Arhiva članaka objavljenih na Visoko.co.ba

Za visoko.co.ba piše Mr.sci.Marjan Hajnal: Kanonizacija Stepinca – Akt povijesne retardacije Hrvatske

altNije Marko Polo (1254-1324) samo iz puke znatiželje krenuo preko sedam mora istraživati svijet. Bio je odveć mlad, ali dovoljno nadaren za razumijevanje zbiljnosti procesa samoozbiljenja svjetskog uma. Logika imanentna proputovanju svijesti opipava mogućnosti transgeneze u svim kutovima nepravilno raspršene materije kojom čas gmiže, čas vrtoglavo juri Egzistat, nikada siguran, u svoje Bolje, ili definitivnu Propast.

Svrhu Markovih putovanja i njegove prave motive bolje je ne pominjati, zbog uobičajenih predrasuda, efemernih za igrokaz posvećen licemjerju proglašenim sudbinom, ali ako bi se sudilo o čovjeku takvog kova preko njegovog stvarnog porijekla, došlo bi se do zida ćutanja kojeg se sam za života Marko plašio da ne postane previsoka i neprelazna prepreka povratku otuđenoj vlastitosti.

Za jedne vagabund, avanturist, bijaše, u suštini, inteligentni bjegunac. Znao je da se najbolje prikrivanje dešava u centru kraljevstva laži. Ne podsjeća li njegov pustolovni život na storiju o odbačenom bratu Josefu, koji postade prvi savjetnik egipatskog faraona?

O Kristoforu Kolumbu (1451-1506) ne zna se nimalo više, osim da mu je Polo bio idol i uzor. Pretpostavio je tačno da bi ploveći na Zapad mogao stići u Indiju, ali nije mogao predvidjeti da će mu vidik kao neprelazna prepreka zakloniti obale nepoznatog kopna prostrtog duž Atlantskog okeana, od Sjevera do krajnjeg Juga. Tanka panamska vrpca tada je još bila nepoznata.

Marko je putovao prema Istoku, Kolumbo prema Zapadu. U suprotnim pravcima, sa istim misionarskim ciljem: obgrliti Planetu i pronijeti vijest o „vladarici svijeta“. I kada nije bilo razloga za sumnju u njenu vladarsku moć, nastojalo se najveće umove uvjeriti da nisu samo njene obične sluge. Marko i Kolumbo imali su u aksiološkom i astrofizikalnom pogledu punu svijest o svom položaju, ali ih je od punine znanja bivstvujućeg dijelilo iskustvo praktičnog uprizorenja i materijaliziranog ovaploćenja vizija apokalipse. To opterećujuće prokletstvo znanja Kraja nije kao obavezujuća prepreka preraslo u smetnju radovanju trenutku novospoznatog, osvojenog i, nažalost, pokorenog. Unatoč podrazumijevajućoj eshatološki usmjerenoj erudiciji, ta dva poumljena realizatora pokoravanja svijeta, kojima nije smetalo da pod skute papske mantije zgrnu tajne kultove pomoću kojih će ojačati Imperiju, nemilosrdno su, ipak, služili Izdaji. Bili su više no dovoljno biblijski odgajani da ne bi poznavali sve aspekte ludosti od kojih je najbolje, u ime nakana kanibalskog imperatora – pobjeći.

Lukavstvo unutar lukavstva, i dobro svim stranama.

Prividno samo.

Ni Polo ni Kolumbo nisu bili srećni u spektru i dosegu onog smisla u kom su ih uzalud locirali njihovi mecene, jer ih je, nakon zalaska s druge strane Logosa, onog drugog prekookeanskog svijeta, čekao povratak u zavičaj, da bi ih Prevara ovjenčala trnovim vjencem lažne slave. Jer, šta su mogli osjećati ponosni istraživači Boljeg Života, do prezir i stid, gledajući, po povratku, buldoške njuške onih kojima su se morali klanjati? Ničeg tu nije bilo od ponosa i slave, samo farsa za lakome.

Naravno, nedostajala je tim pronosiocima zapadnog pseudoumlja predstava o spektaklu sklonom piromanstvu, koje će se najbizarnije obznaniti u filmu “Pakleni toranj” (John Guillermin, 1974.), predtekstu kasnijem realnom užasu rušenja “Blizanaca”. Nema li mnogo od istine da su sami Amerikanci podstakli maštu Al-Qhaidinih terorista? Kada okrivljuju Ameriku da je sama inscenirala napad na sebe to nije daleko od istine. Uvijek se može pod povijest podmetnuti neki novi Pearl Harbor, neki novi “pakleni toranj”.

