Arhiva članaka objavljenih na Visoko.co.ba

Spalionica u Visokom = rak pluća, želuca, debelog crijeva!

altSasvim je jasno da će Visoko još dugi niz godina imati probleme sa odlaganjem smeća, kao što se mora pomiriti i sa činjenicom da će “muljni kolač” iz Preventa još jako dugo u budućnosti na momente život u Visokom činiti nepodnošljivim. Također svaki malo upućeniji stanovnik Visokog zna da je u modernom svijetu rad sa smećem puno više nego ponižavajuća jalijaška metafora u kojoj te neko želi poniziti rečenicom …”šta ćeš mi ti pričat smećaru…”. Danas je rad sa smećem veliki novac, danas su najbogatiji ljudi na svijetu oni koji se bave tom komunalnom djelatnošću. Cjelokupan problem u Italiji trenutno u Napulju, a vezano za smeće je samo zbog toga što mafija želi da preuzme tu profitabilnu privrednu granu. U Visokom još niko ne konta taj fol. Divlja deponija Očazi je maksimalno iskorištena i ostala je trajno zagađena čak i radioaktivnim otpadom, Mošćanica kod Zenice je skupa i nije trajno rješenje za Visoko, JKP “Visočica” će kad tad biti privatizirana. Dok smo bili potpuno bez svijesti o problemu sa opasnim otpadom Prevent nam je direktno pod nos istresao sav svoj otpad. Nakon toga je to nelegalno radio na divljoj deponiji Očazi, da bi zatim svoj otpad odlagali u krugu spostvene fabrike. Kad je Adnan Smailbegović provalio fol da je posao sa smećem prava lova, onda je naštimao da to radi njegov rođak, ali pošto je bio nedorastao poslu, to sad radi firma King d.o.o i to je za sada najbolje rješenje za Visoko, malo skuplje za Prevent, ali za stanovnike Visokog najprihvatljivije, jer otpad ide van Visokog.

Ovih dana intezivno se razgovara i pregovara te pravi projekat tzv”spalionice” koja bi kao trebala trajno riješiti problem sa otpadom iz Preventa. Treba i ovo znati, dio Preventovog otpada je jako interesantan, jer se na njemu može i zaraditi pa tako u Visoko dolaze po noći kamioni koji taj interesantni otpad odvoze u Slovačku, Poljsku, a u budućnosti možda i u Ukrajinu jer se tamo dobije 200 eura za tonu otpada nasuprot 80 eura u Slovačkoj. Smeće koje ostaje iza Preventa mudra Evropa nam vraća u obliku pasti za zube, raznih salama, dječijih bombona, žvaka i sl … Radi se o tzv “žalotini” koja se dobija posebnim prekuhavanjima Preventovog otpada. Također otpad od kojeg se može zaraditi je najlon i papir. Neko se toga dosjetio, naravno niko iz Visokog, jer je u Visokom najlakše sjediti, ispijati kafe i pametovati uz filozofiju života po kojoj niko ne valja i svako je šupak. Dok Visočani tako razmišljaju, ja svaki dan gledam kombi koji dolazi ispod Radija Q i uredno kupi kartonsku ambalažu iz DP Marketa. Nije mi bilo mrsko da pitam ljude, koji nisu “smećari”, odakle su? Ni manje ni više svaki dan dolaze iz Sarajeva da bi pokupili ambalažu u Visokom, i kad odbiju troškove dolaska opet im se isplati.

Da se vratimo “spalionici”, ovdje je za sada smatraju epohalnim otkrićem koje će riješiti sve naše probleme, a naš problem je što nam još niko u ovih deset godina postojanja Preventa u Visokom nije odgovorio na pitanje, šta to mi udišemo, iako na to imamo zakonsko pravo!? Da bi to kvalitetno i ubjedljivo riješili, odnosno saznali prave nenaručene i nefrizirane rezultate Općina treba angažovati nezavisnu Agenciju da nam da odgovore na postavljeno pitanje. Takva Agencija, a ni mjerni instrumenti ne postoje u BiH i tu trebamo slijediti primjer Kaknja koji je to kvakitetno i također riješio sa strancima. A kad smo kod “spalionice” kao ponuđenog rješenja za Visoko, možda je interesantno da pročitate kakav stav po tom pitanju imaju Zagrepčani. Oni su po pitanju stanja ekološke svijesti daleko ispred nas, a kada je gradonačelnik Milan Bandić  ponudio spalionicu kao rješenje problema sa otpadom ovog milionskog grada, evo kako su na to reagovali:

