Arhiva članaka objavljenih na Visoko.co.ba

Za visoko.co.ba piše Azra Šehović Kazija: Oni, naprosto, nisu rođeni da budu autsajderi !

altDanima se otimam mislima, svađam se sa njima, hoću i neću, trebam i ne trebam napisati drugi dio moje priče o Deverly Hillsu. Urednica tog portala čeka moj mail, ali ja nikako da dohakam toj sočnoj, istinoljubivoj i u isto vrijeme prostoj rečenici kojom ću izraziti istinu koju su moje sinapse iznjedrile iz ovog huliganskog haosa od medijskih naslova. I dok ja tako, danima prebirem naslove u svim meni dostupnim medijima, pročitah naslov na visoko.co.ba  „Adnan Jašarspahić, Alma Beganović, Dario Božić, Nusret Smajović i Enes Trnčić nisu više članovi redakcije radija Q“

Lijepo me bi strah otići pred ogledalo jer bi me prenerazio veliki upitnik iznad glave, pa bih pomislila da me i Perhan pronašao dok sam ja lutala po Deverly Hillsu ovih nekoliko dana. Šta to bi?! Kako je moguće da je valjda pa cijela redakcija sa kojom se svako jutro na neviđeno sita ispričam, otišla sa radija kojemu je udahnula dušu? Onog radija kojeg slušam, haman pa jedanaest godina jer ne dozvoljavam ostalim komercijalnim elektronskim medijima da utiču na moje mentalno zdravlje servirajući mi najsvježije vijesti o celebrity likovima, sagu iz parlamenta i svih ostalih nivoa političke vlasti, imbecilne emisije pune zamuckivanja, naglasaka, imenica, pridjeva, glagola koji paraju uši i da mi zlostavljački natjeruju sve turbo folk pjesme u moju memoriju, pa ja onda,  ne znam ni kako ni kada, znam sigurno da ih nisam učila napamet, pjevušim li pjevušim

 

„Ih lele što se ne ubih,

Lele što se ne ubih, ispod one kruške!

Ih što se ne ubih, tamo gde si pala ti

Na tuđe grudi muške…“

 

E ne ide vala nikako da ja iz Šadrvanske mahale lelečem što jest, jest, a da sudim, to mi moja mahalska škola ipak dozvoljava, a ako nekome zasmeta neka se sjeti Ćorkana i švabice i scene u kojemu telal ide sokacima i viče: „ Narode, čujte i počujte, naša vojska napredovala na Sočanskom frontu, pobila nekoliko hiljada ruskih vojnika,“ – tek će neko iz mase:“ A zna li se koliko su Rusi pobili našije vojnika?“, „ Eee  to viče ruski telal“!

I tako u tom medijskom kvantitetu koji se ponaša kao da smo jednoćelijski organizmi, rekla bih amebe, ali evo naučnici ustvrdiše da su i amebe savršenije od nas, ta ista redakcijska ekipa iznjedri kvalitet zahvaljujući slobodi govora, svojoj umjetničkoj originalnosti koju su znali otvoriti i približiti drugima i neposrednom, iskrenom i otvorenom dijalogu. Radili su i stvarali, a da toga nisu bili ni svjesni jer im je to bila zabava i gušt! Svugdje u svijetu bi jedna takva dragocjenost bila  nagrađena, samo u ovom nemoralom obdarenom vremenu biva žrtva neinventivne perjanice radija Q.

U našem kancerogenom društvu, javni ambijent je postao toliko zločest i neugodan, obilježen isključivostima i mišljenjima zasnovanim na tezi da su urbani sadržaji, istinoljublje i slobodoumlje opasnost za centre moći, jedna sjajna ekipa mladih ljudi prisiljena je napustiti svoj teren na kojemu briljantno vodi igru. To je „logična“ posljedica odnosa  skorojevićke vlasti prema kulturnim stremljenjima u gradu i ignorantski odnos provincijskog d.o.o-vca koji ne pita kako će ti mladi ljudi vratiti kredite bankama, prehraniti svoje obitelji, preživjeti ovovremeni suicid na tržištu rada!

Ovo jeste vrijeme u kojemu je sve izlizano, u kojemu svak govori ne da bi nešto rekao, već da se nekog drugog ne bi moglo čuti, ali ako se neinventivna perjanica radija Q ponadala da će nadglasati ovu mladu ekipu, unaprijed je osuđena na neuspjeh, jer Oni znaju šta žele, naučili su razmišljati otvoreno i slobodno što uveliko određuje ono čime će se sasvim sigurno i dalje baviti. Oni, naprosto, nisu rođeni da budu autsajderi!

 

 

 

16.02.2011.g.

Azra Šehović Kazija