zakone, fokus moga rada će biti na ispunjavanju očekivanja klijenata, zadovoljstvu uposlenika i u interesu lokalne zajednice.“

Lijepo rečeno. I po redoslijedu: očekivanja klijenata su svakako kožne presvlake i nema sumnje da će ih Prevent nastaviti proizvoditi uz svu silu kožarskih otrovnih plinova. Što se tiče zadovoljstva uposlenika, oni su se – u jednom pismu dr. Neimarliji – požalili na teške uvjete rada koji se naglo poprave samo u situacijama kada u pogone Preventa stignu dioničari iz Njemačke i Slovenije. „Tada nam se pravi ugođaj, sve je zagrijano i svi glumimo da smo zadovoljni“, pišu radnici. O lokalnoj zajednici ne treba ništa ni pisati ni govoriti: dovoljno je otići u Visoko i suočiti se sa teškim smradom.

HRONOLOGIJA

Decembar, 2009. Direktoru Prevent Leathera upućena dva vijećnička pitanja: Dinka Omanović pita da li Prevent ima okolišnu dozvolu, a Mirza Ganić može li se povećati broj radnika zbog teških uvjeta rada, pri čemu se misli na „dužinu radnog vremena koja je često bila po 12 sati dnevno bez plaćanja prekovremenog rada“.

Januar, 2010. Općinsko vijeće Visoko zadužuje općinskog načelnika i nadležnu službu da pokrenu aktivnosti u cilju konačnog eliminiranja neugodnih mirisa iz Prevent leathera.

Februar, 2010. Od direktora Prevent leathera vijećnica Dinka Omanović traži dopunu odgovora na vijećničko pitanje zbog toga što je Federalna uprava za inspekcijske poslove nakon pregleda 8.maja i 24.septembra 2009, naložila otklanjanje uočenih nepravilnosti, no niko nije rekao o kojim je nepravilnostima riječ i da li su i kada će biti otklonjene. Dr. Hilmo Neimarlija obraća se ministarstvu rada i socijalne politike Vlade FBiH pitajući šta je poduzelo nakon što je 28 radnika Preventa zatražilo liječničku pomoć 30.novembra 2009.

Mart, 2010. Damir Ljubić, ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva u Vladi FBiH, u odgovoru na delegatsko pitanje piše da veterinarska inspekcija nije do 2.februara 2010.bila u Preventu a potom je ustanovila da za objekat nije izdata veterinarsko-zdravstvena suglasnost nakon čega je sa „novim činjenicama“ u postupku obaviješteno ministarstvo koje je još 2009.odobrilo rad. Nadležna služba je, kaže ministar u postupku razmatranja nalaza inspekcije i preduzimanja odgovarajućih mjera.

Maj, 2010. Uprava Preventa optužila je Neimarliju za „lov na vještice“ uz tvrdnju da kompanija djeluje u skladu sa zakonom.

August, 2010. Dr. Neimarlija upućuje delegatsko pitanje premijeru FBiH Mustafi Mujezinoviću.

Oktobar, 2010. Ibrahim Tirak direktor federalne uprave za inspekcijske poslove u odgovoru na delegatsko pitanje piše da Prevent „kontinuirano poduzima aktivnosti na uklanjanju neugodnih mirisa“ te da je inspekcija u kontaktu s Preventom!

 

SUMPORVODIK

Sumporvodik spada među posebno smrdljive i otrovne kožarske plinove. Tipičan je otrov za dišne organe. Ako slučajno izvjesnu količinu otopine sumporvodika popijemo, ili ona dođe u dodir s našom kožom, opasnost trovanja je znatno manja nego kad sumporvodik udišemo. Sumporvodik se u jetri pretvara brzo u sulfat i prestaje biti otrovan, što znači da se udisanjem – pod uvjetom da nisu prevelike količine – sumporvodik u organizmu ne nagomilava. Njegovo štetno djelovanje prestaje čim se izađe iz prostorije u kojoj se stvara.

Sumporvodik nastaje u tehnološkom procesu priluženju koža natrij-sulfidom i natrij-hidrogensulfidom. Premda je u novije vrijeme učinjeno više pokusa da se sulfidi u ovom procesu zamijene drugim materijalima, ipak su oni ostali glavni nosioci procesa luženja kože. Smanivanjem kupke ili skraćivanjem procesa luženja, kao i procesa pranja luženih koža, nastoji se smanjiti količina sulfida u otpadnoj vodi. Takvom se obradom koža, međutim, sulfidi s kožom prenose u iduće operacije „odvapnjivanje i piklanje“ u kojima se onda iz njih oslobađa otrovni sumporvodik koji upotrijebljena mala kupka nije u stanju upiti pa tako on iz kože izlazi u zrak. Sumporvodik je toliko otrovan da već u koncentraciji od 700 ppm u zraku, koji kratkotrajno udišemo, može izazvati smrt, a manje koncentracije glavobolju, mučninu pa čak i besvijesno stanje. MDK vrijednost mu je 10 ppm. On sa zrakom čini eksplozivnu smjesu zbog čega u atmosferi sumporvodika treba izbjegavati izvore vatre.

(Zvonimir Radanović „Poznavanje kožarskih materijala i njihovo ispitivanje“; Zagreb, 1989: str.425)