Arhiva članaka objavljenih na Visoko.co.ba

Historijat

VISOKO KROZ HISTORIJU

Locirano na raskrsnici putova, u središtu regiona Sarajevo Zenica, Visoko je grad sa značajnom kulturno-historijskom prošlošću.


Srednjevjekovni grad – Visoki

Naziv Visoki nosio je srednjovijekovni grad na Visočici, dominantnom brdu iznad grada, njegovo podgrađe (trgovište) zvalo se Podvisoki, a Visoko je naziv za grad koji se počeo razvijati od početka Osmanlijske uprave 1463. godine i do danas.
U srednjovijekovnom periodu ono što danas zovemo općinom Visoko činili su lokaliteti koji su bili od ogromne važnosti za državu Bosnu: Visoki, Podvisoki, Mile (danas Arnautovići), Moštre i Biskupići.
Ruševine srednjovjekovnog grada Visoki nikada nisu sistematski arheološki istražene. U ljeto 1994. godine, među bedemima grada na Visočici, prilikom zemljanih radova, slučajno su nađeni dijelovi ukrašenih doprozornika, dovratnika i kamene plastike. Radi se o materijalu od izuzetne likovno-historijske vrijednosti, veoma značajnom za naučnu obradu u smislu pružanja do sada nepoznatih podataka u pogledu izgleda i značaja ovog grada i za stilsko i kronološko određenje.
Izdavanje svećanih isprava u Visokom potvrđuje da je i sam grad služio kao vladarska rezidencija. Tako je povelja bana Tvrtka (kasnije kralja Tvrtka I Kotromanjića) iz 1355. godine izdata u Visokom “in castro nostro Vizoka vocatum”.

Povelja Kulina bana 1189. godine

Najstariji pisani izvori o Visokom ne pominju ovo ime, ali se iz konteksta da zaključiti da se radi upravo o njemu. Između 1060. i 1075. godine u jednom katalogu Rimske crkve tvz. “Provinciale vetus”, među gradovima u kojima stoluju biskupi i prema kojima se i zove pojedina biskupija, spominje se i grad (civitas) Bosna. Bosanski ban Kulin 29. augusta 1189. godine izdaje Dubrovčanima povelju o slobodi i prijateljstvu. Povelja je pisana na latinskom jeziku – laitnicom i bosanskom jeziku bosančicom, bosanskom varijantom ćirilice.
Pošto više i nema sumnje da je sjedište Kulina bana bilo u aralu Visočkog polja, to je i ovaj najstariji pisani spomenik bosanskog jezika pisan ili u Visokom, ili Podvisokom odnosno Moštru ili Milima.


Ploča Kulina bana – Biskupići oko 1193. godine

Visoko sa okolnim područjima ušlo je u satav Osmanskog carstva prije definitivnog pada srednjovjekovne bosanske države pod osmansku vlast 1463. godine. Visočka nahija početkom XVII stoljeća obuhvatala je prostore sadašnjih nekoliko općina: Visokog, Breze, Busovače, Fojnice, Ilijaša, Kiseljaka, Kreševa i Vareša, dakle centralne dijelove srednjovjekovne bosanske države. Na čelu visočke nahije nalazio se vojvoda već od 1483. godine koji je sa serdarom bio predstavnik vojno-administrativne vlasti. Serdar je bio zapovjednik siv janjičarskih formacija na ovom područiju. Visočka nahija sa izvjesnim teritorijalnim promjenama kao i promjenama u broju stanovnika egzistirala je sve do 1895. godine kada je došlo do nove administrativno-teritorijalne organizacije u Bosni. Poslije Drugog svjetskog rata Visoko je bilo srez do 1955. godine tj. do uvođenja komunalnog sistema, koji je obuhvatao sadašnje općine: Breza, Fojnica, Ilijaš, Kiseljak, Kreševo, Vareš i Visoko i predstavljao ekonomsku i geografsku cjelinu s materijalnom osnovom koja je garantovala izvršenje svih zadataka i obezbjeđivao sto samostalniji razvoj. Bez obzira na sve administrativno teritorijalne podjele, Visoko je bilo i ostalo privredni, administrativni i kulturni centar šire regije sa sjedištem odredjenih institucija – Međuopćinske regionalne zajednice od 1977.-1992. godine odnosno do agresije na Bosnu i Hercegovinu koja je obuhvatala općine Breza, Fojnica, Kiseljak, Vareš, i Visoko, Filijalne službe društvenog knjigovodstva, banaka, zajednica zapošljavanja, razvijenim zdravstvom i dr., sa popularnim amaterskim pozorištem, Zavičajnim muzejom, bogatom bibliotekom i dr.