Isti “istraživački”, apokalipsi predan duh, nadahnuo je i regrutirao, sledstveno logici anti-uma, realizatore koji će doploviti na nešto drugačijim brodovima-“karavelama”. Na replikama babilonskog prkosa i izazova nebu, modernim grebenima, izdignutim iznad Manhattana, nasukaće se dva plovila, sasvim dovoljna da objelodane psiholozima kako je panika, pokretač ratog stampeda, krunidbeno finale osvete Istoka pokondirenoj kraljici svijeta, katoličkoj crkvi, u čije ime nestadoše Indijanci, Bogumili, za koju je, opet samo eksperimenta radi, spržena Hirošima, iskrvario Vijetnam, ubijena Jugoslavija.

Da su mogli znati Polo i Kolumbo za svrhu kojih mračnih ciljeva će biti upotrijebljeno znanje čijem širenju su oni doprinijeli, malo je vjerovatno da bi se pokrenuli iz svojih malih mista.

 

***

 

Treći milenijum. Opet Koreja, nosači aviona i nuklearno poigravanje svjetskim mirom. Wikileaks potresa temelje kula babilonskih. U stilu kog je lucidno i vjerodostojno opisao bivši jezuit dr Alberto Romero Rivera, prozvani globalisti nastoje na školski način iskompromitirati Assangea. Razmažene lažno-feminizirane, uvijek pijane Šveđanke dovoljno je neobično pogledati pa da sav svoj bolesni gnjev svale na drsko, pa još muško. Zakulisno, dopušteno je da svijet bude prljav, ali je zabranjeno usred bijela dana zapaliti svijeću i uz pomoć njene svjetlosti tražiti čistače. Naravno, ako je Assange stvarno manijakalni siledžija, treba ići u zatvor, ali šta ako je on žrtva univerzalno primjenljive, efikasne, već odavno u inkvizicijskoj praksi provjerene metode eliminacije? Po istom principu su zaustavljeni i pokradeni Nikola Tesla, Wilhelm Reich i brojni drugi geniji.

I baš u tom kontekstu svekolike moralne, političke, ekonomske erozije i velikih prirodnih kataklizmi (cunami u Indoneziji, zemljotres pa kolera na Haitiju, vulkani, poplave neviđenih razmjera, požari, suše i glad, što su, prema duhu proroštva, karakteristike posljednjeg vremena) – najavljuje se papska kanonizacija dokazanog i osuđenog ratnog zločinca nadbiskupa Alojzija Stepinca. Na prvi pogled, bilo je to za očekivati. Hrvatsku je Joseph Ratzinger posjećivao u dva navrata još dok je bio kardinal. Zna o kakvom cvijetu se radi u botaničkoj bašti kojom krstaški krstari kao uljez.

Tako, zatvara se krug skaske o Marku Polu, navodno, Korčulaninu.

Čemu toliko interesovanje za Jadran? Pa, Benedikt XVI je Nijemac, a Njemcima je oduvijek istočni jadranski akvatorij bio trn u oku. Zašto bi ga posjedovali Slaveni, a ne oni? Ovladati tom dijademom bisera, znači ovladati najkraćim putem do svih svjetskih južnomorskih i dalekoistočnih destinacija. Drugo, Ratzinger je sluga Rima, Novog Babilona. Treće, on vlada MMF-om, Ujedinjenim Nacijama, najvećom vojnom silom, NATO savezom koji u osnovi svog simbola ima samo slijepcu nevidljivu nacističku “svastiku”. Jednom nacist, uvijek nacist. Nije slučajno na otoku Braču podignut spomenik ministru spoljnih poslova Njemačke Hansu-Dietrichu Genscheru, nacističkom soldatu u Drugom svjetskom ratu.

A pita li se “sveti otac”, kakve će posljedice ta vajna kanonizacija imati po europski mir? Da li će Hrvatima rasti u vrtovima neko drugo cvjeće, koje će moći pogaziti kad im bude volja, kao što su učinili sa Bošnjacima?

Otimanje Herceg-Bosne je jedini validni prevod koda papine posjete Hrvatskoj, jer je ime Alojzija Stepinca u neraskidivoj vezi sa razbijanjem Bosne i čitave Jugoslavije u korist Hrvatske i katoličke crkve. Nije li to onaj “nepravedno” optuženi “svetac” pod čijom je palicom Pavelić ovlastio toliko surova ubistva da su njemački oficiri često radije birali ruski front i sigurnu smrt, nego da ostanu pored ustaša.

