Arhiva članaka objavljenih na Visoko.co.ba

Za Visoko.co.ba piše Dejan Šćepanović: Visočke ovce na premijeri slovenačkog filma apsurda

Prilično iznerviran i ekstremno subjektivan požurih kući da napišem ovaj tekst. Danas, sa svojim partijskim drugom, zaputih se na tzv. “javnu raspravu o izgradnji spalionice” u Osnovnoj školi “Kulin ban”.

Kasneći nekih 15-ak minuta, uđoh u salu Osnovne škole i umjesto hvalospjeva demokratiji, odnosno “javne rasprave”, zatekoh premijeru slovenačkog filma apsurda. Nije bilo mnogo naših građana, tek nekih 50-ak građanski osviješenih Visočana, koji su blijedo buljili u neprepoznatljive slike i nerazumljive zvukove koji su dopirali sa platna.

Genijalno osmišljen događaj, čija je jedina svrha bila manipulacija visočkim stanovništvom da se slože sa svojom eksterminacijom i istrebljenjem, bio je jako interesantan za posmatrati. Sve je bilo savršeno isplanirano, a polazna premisa čitave strategije bila je da su Visočani ovce koje možeš zabaviti šarenim slikama na platnu i metafizičkim peripetijama koje dovode pod nišan sumnje sve što si ikad tvrdio da znaš. Dakle, hipnotisanje visočkih ovaca bio je glavni cilj današnjeg kvazi-demokratskog pravnog čina zvanog “Javna rasprava o izgradnji spalionice u Visokom”.

U prvih 15-ak minuta prokužio sam sve skrivene namjere naših kapitalističkih gospodara koji zahvaljujući neopisivoj ekonomskoj moći u bosanskoj lažnoj demokratiji mogu učiniti sve, pa tako i potrovati čitavu populaciju jedne bosanske kasabe. Beskrajno tužno i bolno bilo je gledati na djelu svu malicioznu genijalnost našeg korporativizma koji je, ne birajući sredstva ubjeđivao moje Visočane da je konačna propast i ekološka kataklizma dobra za njihov grad.

Korporativizam, kao oblik vladavine u kojem sve glavne političke i državne poteze vuku megalomanske i omnipotentne kompanije i korporacije na “visočkim ovcama”, nije štedio municiju manipulacije, obmane i zbunjivanja. Poprilično moćan arsenal konfuzije i pranja mozgova bio je uperen na 50 Visočana koji su, misleći da su došli na javnu raspravu, ustvari pristustvovali filmu apsurda. Kao vjerni pas čuvar izgradnji spalionice iskazalo se nadležno ministarstvo, koje je zanemarilo svoju ulogu moderatora rasprave i vješto lajalo na Visočane koji su se javljali da iskažu svoj stav.

Bilo je tu i propalih, istrošenih poltronskih političara koji su iskazivali neopisivu nervozu, kada bi se začuo koji povik otpora naših građana.

I tako je teklo hipnotisanje visočkih ovaca filmom apsurda kojeg ovce nisu trebale razumjeti. Prije svega vodilo se računa o tome da kroz loše medijsko obavještavanje na premijeru filma dođe što manji broj ovaca. Zatim, izuzetna briga usmjerena je i na priskrbljivanje male i neadekvatne kino sale, pa tako je za premijeru filma apsurda ovcama ponuđeno tek nekih 30-ak sijedećih mjesta. Neadekvatnost prostora se dokazala i u slaboj mogućnosti da se čuje i vidi prikazivani film. Bez ikakve mikrofonije i koristeći prilično mali plazma televizor, organizatori ovog nečuvenog eventa, pobrinuli su se da, unatoč svom trudu, film ne možeš razumjeti. Bombardovanje stranim izrazima i hemijskom terminologijom bilo je kulminacija zbunjivanja ovaca. Rasplet je svakako bila video prezentacija na engleskom jeziku koju su ovce koje su u školama učile ruski, krajnje indiferentno i beskrvno sažvakale.

Ali kada se je film završio i glavni glumci svojim gestom zamolili za aplauz, desilo se nešto nesvakidašnje za Visoko i Visočane.

Da li je za to zaslužan mentalitet kasabe, naš u tkivo usađeni lokal-patriotizam, ili je beskrupuloznost kaptialističkih gospodara prevršila sve mjere čak i za visočke standarde i  potpalila iskre pobune u srcima visočkih ovaca, ne bih želio špekulisati.

No, pred mojim očima desila se nevjerovatna transformacija u kojoj su Visočani odbacili ovčiju vunu i počeli se grčevito boriti za svoja prava. Fascinantno je bilo prisustvovati visočkoj verziji nastavka Orvellove životinjske farme i konačnoj pobuni protiv “orvellovskih svinja”.

“Jednakije životinje” su se našle u čudu, kada su nakon prikazivanja svog manipulatorskog, kinematografskog remek-djela, ovce ipak imale šta za reći.

U svoje ime, i prilično stidljivo, na kraju ovog teksta moram pohvaliti one koji su došli, preživjeli subilmaciju zla i genijalnosti i nakon svega toga ustali da brane naš grad. UG “Damar omladine”, UG “Eko viking”, UG “Forum građana” pokazali su da ipak imamo stav.

Ipak “drugorazredne životinje” koje su digle svoj glas, bile su ušutkivane i prekidane režnjavom orvellovskih pasa i svinja.

Ja sam nakon drugog pitanja od strane UG “Damar omladine”, popustio napadima vlastite nervoze i savim olabavljenih živaca otišao kući. Šta se kasnije desilo saznat ću od svog partijskog druga koji je očigledno imao više snage od mene.

Tako se za mene završio taj tragikomični event, koji je bio sve osim manifestacije demokratije. Priznajem da je ovaj tekst tek umjetnički doživljaj, pun subjektivnosti, alegorija i loše terminologije, no ipak sam morao popustiti osjećanjima i napisati ga.

Ipak, dok sam koračao kući, nervozu i ljutnju je polako zamjenjivao ponos na one koji su se suprostavili režiserima, scenaristima i organizatorima premijere filma apsurda.

Nije još gotovo.

Vjerovatno ćemo gledati i nastavak ovog idiotskog filma.