Arhiva članaka objavljenih na Visoko.co.ba

Visoko u ratu

VISOKO U RATU

Godina 1991. je na ovom, kao i na drugim područjima, godina previranja i nespokojstva nastalog raspadom Jugoslavije. Dok vrijedni Visočani, ne sluteći koje im se zlo nadvija nad glavom, se pripremaju za zimu privodeći kraju ubiranje prispjele ljetine sa njiva, bivsa JNA organizovano i tajno naoruzava pristalice SDS-a. U to vrijeme kasarne u gradu se pretvaraju u četnicka “legla” iz kojih dolaze najveće prijetnje gradu i stanovništvu Visokog.


TH-152 mm – “NORA”

Shvatajući takvu situaciju patrioti, pojedinacno i organizovano preko SDA, vrše nabavku manjih količina oružja u vrlo teškim okolnostima, jer putevi i doturanja idu iz daleka. Visoko već tada, zahvaljujuci strukturi stanovništva i tradicionalnoj privrženosti državi BiH, počinje da igra ulogu logističkog centra RBiH, jer svo nabavljeno naoruzanje ne ostaje u Visokom nego se transportuje u druge dijelove BiH a najviše u Sarajevo.

U tom periodu formiraju se krizni stabovi po mjesnim zajednicama,a kao manevarska jedinica formiran je Vod Patriotske lige (PL-a). Kad Sarajevo biva blokirano barikadama pripadnika SDS-a, Visočani patriote, blokiraju svoj grad, braneći ga i dajuci do znanja da se Visoko ne predaje i da budno prati i žustro reaguje na sve sto se desava u nasoj zemlji.

Pripreme za organizovani otpor iz dana u dan jacaju,a patriotski opre- djeljeni se grupisu,zbijaju redove,skromno naoruzavaju i formiraju temelje odbrane na ovim podrucjima pod neposrednim rukovodstvom legalnih vlasti opcine i kontinuiranim djelovanjem Staba TO kojeg su,vecina oficira srpske nacionalnosti, napustili i presli na agresorsku stranu.

06.04.1992.godine – proglaseno je vanredno stanje na podrucju opcine. Istog dana formiran je i postrojen Protivdiverzantski vod TO. U Visoko je iz skladista “Bratstva” Novi Travnik,dovozena veca kolicina artiljerijskih orudja koja su bila izradena i nalazila se u skladistima “Bratstva”.

19.04.1992. godine formiran je Rejonski stab TO u Gracanici.Paralelno sa organizovanjem odbrambenih snaga,vrsen je permanentni pritisak na preostale pripadnike bivse JNA i novopridosle cetnike u kasarni “Ahmet Fetahagic” i “Majevica” da predaju naoruzanje ciji je vlasnik Stab TO Visoko i da napuste kasarnu.

25.04.1992. god. u 10.00 sati na gradskom stadionu postrojena je prva jaca manevarska jedinica TO – Mjesoviti artiljerijski divizion a u 12.00 sati i 1.Odred TO Visoko.Tog dana,u ranim jutarnjim satima,preostali pripadnici JNA i novopridosli cetnici napustaju Kasarnu “Ahmet Fetahagic” ostavljajuci za sobom “krs” i prelazeci dijelom u Kasarnu “Majevica”,u kojoj je bilo smjesteno naoruzanje Staba TO Visoko i velike kolicine MTS-a saveznih vojnih rezervi. Istog dana u 16.00 sati novoformirane jedinice TO Visoko ulaze u oslobodenu kasarnu postrojavaju se i odaju pocast bosanskoj zastavi sa povijesnim grbom,koja se zavihorila na jarbolu uz zvuke svecane pjesme “Ja sin sam tvoj”, a smotru jedinica izvrsio je predsjednik opcine Visoko.

26.04.1992. u ranim jutarnjim satima izvrsena je opsada i napad na kasa- rnu “Majevica” kojom prilikom je zarobljeno 7 cetnika dok su ostali pobjegli i presli u selo Kute,preko rijeke Bosne.

Rat je poceo. Na prvi veci napad se nije dugo cekalo.U prvim danima maja (2. i 3.) 1992.godine,kada agresor pokusava da zada odlucan udarac bosanskoj drzavnosti, angazujuci sve svoje snage i usmjeravajuci ih samo na jedan cilj, na simbol te, medunarodno priznate drzavnosti.