Čak je i Pavelić bio ubijeđen da je ND Hrvatskom suštinski vladao Stepinac. Kad je Ante Pavelić u aprilu 1941. postao poglavnik, Stepinac je priredio gozbu i blagoslovio ustaškog vođu i režim NDH, nazivajući ih “Božjom rukom na djelu”, te već sljedećeg mjeseca omogućio da Pavelića primi papa Pio XII, poznat i kao i “Hitlerov papa”, sve to neposredno nakon masakra u Glini, gdje su ustaše zaključali na stotine pravoslavaca u njihovu crkvu i spalili je.

Pio XII je 1943. prihvatio naimenovanje svećenika Krunoslava Draganovića za savjetnika hrvatske delegacije pri Svetoj stolici. Dok je negirao Stepinčevu povezanost sa nacistima, papa Pio XII, primivši preko Draganovića 500 kg zlata opljačkanog od zatvorenika logora na teritoriji NDH, omogućio je “pacovske kanale” kojima su bezglavo bježali Stepinčevi ustaše. Spasilo ih se 80.000. Sam Pavelić se neposredno nakon rata skrivao u hrvatskom katoličkom samostanu u Rimu, odakle je pobjegao u Argentinu, da bi postao savjetnikom za sigurnost Huana Perona, koji je dodijelio hiljade viza pobjeglim ustašama.

Pavelićev ministar obrazovanja Mile Budak revnosno je sprovodio u djelo program protiv Srba, Jevreja, Bošnjaka, Roma, i svih nepoćudnih: pobiti, protjerati, pokrstiti u katoličanstvo. Nisu ljudska bića svi oni koje nisu ganule potresne slika dječice iz pravoslavnih porodica koja pjevaju ustaške pjesme-zahvalnice “dobrotvoru” Paveliću koji im je pobio roditelje i 20.000 malih prijatelja, vršnjaka i vršnjakinja s Kozare.

U sklopu osloboditeljske euforije u Zagrebu se kao dio hrvatske “kulturne” ornamentike tolerišu ustaška znamenja i koncerti Marka Perkovića Thompsona (slavi zloglasnu “Crnu legiju” i njenog osnivača Juru Francetića). 27. marta 1943. ustaški poglavnik Ante Pavelić posmrtno je dodijelio Francetiću zlatnu kolajnu “za hrabrost s pravom na naslov Viteza, djelatnom ustaškom pukovniku, što je 1941. i 1942. godine junačkim djelima svoje osobe, a na čelu Crne Legije, postigao najuspješnije posljedke u borbama s odmetnicima i konačan svršetak djelovanja tih bandi u istočnoj Bosni.”

Ratzinger ukazuje audijenciju Perkoviću. Nije li to amnestiranje zločina, umjesto da ih crkva osudi?

Zapovjednik logora Jasenovac, ratni zločinac Dinko Šakić, pokopan je u ustaškoj uniformi, a službu je vodio svećenik Vjekoslav Lasić, poznat po služenju misa u čast Anti Paveliću. Prema Lasiću “Nezavisna država Hrvatska temelj je današnje domovine Hrvatske, a svaki časni Hrvat ponosan je na ime Dinka Šakića”.

Zagrebački nadbiskup Josip Bozanić je zloupotrijebio posjet Memorijalnom centru Jasenovac, kao prvi službeni predstavnik hrvatske Crkve koji je prisustvovao godišnjoj ceremoniji u spomen na žrtve Jasenovca. Umjesto izvinjenja, Bozanić je branio Stepinca i crkvu izrazivši žaljenje zbog masakra počinjenog nad nacistima u Bleiburgu.

Oni koji danas porede Jasenovac i Bleiburg, previđaju da su zatočenici sistema logora Jasenovac bili nedužni građani sa svojim porodicama, a da su likvidirani u Bleiburgu bili u uniformama najretrogradnije nacističke hunte.

Odlika je samoidentitetne, o sebi samoj odslikane, samodovoljne, prividno neiskorjenjive stupidnosti, da je u svom fundamentu zlonamjerna, puna mentalnih i narko-intoksikata, napuhana, prozirna, ništavna, kao mjehur sapunice. Ali je fenomen kako ništavna lomna glupost može toliko da se napuše i lakovjernom puku čini moćnom, neuništivom, čak “inteligentnom,” toliko da privremeno ispunjenu mizantropiju na vulgaran i primitivan način uzdiže iznad postulata humanosti i svoj, u suštini, saprofitski egzibicionizam protura u neke nebeske sfere, iako zna da se sve njene lakoumne nekreativne saprofiterije moraju okončati bezličnim puf! Malicioznost i narkoza okončanog uma njeni su glavni atributi. Oni su instrumenti regimentacije kukavičke rulje za linč svakog istinskog slobodoumlja i originalnog iskaza. Gdje caruju nemoć, zavist i slabo odjevena mržnja, prije ili kasnije, svirepa pakost materijalizira se i ovaplućuje u zločinu. Ili, trune u nekom zapećku i povremeno bljesne, naravno, uvijek epigoniziranim sjajem.