Milan Bandić čvrsto je odlučio trovati Zagrepčane gradnjom spalionice, koja se javnosti predstavlja kao najbolje i najčišće rješenje za zbrinjavanje otpada. Čak se toliko daleko otišlo da su napravljene slikovnice koje su podijeljene djeci u vrtićima. U tijeku je velika propagandna akcija kojoj je krajnji cilj širenjem dezinformacija osigurati javnu potporu građana u namjeri izgradnje spalionice. Slijedeći tekst zasnovan je na znanstvenim spoznajama na osnovu postojećih spalionica, uključujući i onu u Beču na koju se Bandić tako rado poziva.

O Spalionici

Planirana lokacija spalionice i kapaciteti
Spalionica se planira graditi u Resniku, samo 6 km udaljena od Jelačićevog trga. Kapaciteti spalionice su +385,000 tona otpada godišnje, od kojeg će 70,000 tona biti iz mulja pročišćivača.

Štetnost spalionica
Prva znanstvena studija koja je pokazala kako učestalost pojave raka ovisi o prostornoj udaljenosti od spalionice otpada objavljena je 1996. godine (British J. Cancer 1996, 73, 702). Studija je pokazala da ljudi koji žive u područjima 7,5 kilometara udaljenima od spalionice otpada češće obolijevaju od raka pluća, želuca, debelog crijeva.. Studija je provedena na velikom uzorku ljudi (više od 14 milijuna) i uključila je 72 spalionice otpada na području Velike Britanije. Spalionica pri radu u zrak ispušta između ostalih otrova i dioksine, a to je jedan od najjačih otrova ikad stvorenih rukom čovjeka. Zbog takvih podataka i zbog pritisaka javnosti mnoge se spalionice širom svijeta zatvaraju.

Dezinformacije koje šire lobisti spalionice kako bi podijelili javnost
1. Spalionice nisu štetne jer filteri rade svoj posao.
– kada bi filteri radili na 100% kapaciteta cijelo vrijeme, što je nemoguće, opet oni još uvijek ne mogu očistiti dim od otrova. Što su filteri učinkovitiji, raste koncentracija otrova u letećem pepelu i superotrovnih ostataka filtera.

2. Alternativa ne postoji.
– velika laž. Spalionice tipa kakvu planiraju graditi u Zagrebu spadaju u zastarijelu tehnologiju. Razvijene zemlje okreću se sortiranju otpada i reciklaži (Hrvatska je tek na oko 3%). Spalionicom ovakvih kapaciteta zatvaramo zadnja vrata reciklaži i sortiranju otpada (pogledaj alternativa).

3. EU legislativa obavezuje Hrvatsku da spaljuje otpad
– EU direktiva o odlagalištima je osmišljena da smanji količinu odlaganja neobrađenog otpada, s naglaskom na organski otpad. Ne postoji
naputak koji tvrdi da je spaljivanje jedina opcija obrade otpada. Recikliranje, kompostiranje, anaerobna digestija i MBT (bez spaljivanja) su jeftinije i čišće opcije obrade otpada koje podržava EU direktiva o odlagalištima otpada.

4. Pepeo iz spalionice je inertan i nije opasan.
– 90% šljake iz spalionice je otrovan, ostalih 10% je klasificirano kao vrlo opasni otpad (leteći pepeo), koji sadrži teške metale i dioksine. Većina tog otpada ima visoka apsorbirajuća svojstva i pod raznim utjecajima se otapaju u okolišu (sunce, vjetar, kiša..).

Trendovi spalionica u svijetu

U Japanu je zatvoreno na stotine spalionica industrijskog otpada zbog uvođenja novih, strožih ograničenja emisija štetnih plinova. USA je zadnju spalionicu napravio davne 1990., odustali su od čak 248 projekata spalionica. Početkom 1998. godine zatvorene tri spalionice u Francuskoj, nakon otkrića da je kravlje mlijeko na farmama zatrovano dioksinima. Spalionica otpada u Spittelau je u više navrata zagadila stanovništvo Beča. Lokalno stanovništvo zahtjeva da se u potpunosti prekine sa spaljivanjem otpada u gradu. Usprkos renovaciji, 2002. u spalionici izbija požar te se okolica opet onečišćuje. Druga spalionica u Beču je samo u rujnu 2004. u 12 navrata ispustila više sumpor dioksida od dopuštenih količina. Istraživanja provedena u Velikoj Britaniji potvrđuju da kontinuirano praćenje razina dioksina pokazuju 8 puta veće razine od najavljenih.

