Arhiva članaka objavljenih na Visoko.co.ba

Kad nivo para pređe nivo pameti – gotovo je !

altMoj vjenčani kum mi je jedne prilike rekao, a i on je čuo od jednog drugog čovjeka, da je za sve što valja u Visokom zaslužna SDA, ali isto tako i za sve što ne valja u Visokom je također zaslužna SDA. Kada bi ove dvije stvari stavili na neku vagu koja bi mogla napraviti razliku sasvim jasno bi vidjeli da u Visokom ima puno više onoga što ne valja za razliku od onoga što valja. Visoko je danas jedna obična kolonija Sarajeva, Zenice, Tešnja, Sandžaka …. Jednom ozbiljnijom analizom, kojom sam se usput i bavio nedavno sa čovjekom koji je odavno nadrastao lokalne okvire i geografske podjele na selo i grad, došli smo do velikog broja razloga zašto je to tako. Međutim sve stane u jednu sjajnu rečenicu koja glasi “Kad nivo para pređe nivi pameti – gotovo je”. Visoko se danas nalazi u takvoj situaciji, siromašno ekonomski, siromašno moralno i duhom. Oni koji su po vlastitom ubjeđenju umišljali da su Visoko zadnjih 15 godina upravo su subjekat i predikat ovog aforizma od maloprije. Visoko su prodali i izdali nesposobni direktori velikih državnih firmi iz prošlog sistema i novonastali tranzicijski nadobudni “bogataši” koji su stjecajem niza okolnosti i iskorištavanjem radnika naglo iz kaloša i seoskih igranki ušli u skupe automobile i markirana odijela poznatih svjetskih dizajnera.

Dok su ove dvije skupine lažne visočke poslijeratne elite guzici nabijale nivo prodajući Visoko i visočke interese i na taj način sticali materijalna sredstva koja su uveliko nadrastala njihov intelekt, obrazovanje i bilo kakav stvarni utjecaj, Visoko je preko noći okupirano i pretvoreno u jednu veliku koloniju sa jeftinom najamnom radnom snagom. Svaka sličnost sa stvarnim likovima koje opisujem pod kategorijom ove dvije skupine ljudi je namjerna. Za razliku od kriminalaca i sitnih lopova koji su rasprodavali društvenu imovinu, i ostatke visočkih giganata pretvarali u dionice sebe i svojih najbližih oni koji su bili Visoko nekad radili su potpuno drugačije sa savršenim vizijama razvoja grada. Svi Visočani koji su putovali od Vardara pa do Triglava nekad, u bilo kojem većem gradu Jugoslavije mogli su vidjeti poznati logo smeđe-bijele boje na kojem je iscrtana kravlja kožica, a što je znak KTK Visoko. Kada sam u osmom osnovne išao na ekskurziju u Novigrad gdje god smo stajali putem gotovo svaki šaht je imao oznaku Kovina ili Livnica Visoko. I danas ako prošetate rivom u Makarskoj i ako malo bolje pogledate na onim željeznim vezovima pored mora možete vidjeti natpis Kovina Visoko. Trgovačka mreža Veleprometa imala je svoje poslovnice također u cijeloj bivšoj državi, ono što je danas Mercator ili Konzum, nekad je bio Velepromet koji su smislili Visočani, niko drugi. Prije dvije sedmice sam bio u Beogradu i vozeći se do naše ambasade slušao sam radio B92, neki interesantan talk show, a voditelj u jednom trenutku priča o nekadašnjim poznatim i najboljim Vitexovim dekama, Vispakov “Stampi” i “Zlatna Džezva” su također visočki brendovi za koje je znala cijela Jugoslavija.

