Arhiva članaka objavljenih na Visoko.co.ba

Za visoko.co.ba piše Goran Čakić: Riješena dilema mjesta odakle počinje Visočica

altNišta neobično. Gradi se kuća, prikopčava žurno kanalizacija i voda i onda kreće rad na temeljima. Danas je 30-11-2010.g. 13 sati i snijeg pada. Od vlasnika sam saznao da žuri pa odoh da vidim kako to sve ispada jer vlasnik radi onako kako treba i još malo bolje. Vidim duboki iskop i jako dobro urađen profil gdje će biti urađeni temelji. Zahvaljujući majstorluku izrade profila da se uočiti jedna veoma interesantna geološka karakteristika terena.

altTemelji su u laporu što nije nikakvo iznenađenje i to 5 metara iznad nivoa rijeke Fojnice.

Ono što je interesantno vidi se na profilu temelja, ugao pod kojim se ploče lapora nalaze u odnosu na hoorizontalu. Zauzimaju ne mali ugao pa je normalno  da se može postaviti pitanje, zašto su ploče lapora zauzele takav položaj, usljed ćega i kojim silama su uzrokovane, a posebno kada i šta brdo na slici  u pozadini znači geološki uopšte.

Visočica ima nadmorsku visinu od 767 metara. Fojnica teče na nadmorskoj visini od 400,5 metara.

Razlika je 366,5 metara. Što predstavlja visočku visinu Visočice, dok je stvarna podnica još dosta duboko u sedimentacionom sloju. Ovo je jedan novi termin i nije geološki nego“ pješački“koji govori, da ako se želimo popeti na vrh Visočice moramo vertikalno savladati visinu od 366,5 metara, krenemo li od novog mosta na lokalitetu Varoš, što nije malo. Eto u sred Visokog imamo gotovo planinu.

Linije koje vidimo predstavljaju položaj slojeva laporovitih ploča i laporovite gline, vidljivo je da su pod nekim uglom.

Posmatrajmo šire područje i biće nam  jasnije šta znači ugao koji vidimo.

 alt

 

Slojevi laporovitih ploča i laporovite gline postavljeni su u odnosu na horizontalu pod uglom od 34 stepena.

I konačno kakav zaključak možemo donijeti?

Nema više dileme, brdo Visočica ima temeljnu osnovu na današnjem vidljivom nivou toka rijeke Fojnice, a geološki predstavlja  formu koja se u geologiji naziva antiklinala.Svoj oblik Visočica  je dobila u dalekoj prošlosti koju je definisao nepoznati autor na francuskom jeziku, a prevela naša sugrađanka i u kom se kaže.

„U početku, prije desetaka miliona godina, za vrijeme perioda zvanog Miocen(era kenozoik) : u vrijeme kada je već započelo izdizanje, ulančavanje , lanca Dinarida, ili Dinarskih Alpa (koja sačinjavaju planinsku okosnicu Bosne), jedno ogromno unutrašnje jezero protezalo se od Sarajeva na jugoistok do Zenice na sjeverozapad, stisnuto između lanaca Zvijezde na sjeveroistoku i Vranice na jugozapadu.“

Današnja dubina sedimenata u  Zeničko Sarajevskoj kotlini  je oko 2.000 metara i iz nje je izraslo brdo Visočica.

Na  pitanje oko pojave slojevitosti  na brdima oko Visokog, posebno u Varoškom polju kao zalivu Bosanskog jezera  ( mora) odgovor je dao isti autor pa ga navodim bez ikakve paranormalne insinuacije, nego materijalno i naučno dokazano:

„Cjelina bazena od Sarajeva do Zenice, malo po malo, se našla ispunjena  debelim slojevima sedimenata  čiji karakter naslaga svjedoči o  povijesti kretanja za vrijeme Miocena. Slojevi stijena iz Miocenskog doba nalikuje na ogroman sendvič, sastavljen od stotina, što više hiljada različitih slojeva, različitih debljina (od nekoliko milimetara do jednog metra i više), svaki odgovara jednom periodu  duge povijesti : slojevi vrlo finih sedimenata, okamenjenih  u glini ili laporu nataloženih tijekom mirnih perioda ; slojevi sačinjeni od krupnozrnog ili sitnozrnog pijeska, „cementiranih“ zatim u pješčare, ravne i teksturirane ;  slojevi nastali od nanosa milimetarske i centimetarske veličine, nataloženih tijekom dinamične sedimentacije (blizina obale), postaše konglomerati  ili breče.“

Prema tome niko se ne treba čuditi odakle konglomerati izbrazdani vodenim tokovima na obroncima Visočice, Ravna i prosjeka Krstac i Hrašće. Sve navedeno imamo u našem prastarom „zaljevu“ jezera, a današnjem  Varoškom polju pa uz današnje snimke laporovitih slojeva možemo definitivno reći : Visočica je veoma stara geološka tvorevina, antiklinala po obliku i niko joj ne može dati drugo ime ni vrijeme nastanka nego što jeste. Ostala je gotovo ista do danas kakva je bila prije milione godina, pa u vrijeme kad ju je ovjekovječio crtač karata princa Savojskog 1697. godine, Austrougarska od 1899.g. borovim nasadima u donjoj zoni vodozahvata, a mi smo je pomalo kamuflirali borovinom do vremena kad je KTK to uradio da se pošumljavanje ne čini radnim akcijama i traje generacijama. Danas je Visočica   na istom mjestu i lagano mijenja svoje lice, ali nikako  „obraz“.

Hvala nepoznatom autoru i poznatom prevodiocu, hvala Suši Edinu što nađe dobre majstore koji uradiše profile iskopa onako dobro da se iz njih danas sve dade pročitati.