Nasuprot opredjeljenima za olako projiciranje sopstvene ograničene zadrtosti i gluposti u drugost drugoga, postoje stvarni pokretači povijesti, kojima osim poštenja nije potrebno mnogo od moći spekulativnog uma, za ovladavanje čak i virtualnim šahovskim poljem. Na osnovu elementarne statistike pošteni mogu, krećući se linijom aproksimativnih vrijednosti, izračunati, ili, bar, prihvatiti činjenice, a one govore da su razni “nevini” Stepinci (koje za njihove zločine ne samo protiv čovječnosti, već uperene i protiv samog Tvorca Univerzuma – treba još i kanonizirati) ubili tokom 2000 godina rimo-novobabilonske imperije 80.000.000 ljudi. Zbog saprofitskog, napuhanog, narkotiziranog, kvazi-uma. U trezorima vatikanskih arhiva postoje vjerovatno i približno tačni podaci koliko je žena spaljeno jer su proglašene “vješticama”.

Licemjerno se objelodanjuje kako Ratzinger nema ništa svoje lično, čak ni novčanik, a samo dan kasnije mediji saopštavaju kako je od prodaje njegovih knjiga “zaradio” 5.000.000 eura. Ko njegove knjige kupuje? Da bi se stvarno čitale? Poenta je više nego sarkastična: polovina te sume biće usmjerena za finansiranje istraživanja za potrebe papinih teoloških predavanja! O čemu će papa predavati? O zataškavanju svečeničkih urnebesnih psihopatskih zlikovačkih pedofifilskih seks-skandala, ali ne i o uplivu Vatikana u tokove svjetske monetarne politike, neće pomenuti pakt sa CIA i izazivanje i kontroliranje kriza, razbijanje nezavisnih zemalja na interesne sfere, kao što je bio slučaj sa Vijetnamom, Korejom, Taiwanom, Hong-Kongom. Koje je definitivno razorio stari Jerusalim? Ko je inicirao uništenje Asteka? Ko je vodio krstaške ratove i isprovocirao ratove s ostalim monoteističkim religijama? Ko je preko svoje protestantske podforme ovladao Indijom? Ko je inicirao komunističku ideologiju? Ko je Tursku gurnuo u genocid protiv Armena, da bi se suzbilo pravoslavlje? Ko je stvorio mudžahedine i doveo ih u Bosnu? Vatikan, Vatikan, Vatikan…

Ko je prvi priznao cijepanje Jugoslavije? Zna se: Vatikan. Ko daje krila slijepom i gluhom Dodiku, a da toga napuhani prodavač balona od sapunice nije ni svjestan jer je samo kolateralni pajac? On ne poznaje statistiku, jer ne mari za nekim drugim prostim računom osim svojim bankovnim. Ali, da mu pomognemo da bolje shvati šta je to genocid počinjen samo prema djeci koja su se pod karmičkim usudom rodila kao Jevrejčići. Trebao bi Dodik da zamisli kako putuje brzim vozom od Jesenica do Đevđelije, 15 sati, prosječnom brzinom od 80 km/h, i da zamisli da su pored pruge u neprekinutom lancu rukama povezana djeca, dječačići, djevojčice raznobojnih kosa sa mašnicama, uplašeni, uplakani, bez roditelja. Tako bi možda mogao dobiti sliku o 1,500.000 svirepo ubijene jevrejske djece. Nešto bi naučio o pojmu genocid. Ostavio bi Srebrenicu na miru i u Konjević-Polju bi izmjestio crkvu iz dvorišta Fate Orlović.

Sluge balkanskih krvnika i njihovi nasljednici pilatovski su odradili prljavi posao, unoseći u likvidaciju Bosne, što je bio vjekovni cilj Vatikana, više ličnog žara nego što je su planeri destrukcije mogli predvidjeti.

Koliko je genocida bilo tokom povijesti? Nacizam je, kao i ništa manje grešan staljinizam, vatikanska tvorevina. Hitler, Staljin, atomski Truman od Nagasakija, bili su samo marionete Sotone koji sjedi na sedam brežuljaka-sedam kontinenata.

Najveći talac Vatikana je Amerika, Novi Rim, iako se za to talaštvo kao i uvijek optužuju “bogo-ubice”. Istina, u grbu SAD je Davidova zvijezda u obliku zvjezdica. Ali, Jevreji bar ne slijede i ne zloupotrebljavaju Hrista vječitim raspećem. U jevrejskoj tradiciji razapinjanje i nije postojalo kao kazna, zna se da su ga donijeli Rimljani.