Međutim danas, ništa više nije tako. Samo u 15 godina od agresije pohlepni pojedinci koji su samoprozvani branitelji visočkih vrijednosti, uspjeli su rasprodati sve visočko, usput su rasprodali i svoje dostojanstvo, a to su pravdali stotinama hiljada maraka na svojim računima, vikendicama, automobilima, nekretninama. Za svo to vrijeme unesrećili su hiljade visočkih radnika i njihovih porodica sa čijim su se sudbinama oholo poigrali. Bilo koju kritiku ili drugačije mišljenje su doživljavali kao atak na vjeru, Boga, naciju državu. Kada bi i sami shvatili koliko kradu, samo bi još jednom obavili hadždž i po vlastitom ubjeđenju smatrali su da imaju poseban odnos sa Bogom koji će on razumjeti. Takvi ljudi su od Visokog koje volim napravili koloniju Sarajeva, Zenice, Tešnja, Novog Pazara … Nekada je pamet bila u Visokom, a Kovinini šahtovi, Veleprometove samoposluge, Vispakov Stampi i Zlatna Džezva, Vitexove deke širom Jugoslavije. Danas su Upravne zgrade, radne divizije, PR-ovi, HR-ovi, menagment i ostalo van Visokog, a Visočani su najamna jeftina radna snaga. Nivo para onih koji su prodali Visoko za lične interese odavno je nadrastao njihovu pamet i zato smo tu gdje jesmo, a na dnu smo. Maloprije sam oko 23:00h krenuo sa namjerom da kupim sok, u Visokom nema niti jedna prodavnice koja radi u tom trenutku. Sok sam morao kupiti na benzinskoj pumpi kod Suše!? Visoko je vikendom prazno, Moštre, Kakanj, Kiseljak su mjesta gdje su Visočani primorani izlaziti ukoliko ih zanima noćni život, to nikad nije bilo tako! Ulica u kojoj sam proveo najbolje godine radeći na RTV Visoko i kasnije na Radiju Q dok smo bili smješteni u ulici Hazima Dedića već tri godine stoji potpuno izrovljenja i blatnjava. Kada se danas uputim sa nove adrese Radija Q u ulici Donje Rosulje prema Naselju Luke gdje sam odrastao ispred dva nelegalno izgrađena objakta moram preskakati rupu koja je poput rova, a ljudi tim dijelom prolaze i autom, jer je jedan od dva ulaza u najmnogoljudnije naselje u Visokom, to je današnja slika mog Visokog!

Uz pad ekonomske i političke moči u Visokom u ambijentu apsolutne izdaje onih na koje se ovaj tekst odnosi dolazi i pad moralnih, duhovnih i ljudskih vrijednosti. Nikad neću zaboraviti kako je Visoko reagovalo u vrijeme kad se trebalo pomoći mom komšiji legendi visočke Bosne i Zanatlija Hasi Papetu. Dok pišem ovaj tekst legenda RK Bosna, Fude Mustagrudić je u bolnici u Tešnju, niko se nije sjetio da ga posjeti, Zdeno Antović pokušava nešto da organizuje tim povodom, ali slabo mu ide. Čovjek koji je ušao u istoriju kao prvi igrač NK Bosna koji je zaigrao u reprezentaciji BiH i to u istorijskoj prvoj utakmici protiv Albanije i igrač koji je dao najznačajnije golove za ovaj klub uključujući i onaj iz 110 minute na Koševu protiv Sarajeva kada smo osvojili Superkup, Esmir Džafić bi i danas prodavao pomfrit u Čaršijskoj ulici da mu se nije posrećilo pa je danas u Saudijskoj Arabiji i radi kao trener. Ali još jednoj Bosninoj igračkoj veličini Aidu Kardašu se nije posrećilo pa sam prije nekoliko godina u Šarenim Hanovima od njega kupio vrećicu jabuka za 5KM, bori se kroz život i na taj način legendarni i svima dragi centarfor. Senad Skopljak kao rukometni znalac je bez posla, i svaki polupismeni rukometni analitičar je u stanju reći … “ma šta će šupak, jebat ga” … E takvi smo mi u Visokom danas, takvi smo jer su od nas napravili jeftinu najamnu snagu oni koji su prodali Visoko.

Da ne bude sve baš tako crno, iz ovog Visočkog ugla posmatrano jedine dvije svijetle tačke su IGM i VGT. Bez obzira što sam više puta pisao o stvarima koje mi se ne sviđaju kod Mustafe Uzunalića od momenta “Vinerbergera” kada je mene i sve ostale sa ovog sajta nazvao četnicima i izdajnicima, a pri tome zaboravljajući gdje su mu najbliži bili za vrijeme rata, dok sam ja i kolege sa Radija Q skakali po visočkim brdima braneći Visoko od onih sa kojima će on kasnije poslovati, ipak je taj čovjek vrijedan svakog poštovanja, bar po pitanju naslova ovog teksta, jer mu zaista nivo para nije nadrastao nivo pameti, a IGM ima veliki kapital. VGT je opet jedna druga priča, zapošljava veliki broj Visočana i slijedi ono što sam spominjao kao nešto što je krasilo Visoko prije rata. Poslovnice VGT-a su širom BiH, ima ih preko 70, a pamet je u Visokom, Upravna zgrada i menagment su u Visokom, jeste da Halim Zukić zna nekada obećati pa izraditi kao u mom slučaju, ali generalno je pozitivac.

Kao što reče moj kum s početka teksta … “Za sve što valja u ovom gradu zaslužna je SDA, ali isto tako za sve što ne valja u ovom gradu zaslužna je SDA”.

Osjećaš li sad kako pada moj grad!?