Arhiva članaka objavljenih na Visoko.co.ba

Visoko grad znanja: Pseudoakademci i kompleksaši

altVeć duže vrijeme se pitam zašto je to Visoko vikendom tako pusto i zašto ne srećem ljude sa kojima sam često pio kafu, išao u školu, na utakmice, bio u rovu … Do danas sam mislio da je razlog to što sam se oženio, dobio dijete i imam neke druge sfere interesovanja, motive i prioritete u životu. Jutros kao i obično nedjeljom na radiju mikrofon, dva reglera, tastatura, miš, monitor i ja, tako najviše volim, onako malo sam sa sobom da popričam bez frke, gužve i panike kakvu sa sobom nosi ovaj posao (ukoliko radite u nezavisnim medijima). Negdje oko 10:00 sati, dođe drag prijatelj čije ja mišljenje jako cijenim i volim s njim malo progovoriti o aktuelnim dešavanjima na sportskim i političkim terenima, pametan je, ima se šta čut’. Siđemo na kafu, lagano priča o rukometu, otišao nam trener Savić, Vispak i AS Jelah, postizborno stanje u Visokom, ratni zločini u Visokom ….

Kaže meni prijatelj: “Visoko ti je sad grad znanja”. Kontam neka zajebancija, jer oni koji žive u Visokom znaju da toga nikad više nije falilo, a prijatelj je inače Visočanin na privremenom radu u Sarajevu i sa sarajevskom adresom stanovanja. Prije agresije pripadao onom finom  sloju društva, srednja klasa, fakultet, košarka, Dahirovac … jednom riječju visočki “Old School”. Kažem ja, kakav grad znanja, pogledaj nigdje nikog!? Pa baš zato, danas je “akademsko” Visoko u Kiseljaku, Travniku, Banja Luci, Busovači, Širokom Brijegu … Užurbano se završavaju škole i stiču koeficijenti i stručna sprema potrebna za rad u javnim preduzećima i posebno u bankama! I tako dobih ja odgovor na pitanje gdje su “prijatelji” vikendom. Obrazovno se uzdižu po “prestižnim”, privatnim i “priznatim” školama i fakultetima. Nadopunjuju Visočani trogodišnje, četverogodišnjim obrazovanjem, i slomiše se jadni slušajući predavanja i tražeći skripte. Oni malo sposobniji i imućniji samo čekaju da prođe vrijeme od tri ili četiri godine pa da plate zvanje pravnika, ekonomiste, menagera …

Pita me prijatelj što ti ne upišeš nešto slično, trebat će ti, evo i ja kontam!? Studiraš vikendom, pojedeš čevape u Travniku, kod Harija su najbolji, kasnije malo u Vitez sa ženom u šoping i eto ugodno sa korisnim, moraš biti savršeno glup da ne završiš. Suština je da imaš pare da uplatiš za studiranje, ako imaš sreće i para i neke ispite možeš kupiti. Sjetim se svog jarana Denisa Dervovića koji je tako iz te pobude visočkog pomodarstva upisao jedan takav fakultet i to baš u Travniku tačno prije tri godine. Njegov razlog je bioi verificiranje  radnog mjesta gdje je imao platu 500KM, a nakon završetka fakulteta gdje se potrebno samo pojaviti, imao bi možda 650KM plus topli obrok. Kad je shvatio svu prevaru jednog takvog sistema, vratio se u Ameriku i nedavno mi poslao slike sa Havaja iz New Yorka, sa Nijagarinih vodopada, Los Angelesa … Da je nastavio studirati u ovim fakultetima koji nastaju po po šumama koje nisu obišli ni partizani za vrijeme NOR-a sa akademskom platom od 650 KM i diplomom fakulteta iz Travnika, Banja Luke ili Kiseljaka trebalo bi mu jedno 80 života da turistički obiđe sve što je posjetio sa prosjećnom SSS platom u Americi.

