Arhiva članaka objavljenih na Visoko.co.ba

Za Visoko.co.ba piše Sadžida Dedić: Pismo za ljubav

altNoćas mislim na muze Eminu, Barbaru, Ines i Svjetlanu. Sve one na raskršću svog vremena čekaju da ožive na usnama kad lagahno zadrhti duša pred ljubavi svojom. Uzalud čekaju. Ljubav je izgubila svoj identitet. Možda se i varam. Ne, ipak mislim da sam u pravu. Možda nad Brijestom i sad bez prestanka pada kiša, možda još uvijek žubori šadrvana prekidaju tišinu u predvečerja. Svjetlana ne vraćaj se u Mostar, Pero više nije mlad. Ines, uzalud se nadaš. Arsen još uvijek voli samo svoju Gabi.

Drugi jedva da vas i poznaju i to je tužno.

Kako ste samo usamljene!

U Veronu će danas stići hiljadu ljubavnih pisama za Juliju. Nepravedno.

Za koju godinu neko će  postaviti svoj profil na Facebook i zvat će se Julija. Svi će pisati samo na ovaj dan.

Koja je smisao jedno uzvišeno osjećanje kao što je ljubav obilježiti jednim danom. Ne postoji objašnjenje. Historijske činjenice postoje,ali važni smo mi kao ljudi. Sad će da me mrze svi oni što se vole. Neka me mrze.

Jednom kad prođu godine shvatit će da ima više romantike u spontanim gestovima. I tad bit će im sasvim svejedno što je pedeset miliona ruža poklonjeno širom svijeta na današnji dan, bit će im važna samo ona jedna ruža   koju su dobili onako iznenada. Radost je  probuditi se s mišlju da si voljena , i da nikada nisi pisala čestitku za Dan zaljubljenih samoj sebi, kao što to čini 15 posto djevojaka u Americi.

Radost je kad osjetiš dodir ruke koja te vodi, kad toplo je i kad se riječi ne mjere megabajtima, nego si slobodan i nema usiljenog osmjeha na displeyu, nego se smiješ i tvoj glas odnosi vjetar u nepovrat, a kosa ti miriše na proljeće što dolazi.

Dan zaljubljenih slavimo danas, sutra i svaki dan.