Arhiva članaka objavljenih na Visoko.co.ba

Suputnik bosanske povijesti: Hommage dr. fra Ignaciju Gavranu (1914.-2009.)

Dvodnevna manifestacija Dani dr. fra Ignacija Gavrana, otvoreni su izložbom autorskih radova: knjiga, rukopisa, slika dr. Fra Ignacija Gavrana.  Izložba je uz prisustvo brojnih prijatelja, poznanika, učenika i poštovaoca lika i djela ovog velikana, otvorena u Zavičajnom muzeju u Visokom, gradu u kojem je fra Ignacije proveo skoro cijeli svoj život. Izložba je nazvana Suputnik bosanske povijesti – Hommage dr. Fra Ignaciju Gavranu(1914. – 2009.)

O životu i bogatom radu fra Ignacija Gavrana govorili su promotorica izložbe prof. dr Željka Ćorak sa Instituta za povijest umjetnosti iz Zagreba, gvardijan Franjevačkog samostana  prof. fra  Josip Ikić, direktor Muzeja Senad J. Hodović, te načelnik općine Visoko Munib Alibegović.

Drugi dan obilježavanja ove manifestacije bit će održan i Okrugli stoo životnom djelu dr. fra Ignacija Gavrana ui zgradi Općine Visoko te koncert Međureligijskog zbora/hora Pontanima iz Sarajeva u Gradskom kinu u Visokom.

 

Ignacije Gavran (Vareš, 24. veljače 1914. – Visoko, 24. studenog2009.) bio je hrvatski i bosanskohercegovački  franjevac, prevoditelj, povjesničar, putopisac – i kako su ga braća franjevci zvali, hodajuća encklopedija.

Fra Ignacije Gavran rođen je u Varešu 1914. godine, gdje je završio osnovnu školu, srednje obrazovanje stiče u Visokom, a zatim novicijat na Gorici kod Livna, filozofsko-teološki studij u Sarajevu i Breslavi, te filozofiju u Breslavi i Ljubljani gdje je i doktorirao 1941. godine. Također, pohađao je i Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu.

Zaredio se davne 1938. godine i čitav svoj život bio je profesor i odgojitelj. Radio je u franjevačkoj gimnaziji u Visokom, bio je docent na Teološkom fakultetu hrvatskih franjevaca u Sarajevu, ali i profesor na Franjevačkoj teologiji.

Iza sebe je ostavio brojna djela, a izvrsno je baratao latinskim, grčkim, njemačkim, engleskim, francuskim i talijanskim jezikom, dok je u poznim godinama učio i kineski.

Osim suradnje u periodičnim časopisima i manjih studija objavio je monografije:

– Filozofska antropologija Vladimira Solovjeva (studija, 1941.)

– “Bludna psovka” (1962.),

– “Veliki likovi povijesti umjetnosti” (1969.),

– O. fra Lujo Zloušić (1970.),

– “Lucerna lucens?” (1978.),

te izdao bosanske ljetopise 18. st.:

– Ljetopis Sutješkog samostana (1979.),

– Ljetopis Nikole Lašvanina (1981.),

–  M. Bogdanovć: Ljetopis Kreševskog samostana (1984.),

– Putovi i prikazi (članci, 1988.),

– Suputnici bosanske povijesti (sedam stoljeća djelovanja bosanskih franjevaca, 1990.),

– Župna crkva u Varešu (monografija, 1998.),

– Vrata u život/Uz 100. obljetnicu postojanja zgrade Franjevačke klasične gimnazije u Visokom (spomenica, 2000.)

Čovjek, kojemu znanja nikada nije bilo dovoljo više puta je nagrađivan, a dodijeljena mu je i srebrna značka i povelja grada Sarajeva, kao i povelja počasnog građanina Visokog.

 

(Visoko.co.ba i Wikipedia.org)

{joomplucat:42 limit=20|columns=3}