Arhiva članaka objavljenih na Visoko.co.ba

Nema ekosistemskog pristupa u upravljanju okolišem

Već prethodno sam iznosio određena zapažanja o ovoj problematici o kojoj se posljednjih dana u Visokom puno govori. Ne mijenjajući svoje stavove, a to je da se u rješavanju bitnih okolinskih problema ne smije primjenjivati „politika sve ili ništa“ jer u konačnici, ona za rezultat uvijek ima „ništa“. Moraju se sagledati sve relevantne činjenice, ispraviti nedostaci, ukoliko je to moguće, ili se vratiti na početak. Druga strana medalje je priča po kojoj spomenuti ulagač nema povjerenje građana o ispunjavanju uslova po prethodnoj Okolinskoj dozvoli. Ne radi se o tome da Prevent ne treba raditi, Prevent treba da radi i dobro je da radi, međutim puno se više mora ulagati da biste malo dobili kada su u pitanju prateći okolinski problemi. Nažalost, ulagač je u prethodne četiri godine u ovu svrhu ulagao malo, ali je zato s razlogom dobio puno nepovjerenja od građana. Pohvalne su i trenutne aktivnosti nevladinog sektora jer u tu svrhu on i postoji, međutim, naglašavam da se problem ne može kvalitetno rješavati jedino metodom isključivanja. Te su aktivnost znak jačanja nevladinih organizacija u Visokom, i to je činjenica koja me raduje. U Poglavlju 2. Stav 5. Studije uticaja na okoliš, koju je u saradnji sa ulagačem ovog postrojenja pripremio „Multiteh inženjering“ iz Zenice, poziva se na 1989.g. u kojoj je izrađen katastar zagađivača zraka na području Općine Visoko koji je pokazao da je emisija štetnih materija sa područja Općine ispod prosjeka u BiH.

Međutim, izostavljena je činjenica da je u istoj godini procijenjena emisija sumpor-dioksida u Visokom iznosila 0.4% od ukupne emisije u BiH, a jedan od zaključaka pomenutog istraživanja tada, bio je kako u Visokom nema velikih izvora zagađivanja (op.a. danas se tvrdi isto). Studija također tvrdi da rezultati mjerenja kvaliteta zraka (koji nisu dostupni u Studiji) na predviđenom lokalitetu za spalionicu nisu pokazali odstupanja izmjerenih prosječnih koncentracija polutanata od graničnih vrijednosti propisanih federalnim Zakonom o zaštiti zraka i Pravilnikom o kvaliteti zraka. Da, korektno je, prema Pravilniku o graničnim vrijednostima kvaliteta zraka, odnosno Zakonu o zaštiti zraka «Službene novine Federacije BiH», broj: 33/03 granična prosječna vrijednost sumpor-dioksida u cilju zaštite zdravlja ljudi iznosi 90 μg/m3. Prema podacima Federalnog hidrometeorološkog zavoda 1989. godine prosječna godišnja koncentracija sumpor-dioksida u Sarajevu iznosila je 120 μg/m3. Ilustracije radi, u maju 2010. godine izmjerena prosječna mjesečna koncentracija sumpor-dioksida u Visokom iznosila je 40.140 μg/m3. I zaista, kada se pogledaju i usporede ove spomenute vrijednosti, sve navodi na zaključak da su parametri koji se odnose na koncentraciju pojedinih opasnih materija po zdravlje ljudi bili, i jesu, u granicama dozvoljenog. Međutim, u Studiji se vješto zaobilazi podatak da je prosječna godišnja granična vrijednost sumpor-dioksida u cilju zaštite ekosistema sa periodom uzorkovanja u toku kalendarske godine 20 μg/m3. Moja hipoteza odnosi se na (ne)uzimanje u obzir ekosistemskog pristupa u upravljanju okolišem pri izradi ove Studije.

Zašto je on uopće važan? Pa važan je sa apekta strateških interesa za razvoj poljoprivrede u području sarajevsko-zeničkog bazena, i naročito visočke regije koja se pokazuje kao vrlo povoljno tlo za razvoj poljoprivredne proizvodnje, kako je to u svom intrevjuu o ovom pitanju već i potvrdio mr.sci. Nermin Kadrić. Ekosistemski pristup insistira da je upravljanje zemljišnim, vodnim i biološkim resursima predmet izbora društvene zajednice, decentralizovano do najnižeg relevantnog nivoa, te uključuje sve relevantne sektore društva i relevantne naučne discipline. U spomenutoj Studiji se govori o direktnim uticajima na čovjekovo zdravlje, međutim, šta je sa prirodnim uslugama koje dobijamo od ekosistema sa visočkih polja i od kojih neposredno ili posredno zavisimo? Trebamo li njihovo stanje ignorisati? Ne treba onda čuditi  činjenica što su građani sve više u dilemi kao krajnji kupac „zdravih“ poljoprivrednih proizvoda u Visokom.

I slažem se, trebamo biti svjesni činjenice da naš dom nije samo do naših „kanata“, ne zaboravimo da sve ono što nama ne treba kad jednom ispustimo u zrak ili vodu, sve to opet udišemo, sve to opet pojedemo. Pojedemo u luku, u salati, paradajzu i drugim namirnicama koje pune naše pijace. Trebamo li onda u mjeri zaštititi zdravlje visočkih polja da bismo prvenstveno zaštitili sebe i svoje zdravlje, ili ćemo efekte prisutnog aerozagađenja kroz koje pojačavamo efekte na vodne i zemljišne potencijale opet negirati? I kako reče Goran Čakić, „nadasve je neprihvatljiva teza da zona Visokog nema izvore zagađenja u lokalnoj zajednici“ kako se to inputira u prijedlogu spomenute Studije uticaja na okoliš. Obzirom da će se na sjednici Općinskog vijeća 26. marta u okviru dnevnog reda govoriti o stanju ekologije i životne sredine, odvozu smeća, ostaje da se vidi da li će isto to misliti i vijećnici?