Arhiva članaka objavljenih na Visoko.co.ba

Epilog priče o “novim – starim” učiteljicama u OŠ SBB”u Visokom: Jesmo li najveći neprijatelji svojoj djeci?

altU više navrata pisali smo i pratili imenovanja prosvjetnih radnika – učiteljica u Osnovnoj školi „Safvet beg Bašagić“ u Visokom. Ova su imenovanja i ponovljeni konkurs izazvala dosta reakcija u javnosti, a posebno među roditeljima i prosvjetnim radnicima. U cijeloj priči zanemarena je jedna vrlo važna činjenica, a to je mišljenje i odnos djece koja su u ovom slučaju najveći gubitnici.

Revoltirani roditelji suočeni sa negodovanjem djece i svojevrsnom neozbiljnošću škole i nadležnog kantonalnog ministarstva, zatražili su stručno mišljenje o posljedicama ovakvih promjena na njihovu djecu.

Evo odgovora iz Centra za mentalno zdravlje pri JU Dom zdravlja sa poliklinikom u Visokom.

„Grupa roditelja, učenika trećeg razreda osnovne škole „Safvet beg Bašagić“ se obratila Centru za mentalno zdravlje, zbog potrebe da dobiju mišljenje koliko iznenadna i neželjena promjena učiteljice može da utiče na psihološko stanje djece.

Ako se uzme u obzir uloga i značaj učitelja/ice za odgoj i obarzovanje djece i njihovu psihološku stabilnost, te već poznata emotivna vezanost djece za učitelja/icu i identifikacija sa njima, jasno je da će ovakve promjene utjecati na pojavu različitih simptoma. Simptomi koji se mogu  očekivati su simptomi separacije i žalovanja koji se prepoznaju kao tuga, strah, ljutnja i agresivnost, apatija i pasivno izbjegavanje uključivanja u nastavne aktivnosti, regresije na ranije načine ponašanja. Osim toga mogu se očekivati i različiti fizički simptomi poput nesanice, gubitka apetita, glavobolja i stomačnih poteškoća. Jačina simptoma će varirati u zavisnosti od prirode djeteta i stepena vezanosti (jačine odnosa) za učitelja/icu.

S tim u vezi roditelji i škola bi trebali preduzeti mjere zaštite djece i stvaranaj sigurnog okvira za normalan rast, razvoj i obrazovanje sa što manje stresa.

Roditelji bi unutar porodice trebali razgovarati sa djecom i pokušati im pojasniti situaciju i dajući im sigurnost. Škola bi trebala pružiti mogućnost da se „stara“ i „nova“ učiteljica polako zamjenjuju, npr. da nekoliko časova zajedno rade, te da djeca osjete  da se slažu i da nisu napuštena i prepuštena.

Na kraju treba naglasiti da je ovo zadatak i jednih i drugih ukoliko se ne može pružiti mogućnost da djecu poučava „stara“ učiteljica, što bi bilo i najefikasnije rješenje.“

 

Nermina Vehabović – Rudež

Profesor pedagogije i psihologije

Licencirani psihoterapeut