Arhiva članaka objavljenih na Visoko.co.ba

Koliko treba vremena da se zaborave tuđi doprinosi?

altMarinčić Božana pjevala je svome momku: „Moj dragane, radi  na ciglani, ciglu vuci  kukuruzu tuci“.

Neki dan odoh u veleprodaju IGM Visoko i kako vidjeh da su ljudi nekako inertni i apatični, dadoh sebi prostor za evociranje uspomena na vrijeme u kom je nastao sistem, kako je nastao i ko ga je stvarao, nekako sjetno postavih pitanje dokle će sistem postojati i onda se uštinuh da  se uvjerim u istinitost toga što vidim, da  nije istina. Bila je ipak istina. Htjedoh nešto upitati, ali radnik samo protumara pored mene i reče: „Pitaj šefa, eno ga drijema.“

Pustih misao neka ne dangubi dok se neko ne smiluje i upita me šta hoću?

Neolitska nalazišta u Okolištu,Radinovićima, Zagreblju, Moštrima na lokalitetu Bare, govore u prilog poznavanju trajnijeg i kvalitetnijeg materijala koji je nastajao možda i slučajno uz ognjišta, pekao se ili onog koji je nastajao lijepljenjem blata po pletaru i onda pečenjem na visokoj temperaturi davao plohe. Poslije hiljada godina pod zemljom, istraživanjem su  pronađeni dobro sačuvani oboreni kompletni zidovi nastambi predivne crvene boje.

Imamo dokaz pred sobom da je u neolitu napravljena pečena ploha, a onda  od nje neznano kada , cigla.Dio plohe zida oboren, ali dobro očuvan i nastao kako nauka kaže 4600 godina p.n.e.

2007.g. počelo je iskopavanje gradine na Visočici. Pronađena su vrata u vanjskom zidu čiji luk nadvratnika bijaše urađen tankom ciglom koja neobično podsjeća na rimsku ciglu. Tragova boravka Rimljana ima još, pa se može potvrditi sa priličnom tačnošću da je prije grada postojao neki rimski objekat na Visočici zidan rimskom opekom i pokriven rimskim crijepom. Cigla je korištena za neke „zakrpe“ i njeno zadnje korištenje vidljivo je na luku vrata kroz vanjski zid grada.

 

altLuk iznad vrata , kraljevskog grada

 

Drugi značajniji susret sa ciglom je u Milama.Tokom iskopavanja 1976.g. pronađeno je površinski oko 2,5 m2 cigle, također tanke. Nije se uspjelo dokazati gdje je cigla bila ugrađena, ali se može pretpostaviti da je bila ugrađena u najmanji objekat, romaničku crkvicu, iz antičkog perioda. Ista vrsta opeke korištena je kod zidanja crkvica na Krstacu, Dabravinama, Župći i Brezi (Kasnoantička bazilika) pa se može zaključiti da je antička cigla proizvodila na licu mjesta. Mnogo vjekova kasnije cigla se nije proizvodila za masovnu upotrebu jer jednostavno tehnologija proizvodnje bi zaboravljena. Uporedo se koristio i kamen jer je zahvaljujući poznavanju tehnologije dobijanja gašenog kreća koji se brzo prihvatio i omogućio zidanje koje nije dozvoljavao ilirski suhozid. Bilo je lakše i jednostavnije zidati zidove veće visine i stabilnosti. Austro-Ugarska je veoma brzo prihvatila kamen i krečni malter zidajući u Visokom neke prepoznatljive imperijalne objekte. Dostupna dokumentacija daje jasniju sliku o ponovnoj upotrebi cigle jer se tehnologija i znanje toliko napredovali  da je proizvodnja cigle postala mnogo jeftinija, a cigla trajnija nego lokalni materijali.

Istražujući razvoj Visokog lahko se naiđe i na podatke koji mogu potvrditi oblik industrijalizacije u gotovo svim segmentima života i uključivanje Bosne i Hercegovine u tokove koji su naglo pokrenuli  Evropu. Detalje izgradnje, zgrade „Sreza“ crkava, franjevačkog samostana, sokolskog doma , Muslimanske čitaonice, Srpske čitaonice, kuće Majetića i dr. Džananovića, kuća Lazarevića,  prenoćište Strujića, Plavušića, škola na Kraljevcu itd.

 

altMuslimanska čitaonica 1937.g., danas kino.