Nastavim razgovor i pitam prijatelja do kad će biti validne te diplome tih visočkih “akademaca” koji rade po tim javnim ustnovama i bankama u Visokom i žive od novca poreznih obveznika verificirajući svoje (ne)znanje na takvim fakultetima, pošto vidim da je informisan? Dobijem i adekvatan odgovor.

Prvu stepenicu su prešli familijarnim i svakim drugim štelama uvaljujući se u javna preduzeća, firme i banke. Druga stepenica je da se učvrste na pozicijama na kojima jesu, a to se postiže ovim fakultetima i diplomama, a treća stepenica je i fazna, a to je konačna propast tih firmi sa takvim “stručnim” kadrovima ili recimo kao ova varijanta sa Vispakom. To je najsvježiji i najbolji primjer šta se dešava kada gradite politiku firme na familijarnoj osnovi i kada vodite politiku nekakvih sumnjivih fakulteta po bosanskim vrletima. Tada ti se desi da dođu ljudi iz Jelaha koji su 1995 godine, kada je Vispak vrijedio 20.000.000KM i ostvarivao profit od 3.000.000KM godišnje, imali 7,5 kvadratnih metara poslovnog prostora i jedan rashodovani kombi kojim su razvlačili robu. Ti vrijedni ljudi dođu 2010 godine i kupe “akademski” Vispak iz temelja. Za vrijeme dok su ljudi iz Jelaha gradili ime sada uspješne firme AS Jelah, visočki “akademci” iz Vispaka su helikopterima nadlijetali plantaže kafe po Brazilu zanimajući se za tu djelatnost koju prodaju u “Zlatnoj Džezvi”. To nije bilo dovoljno pa su išli širiti tržišta po Japanu, Šangaju, Americi. Arapskim zemljama, a pri tome njihovu kafu nisu koristili ni svi kafići po Visokom!

Kao pozitivnu suprotnost ovom primjeru imamo firmu IGM, također iz Visokog gdje nema prostora za visočke “akademce”. Radnik je na prvom mjestu, onaj koji vrijedi i koji zna, da je drugačije i sin i kćerka Mustafe Uzunalića bi sad radili u IGM-u, imali “Ugovorne” plate od 5.000KM, a većinu dionica firme bi imao austrijski Vinerberger. Ovako Mustafin sin je u Sloveniji, a kćerka doktorica pedijatar u Domu Zdravlja Kumrovec u Sarajevu.

Razumljivi su razlozi visočkih “vikend akademaca”. Neko to radi jer mu žena/muž nabija kompleks niže vrijednosti, pa dok je on/ona na fakultetu ovaj drugi partner se bavi slobodnim aktivnostima. Neko to radi zato što mora jer sistematizacija posla u firmama i unutrašnja organizacija to zahtjevaju, neko je jednostavno osjetio svoju šansu i vidio jednostavnu priliku kako doći do diplome koja može valjat’ u životu, neko to radi jer roditelji preko njega liječe svoje komplekse i ostvaruju propušteno u svojim životima, a neko jednostavno nije imao sreće i štele prilikom regularnog upisa na regularnim i priznatim fakultetima i sad tu prazninu popunjava na ovaj način.

Bilo kako bilo, Visoko je na taj način postao grad znanja, a ja ću sa svojom SSS i nekolicinom diploma koje sam priskrbio na raznoraznim školama BBC i DW novinarstva od 1995-2000-te kao uposlenik također JP RTV Visoko, morati sačekati da prođu svi ti semestri i ta moda završavanja fakulteta vikendom da bi se subotom i nedjeljom popila neka obična kafa i normalno popričalo bez kompleksa niže akademske vrijednost pred nekim ko teško da zna i tablicu množenja, a ko će sutra biti diplomirani ekonomista ili pravnik i obnašati neku važnu funkciju u Općini Visoko i svim njenim javnim preduzećima.

{jcomments off}Stoga hitno treba revidirati akademske statuse Vilijama Šekspira, Bil Gejtsa, Mozzarta, Miroslava Krleža, Harisa Silajdžića ….