U vrtlog bunila i bluda bacaju humaniste, poput Bruna. A Bruno je znao za sve crne tajne nuncijskih gluhih odaja pa i za pedofiliju. I cjelosvjetsku zavjeru. Nije mogao ostati živim svjedokom. Pred izvođenje na lomaču, prethodno već bestidno osakaćen, gvožđima sputan kao da je bio neka bijesna zvijer, a inače po prirodi sasvim krotak, panteist, najveći kozmopolit, ni jezikom nije mogao pomijerati.

I šta sada traži pedofilo-apologet? Upravo u trenutku kada Dodik cementira spomenik ponovljenom genocidu nad Bosnom. Koja kanonizacija, beatifikacija?

U trenutku kada neki prljavi profiter Čović nad Mostarom glorifikuje gigantski krst koji para i pogled i um. Mostarski novi-stari most je lijep, ali nikog ne može zavarati bol iluzije: to nije Stari most, spona kultura. Riječ je o imitaciji, uspješnoj, ali bol istine ostaje u grlu. Kroz suze govori Sanja, mostarska Bošnjakinja, da je teže sada nego 1991.

Šta još reći? Da su svi krivi?

Sigurno je kao jasno-plavo podnevno ljetnje nebo u Splitu da nisu svi Hrvati zatvoreni u mauzolej povijesne obmane. Nade za preporod ima, za nekog novog Mikelanđela, ali, samo, da ne bude prekasno.

Ima li novi intermezzo predsjednik Ivo Josipović hrabrosti da uzvikne koju riječ pobune? Opomene?

Ne, ono što bi moralo neće se čuti: Papa, papa, ne dolazi! Hrvatsku i cijeli Jadran, i cijeli svijet, treba osloboditi od povijesne dvomilenijumske katoličke Prevare! Da si dostojan Onoga koga umišljaš sebi da predstavljaš, povukao bi se u neki samostan i ćutao do Strašnog suda!

Ako je istina, kako se tvrdi, da je Hrvatska najkatoličkija zemlja, utoliko žalosnije po zabludjeli i zaluđeni hrvatski narod.

Religijske institucije su osjetljive na kritike i uskraćivanje njihovih prava, ali u potpunosti ignorišu prava drugih institucija i pojedinaca da im upute prigovor. Ta nedodirljivost vodi Planetu u dirigovanom smijeru uništenja. Jer, antihumanoj nukleo-nekrofiliji i pedofiliji cilj je jednoznačan: uništenje života. U toku suđenja Stepinac je uporno ponavljao da mu je savjest čista. Nije ni bilo potrebno da doda kako je samo ispunjavao naređenja iz Rima i Berlina. S neba ih sigurno ne bi dobio.

Nevjerovatno je i neograničeno fascinira, u negativnoj konotaciji, koliko je puk podložan manipulacijama i bajkama. Naivno, naslijepo, fanatično i krvožedno, slijedi svoje sveuke sveznajuće hajkače, silnike-“svece”.

Kanonizacija Stepinca ne može predstavljati ništa drugo do kanonizaciju ratnog zločina, genocida neviđenog po stepenu zvjerstva.

Nije u pitanju samo onaj, Drugi svjetski rat, već i ovaj posljednji. Cementiranje mirovnog sporazuma iz Daytona podrazumijeva nezamrle ratne aspiracije. Dok pretendiraju na dio Bosne i Hercegovine, Hrvati ne slute da su otrovani nezasitom vatikanskom mržnjom i da će ih taj najopasniji otrov na kraju same ubiti, u njihovom sapuničastom naduvenom biću, u njihovoj izmišljenoj naciji, “autohtonoj kulturi”. Kao katolici trebali bi shvatiti da služe Sotoni, uglavnom nesvjesno, bez provjeravanja, “mirne savjesti”, jer dovoljno je da slušaju “oca” koji se bavi samo tom mišlju kako od Arktika od Antarktika, od Mururoa do Ruande, da rastegne špalir djece za pomor.

Marko Polo i Kristofor Kolumbo znali su Istinu. A služili su joj, pobjegavši od nje, i vrativši joj se. Pitanje je samo šta bi danas rekli, nakon rušenja Starog mosta, u geografskom i kulturnom centru Europe, koji je u jednu duhovnu cjelinu trebao povezivati sve plohe Globusa, na kom jahači apokalipse zalud htjedoše i još uvijek nastoje zatomiti Dobre.