Jangija je nevjerovatno brzo omogućila lokalnom stanovništvu interes oko ulaganja ličnih i porodičnih sredstava u proizvodnju cigle, pa kad je još carevina garantovala dajući kredite za poznate kuće carevke ili austrijanke, onda je bilo jasno da je ciglarska industrija perspektivna zbog izuzetno malog inicijalnog ulaganja.

Znamo gdje je bila stara ciglana, a znamo gdje je i nova, ali nam ostane uvijek bezbroj nedostupnih činjenica o postanku i nastavku nečega što mora imati porijeklo i ljude koji su prvi započeli nešto što i danas traje, bez obzira na ekonomske oblike i političke sisteme kroz koje se neminovno prolazilo. Dešavalo se da  vlasnici postanu obični radnici u svojim bivšim fabrikama i da rade dok ne prenesu tehnologiju kasnijim titularima što je bila mrlja, ali je proces nastavljan bez prekida u interesu opštih potreba. Ovakvi ciklusi promjena su „prirodni“procesi koji su i danas prisutni jer nose oblik prepoznatljive želje za vlasništvom samo sa drugim imenom.

altPosljednji dani stare ciglane u koju su mnogi založili porodična imanja. Veliki objekat je imao kružne komorne zidane peći koje su  olakšale pečenje. Bi stara ciglana i koja je još radila kao samostalna firma, a kasnije pripala GP „Zvijezda“ Visoko. Ponekad smo išli u ciglanu po glinu za ručne radove pa znam kakav je to posao bio, koliko težak i ograničen godišnjim dobima. A, cigla se pravila i zidala u Visokom, izvozila se u okolna mjesta kupljenim kamionima, konjskom zapregom, a kasnije vozovima.. Cigla se ozbiljnije počela koristiti  1890,g.

 

 

altZgrada  Sreza, a izgrađena je 1895.g. i u njoj ima dosta cigle.

Snimak iz 1899.g.

Trebalo je dosta  ljudi, pripremljene gline, goriva, dosta  vremena u kojem je priroda dozvoljavala da se prirodnim sušenjem pripremi za pečenje, taj period je bio prilično kratak. Trebalo je dosta prostora za sušenje. Gledajući pojedine objekte po gradu onda je jasno da je trebalo na stotine hiljada cigli, a to je bio veliki zalogaj. Kvalitet je bio prisutan iako se gotovo sve radilo ručno, pa nije ni čudo što i danas objekti ozidani Visočkom ciglom stoje i prkose današnjoj tehnologiji u ciglarstvu.

I danas se nađe cigla sa  slovom  „M“. Prema nekim podacima pretpostaviti je da je to cigla iz ciglane vlasnika Montilja, bila je većih dimenzija i s nedostajućim uglom, lahko je utvrditi na kući Lazarevića, Mitrovića  koje su građene početkom 20. vijeka.

Dostupni podaci o aktivnostima  Odbora za izgradnju sokolane 1932.g, decembra mjeseca, govore da je član Odbora bio Elijas M. Kabiljo. Sva cigla od koje je građen Sokolski dom je iz ciglane Elijasa M. Kabilja. Istovremeno je Kabiljo bio neka vrsta nadzornog organa pa je po čitav dan provodio na gradilištu. Očito da je vlasnik ciglane vodio dosta računa o kvalitetu cigle koja je izlazila iz njegove ciglane.

altPočetak izgradnje zgrade „ Soko“ jula 1932.g.

Vidi se zid kafane i mnogo ljudi koji su slavili , uporedo sa gradnjom, zaposlenje velikog broja građana Visokog. Prema dostupnim podacima prvi vlasnik ciglane u Visokom, kraće vrijeme, bio je Montiljo, čija se primitivna ciglana pojavljuje odmah poslije one u Sarajevu 1879.g. Ciglana je bila primitivna s vanjskim pečima malog kapaciteta, ali eto prva. Nekoliko objekata na Jaliji je djelomično rađeno od njegove cigle.

