Arhiva članaka objavljenih na Visoko.co.ba

Naš reality život

Ne valja ništa. Ni vrijeme nije nalik na vrijeme. Kiša će, a ja bih sunce da mi sja. Ne volim vjetar. Zašto uopšte puše vjetar u poslijepodnevnim satima, kad bih ja malo da se odmorim. Toliko važnog mene čeka poslije.

Susjetka se potrudila da meni bude lijepo. Organizovala je još jedan reality program. Ne mogu ja gledati nepogodu u Japanu, to narušava moj nervni sistem. Ja nemam novaca da kupujem lijekove na biljnoj bazi, oni ne oštećuju mozak. Meni treba mozak. Ja moram znati šta je takmičar  sa dugom kosom rekao takmičaru iz štale, zašto se oni svađaju. Ja to moram znati, jer moram glasati, jer hoću da moj favorit bude prvi. Nije važno što ću potrošiti bruku novca za glasanje, samo neka On dobije glavnu nagradu.

Zanimljivo je to gledati, osobito u jutarnjim satima kad svi spavaju. Otvorena su i usta. Hrču. Pokriveni. Bože, da li im je hladno? Možda su i gladni, nemaju oni mnogo hrane na raspolaganju. Kako su samo kreativni dok se bude podbuhli, satima to traje. Meni puste samo četrdeset minuta, a ja bih još da gledam.

Molim te, ne okreći mi kanal na vijesti. Možda će se i vanredno uključit’, ko zna!?

Interesuje te hoće li biti zrak radioaktivan? Neka bude. Kao da je i sad čist!

Jutros su jeli samo jaja i eurokrem, onaj posljednji nije imao šta da jede. Sramota.

Razmišljaju ovako šetači u prazno, gubeći se u vremenu.

U Zemlji izlazećeg sunca hiljade ljudi danima ništa ne jedu, bujica vode u trenu odnijela je sve. Hiljadu ljudi čeka na samo jednu flašu pitke vode. Mirno i dostojanstveno, kako ovi u svojoj smijuriji nikad neće znati iznijeti se sa imaginarnom stvarnošću.

Koji je smisao reality programa? Da zabavi. Da skine maske VIP ličnostima. VIP ličnost sa dvadeset godina, pjevačić koga jedva da u haustoru neko  poznaje. Samoprozvana kraljica narodne muzike koja je godinama pjevajući cmizdrive pjesme o želji za djetetom opstala na estradi. Pa što ne usvoji ni jedno dijete i na pravi ga put ne izvede, umjesto što novac ostavi  u bjelosvjetskim kockarnicama. Pjevač prodane duše koji mrzi  i ima samo jedan cilj, a to je da podriva nerv onima oko sebe.

Žalosno je da postoji bilo kakva gledanost ovakvih  emisija. Nije dozvoljeno da gledaju osobe ispod petnaest godina. Šta ćeš uraditi djetetu koje sjedi pored tebe? Svezat mu oči, uši? Poenta je, narediti mu da gleda i objasniti da takav nikako ne smije biti. Bezobrazan, lijen, neodgojen. Znamo li to? Takvi su oni tamo u „umjetničkom“ karantinu. VIP ličnosti. Ličnosti za sramotu, čast izuzecima, ali tako ih je malo da ih jedva i primijetiš.

Godinama će obitavati duhovno žedne duše, jer nikad nisu htjeli pronaći prave izvore vrijednosti. Oni su tu pored nas, u nama. Dišu ili umiru.

Ništa ne valja. Ni vrijeme na vrijeme nije nalik. Kiša će, a ja bih sunce da mi sja.