Nepovoljne karakteristike spalionica
– smanjenje ukupnog otpada je na svega 30%, a ne 90% koliko se obično navodi.
– unatoč mjerama pročišćavanja dimnih plinova prisutno je zagađenje okoliša toksičnim organskim spojevima i teškim metalima: živa, olovo, kadmij, krom, arsen, berilij i dr.
– stvara se otrovni otpad, pepeo i šljaka koji sadrže gore navedene spojeve.
– spalionice su skupe investicijski i operativno. Zapošljavaju malo ljudi, a energetsko iskorištenje otpada, manje je od potencijalne koristi u slučaju recikliranja.
– praksa je pokazala da spalionice u prosjeku emitiraju više otrovnih tvari, nego što je to u ranijim studijima bilo najavljivano (Velika Britanija, Trst..). To je zbog činjenice da se otrovi u dimu provjeravaju samo 2 puta godišnje.

O otrovnom pepelu iz spalionice

Planirana lokacija deponija i količine otpada
Iako to lokalne vlasti nisu dopustile, deponij ovog opasnog pepela planira se na području Općine Dubrava i Općine Gradec. Spalionica u Resniku, 6 km od Jelačićevog trga spaljivati će +385,000 tona otpada godišnje. Od toga će se godišnje proizvesti 100,000-150,000 tona izuzetno otrovne šljake koja će se deponirati na hrpu, u vis, na oko 40 hektara poljoprivredne površine. Područje gdje bi se nalazio deponij je močvarno i u blizini prolaze dvije rijeke.

O otrovnoj šljaki i pepelu
U EU, leteći pepeo se smatra opasnim otpadom. Mnoge zemlje ga deponiraju u rudnike soli a dio (sa ostatcima filtera) odvoze izvan zemlje. Mi ga planiramo napraviti na području između Vrbovca, Gradeca i Dubrave, koje je sada poznato kao nezagađeno poljoprivredno područje. Ta izuzetno opasna šljaka deponirala bi se jednostavno na hrpu. Prije deponiranja isti pepeo će se cementirati u kamene oblike, no cement erodira i opasna šljaka otapati će se u okolišu putem vjetra, sunca, kiša, na gumama transportnih kamiona i mnoge druge načine.
90% mase krutih ostataka otrovna je šljaka, 10% je izvanredno otrovni leteći pepeo. Taj, uz ostalo, sadrži i po 50 tisuća puta više dioksina po jedinici mase od, primjerice, nekih kemikalija koje sadrže dioksine kao primjesu. Poseban problem predstavljaju superotrovni filterski ostaci od spalionice, kemijske bombe za sva vremena.

Alternativa

Praksa u svijetu pokazala je kako je sortiranje i recikliranje otpada daleko isplativija metoda od održavanja pogona za spaljivanje. Razvijene Europske zemlje recikliraju 60% otpada (Eurostat). Kalifornija ima zakon da do 2015. stupanj odvojenog prikupljenog i recikliranog otpada bude 70%. Taj postotak San Jose već ima, San Francisco blizu je toga i postavlja si kao cilj 75%, Orange Cove je više od 90%. Canberra, glavni australski grad, već je na više od 70%, njihov je cilj 100%. Liezen, tipični austrijski primjer, 80%, cijela Austrija je blizu 60% reciklaže, a Hrvatska reciklira samo oko 3% otpada.

Sortirani otpad ima svoju novu vrijednost i lako pronalazi kupca na tržištu. Recikliranje štedi 3-5 puta više energije od spaljivanja, mnogi resursi se recikliraju više puta pri čemu se štede ogromne količine prirodnih bogatstva. Za proizvodnju samo 1 limenke potroši se 40 l vode. 1 tona papira su 2 velika drva.

EKO KRK je projekt koji je počeo tek 2005. godine, a danas su već na prosjeku 25% sortiranog otpada, daleko iznad Hrvatskog prosjeka od oko 3%. Općina Krk, smanjila je količinu otpada za 30%, i sa svojih 17,000 stanovnika prošle godine sakupila samo papira u vrijednosti 1.200.000,00 kuna. Sortiranje i recikliranje otpada isplativo je u startu, a papir je proizvod koji se reciklira i do 7 puta.