Međutim, 1907.g. Kabiljo kreće podizati  „modernu“ ciglanu. Nezavršena ciglana nije bila ekonomski opravdana pa je pred samu jangiju napravio ortački ugovor sa Mataradžijom Ćamilom o proširenju ciglane. Na taj način su uspjeli dostići 2500 pečenih cigala u dvije kružne peći što je za to vrijeme bio zavidan kapacitet. Ciglana se nalazila na lokalitetu današnje raskrsnice Visoko – Kakanj – Kiseljak. Kabiljo i Mataradžija sa monogramom na cigli „MK“ su stalno proširivali kapacitete pečenja tako da su već 1931 godine imali još dvije kružne peći. Sa ukupno 18 komora dostigli su dnevnu količinu pečenja od 12.500 komada.

U istoj godini Handžić Dervo, čije su cigle imale monogram “HD“, počinje graditi novu ciglanu na istom lokalitetu. Obje ciglane su nastavile rad sve do prvih dana rata, a tokom rata sa malim kapacitetom sve do završetka rata. Ciglana Handžića je konfiskovana 1945.g. a ciglana Kabiljo – Mataradžija nacionalizovana 1947.g.

Obje ciglane su u periodu prestruktuiranja vlasništva povečale kapacitete tako da je Mataradžija – Kabiljo dobila kružnu peć sa 12 komora i dnevnim kapacitetom od 30.000 pečenih punih cigli, dok je ciglana Handžić dobila peć sa 18 komora sa dnevnim pečenjem 72.000 cigli. Mnoštvo ljudi je prošlo kroz ciglanu do konsolidacije pa nije na odmet nabrajati ljude koji su pomogli da se danas postratno ciglarstvo pretvori u rasadnik novih tehnologija i trgovine. Visočko ciglarstvo održaše teškim naporom ljudi koji su radili na tome što može značiti prosperitet šire zajednice. Nekada je bilo teško izgraditi kapacitete za koje su trebali veliki napori finansijera i  nezaobilazne mase neimara koji su ugradili sebe u temelje ciglane, onog inicijalnog dijela koji više niko i ne spomionje jer je privatizovana i onda vlasnički postala minorna.

Prvo razmišljanje o modernim ciglanama trebamo zahvaliti Dušku Bajiću i njegovim saradnicima  zahvaljujući kojim je i izgrađena  prva faza nove ciglane i druga koju je izgradio OOUR Građenje. Kako zaboraviti i ne spomenuti Hazima Karamehića, Malika Hadžimehmedagića, Husniju Sinanovića, Špiru Ćurića, Midhata Hadžimehanovića, Vujić Neđu, Krivdić Omera, Marlović Vinka, Jakšić Spasoja, Zakira Hadžimehanovića, Omera Mataradžiju, Vatrenjak Ibrahima, Ćehaić Envera, Vasu Ćurića , svih onih koji više ne rade jer su se skrasili na drugim mjestima ili više nisu živi i mnoštva onih koji su stvorili uslove da imamo ono što smo imali do juče. Koliko naših sugrađana stanuje u izgrađenim objektima Novog Naselja i Naselja Luke koji su izgrađeni ciglom  u kojoj je bila cijena ljubavi svih zaposlenih oblikom koji se nekad zvao usmjerena solidarna izgradnja koja  je spašavala ciglanu i zaposlene više puta u ćemu su prednjačili radni ljudi GP “ Zvijezda“, Kovini, Veleprometu Viteksu KTK, KRO Visočica i drugim firmama koje su ulagale sredstva za usmjerenu stambenu izgradnju.

Kome treba odati priznanje, „materi“ u našem slučaju, GP „ZVIJEZDA“ Visoko, koja rađa „sinove i kćeri“, a za njima dolaze „zetovi , snahe“ i uz pomoć onoga ko stvori zemlju i vodu i energente, porodica se pobrinu da polahko počne mijenjati  strukturu poslovanja i oblik vlasništva koje suštinski ima početak i kraj tako da o uspješnosti može govoriti nakon niz godina koje će pokazati rezultati koji se ogledaju u broju „usta“ koje zavise od nje.

Dok je gline, vode, plina i mazuta biće i cigle, a ljudi će popunjavati prostor između interesa i tehnologije. Šteta, a možda i sreća, da je ljudski vijek takav kakav jeste. Izgleda da se nešto mijenja ili je to samo subjektivno gledanje? Neko nezadovoljstvo lebdi od Moštra što nije dobro, pa se može pomisliti da Prevent čini svoje otrovima?

Šta se to mijenja u posljednje vrijeme?

altGlinište

Da li je zavladao sindrom Vispaka u Visokom?