03.05.1992. godine pripadnici jedinica sa ovog prostora izvrisili su Prvi Kombinovani Artiljerijsko-pjesadijski napad na neprijateljska uporista i   polozaje u Ilijasu, Sovrlama, Ljubinicima i Cekrcicima,sto je izazvalo sok i opstu pometnju medu ilijaskim cetnicima, koji su hitno morali svoje snage sa pravca prema glavnom gradu da vrate na pozicije prema nasoj opcini.Nakon naseg napada neprijatelj je uzvratio iz vec davno ukopanih i usmjerenih orudja,gadajuci nasumce po užem gradskom podrucju. To su bile prve gra nate koje su pale na grad i koje su odnijele prve civilne zrtve rata. Tako je na ovim podrucjima rat poceo, a Visokom kao najvecem gradu u blizini Sarajeva neopravdano pala u zadatak deblokada glavnog grada Sarajeva.

U mjesecu augustu 1992. Godine vrsene su intenzivne pripreme za pokusaj deblokade grada Sarajeva.Opsti napad je poceo 22.08.1992. godine i trajao je neprekidno sest dana. U ovoj dobro sinhronizovanoj akciji postignut je veoma znacajan uspjeh jer je 28.02.92. godine oslobodena linija Rezervoar- Mala Kota, a agresorske snage prisiljene na povlacenje u dubinu za oko 1 km. U meduvremenu TO RBiH se transformise u ARBiH i pocinje ukrupnjavanje formiranih jedinica radi lakseg rukovodjenja i koman- dovanja.


Zgrada koja je pogođena modifikovanom avio-bombom

Krajem januara 1993. Godine raste napetost izmedu jedinica Armije RBiH i HVO-a, a 26. januara i do otvorenog napada ekstremista HVO-a na stanovnistvo i branioce sela Kacuna, opcina Busovaca. Sa razvojem situacije na frontu i pojave novog agresora-pripadnika HVO-a javlja se potreba za uspostavljanjem linija odbrane prema opcini Kiseljak a u cilju zastite stano- vnistva na rubnim dijelovima nase opcine.

Kraj ‘93. i pocetak ’94. Godine obiljezava se kao period smanjenih borbenih djelovanja izmedu snaga ARBiH i HVO-a, ali i ponovne ofanzive četničkih snaga na polozaje ARBiH. Posljednji dan 1994. Godine potpisan je četveromjesečni prekid borbenih djelovanja izmedu ARBiH i agresorskih snaga.Taj period je iskoristen za novo ustrojavanje jedinica ARBiH kako bi sto spremniji docekali nove oslobodilacke pohode. Za to vrijeme u Visokom traju pripreme za najvecu operaciju ARBiH sa ciljem deblokade glavnog grada Sarajeva.U Visoko na glavni pravac napada pristizu jedinice 7.korpusa i osloncem na visocke brigade vrse intenzivne pripreme za napad na neprijateljske linije.

“Velika operacija” deblokade glavnog grada Sarajeva otpocela je u 01.00 sati 15.06.95. godine, a sat prije pocetka napada cetnici su ponovo srusili most na auto-putu u Cekrcicima. Prvi okrsaji su otpoceli u 03.00 sati sa svitanjem a kako je vrijeme odmicalo prisutna nada da ce se ostvariti uspjeh polahko je pocela da se gasi jer na nasem dijelu fronta nije bilo vecih pomaka. Bilo je jos mnogo pokusaja probijanja neprijateljske linije sa raznih pravaca,ali nije islo.U toku ove operacije neprijatelj je na uze gradsko jezgro srucio sijaset granata i sest modifikovanih aviobombi cime je nanio ogromnu stetu na stambenim objektima i veliki broj civilnih zrtava.Linije na visockom ratistu su uklonjene politickim sredstvima poslije Dejtona.

Visoko je ratovalo, Visoko je radilo, imalo i pomagalo, a i opstalo onakvo kakvo je bilo, pa cak i jace. I danas sa ponosom mozemo zakljuciti da je Visoko, njegovo politicko rukovodstvo i njegovo stanovnistvo dalo sve od sebe da budu uvijek uz svoje borce-branioce i uvijek slobodni, a nikad protjerani i pokoreni.