Arhiva članaka objavljenih na Visoko.co.ba

Turbo folk je gorenje naroda, razbuktavanje najnižih strasti kod homo sapiensa

alt

U Visokom je upravo počela padati kiša. To je razlog mog ranijeg dolaska kući iako sam želio malo uvidjeti na koji način se za Bajram zabavljaju današnje generacije. Imao sam dovoljno vremena da popijem jednu kafu sa prijateljima Nukijem i Dinom u jednom od rijetkih objekata koji nije ugasio aparat za kafu u želji da proda što više alkoholnog pića. Slika je otprilike ista kao i svih prethodnih godina; niske muzičke strasti na svakom koraku, uključujući i muziku koja se čuje iz automobila koji voze kroz centar grada nedozvoljenom brzinom. Jedino što je malo drugačije, bar mi se tako čini, u Visokom nikad nije bilo više lijepih djevojaka, ili možda ja starim pa su mi oslabili kriteriji. Tako smo sjedili jedan sat, razgovarali, razgledali… Saznao sam da se u Visokom za večeras nudi provod uz izvjesnog Seju Boya i Acu Pejovića, te Urban Sevdah kao oponente za one kao malo drugačije. Možda je i bolje da je malo ranije počela padati kiša, da ne gledam svu tu „paradu pijanstva i kiča“. Nusret ode uz čaršiju i ne zna gdje će, Dino ode na Urban Sevdah, a ja polahko prošetah do stana. Putem gledam sve te ljude sa raznim modnim detaljima na sebi koji se uz rasvjetu i kišu idealno uklapaju u dekor predizbornih plakata. U glavi mi se vrti
stih iz pjesme Firma Ilegal:

“Šareni marketinški zidovi srama, prazna obećanja su najbolja reklama, na stolu komad hljeba, u snovima salama, sve u ime naroda, čist profit i zarada. Kažite nam ministri, naši poslanici zašto ratni invalidi žive ko jadnici, na ivici života, vama bitna svota poznajete li osećaj, zove se sramota”…

Tu i tamo ponekom kažem Bajrambarečula, napravim “break” u glavi i pomislim kako je sve ovo “Turbo Folk” i kako Antonije Pušić, alijas Rambo Amadeus, nije ni slutio koliko je bio u pravu kada je konstatovao: “Glasački listić koji omogućuje svakoj budali da ga ispravno popuni je trubo folk”. Jer upravo ovi nasmijani sa predizbornih plakata upravo onima čiji mentalni sklop zadovoljava svoje potrebe Sejom Boy-em i Acom Pejovićem i jeste ekvivalent, a svi zajedno su turbo folk.

Inače, odlučio sam u ovih mjesec dana predizborne kampanje održavati mentalnu higijenu: neću čitati dnevnu štampu, DANE, BOSNU … čak ni tekstove sa ovog sajta koji sadržavaju elemente predizborne kampanje. Ne dozvoljavam da me neko folira tri godine i jedanaest mjeseci i onda u mjesec dana pred izbore marketinškim trikovima, asfaltiranjem ulica i lažnim obećanjima pokuša formirati moj glasački stav i mišljenje. Nudili su meni iz dvije najjače političke stranke u Visokom da im vodim predizborne kampanje za novac koji nije da mi ne treba… Ali, ne mogu ja to! Odbio sam sve da bih mogao mirnije spavati. Odmaram se uz Facebook i čitam interesantnu knjigu Kolina Falkonera “Sultanov Harem”. Prijatelji, i oni koji misle da mi to jesu, pitaju jesam li se to prodao SDA-u zbog ovog banera koji vidite prilikom ulaska na www.visoko.co.ba? Radi lakše komunikacije odgovaram da jesam, a zapravo poslali smo ponude svim političkim subjektima koji učestvuju na izborima u izbornim jedinicama pet i šest, s tim da su do sada samo iz SDA konkretno odgovorili, te zakupili marketinški prostor koji nudimo. Drugima vjerovatno ne treba ovakav vid reklamiranja ili novac od kampanje usmjeravaju na druge medije i metode dobijanja potrebnih glasova. Jedan od takvih metoda je i potkupljivanje posmatrača na izbornim mjestima kojih u Visokom ima 54!!!

Mnogi se sad vjerovatno pitaju šta mu sad ovo znači!? I ja sam se isto pitao prije dvije godine kada mi je prijatelj iz Naše Stranke rekao da mu je njegov član prijavio kako su mu pojedinci iz jedne visočke
stranke na izbornom mjestu u Čekrekčijama nudili dodatnih 100 KM za lojalnost i “pomoć” prilikom prebrojavanja glasova. Nisam to tada ozbiljno shvatao jer su SDA i Munib Alibegović bili toliko dominantni
i neumoljivi da mi je nekako bilo bezveze o tome i razmišljati. Pa čak i dovoditi u pitanje ispravnost pobjede u kojoj je Munib Alibegović sa preko 9000 glasova razvalio i matičnu stranku SDA, koja je dobila 2000 glasova manje od njega,kao i sve ostale protukandidate za mjesto načelnika kad zajedno saberu glasove. Iskreno, bilo mi je malo i krivo zbog toga jer sam otvoreno podržavao Asmira Hodžića i čak mu potpuno besplatno pomagao u kampanji. Bilo mi je pomalo čudno, ali nikako sumnjivo, kako ih je Munib sve razvalio, isti onaj Munib kojeg je SDA jedva i kandidovala za još jedan mandat.Poslije se nisam javno ni bavio eventualnom kritikom Munibovog rada kao načelnika, iako sam ranije to često radio zbog našeg ličnog obračuna (zbog njegove odluke o zabrani koncerta grupe Skroz u Visokom na koju ga je nagovorila skupine kretena koji su sebe nazivali vehabijama). Konstatacija je bila: šta se ja imam baviti poslovima čovjeka koji nas je sve ušutkao brojem dobijenih glasova!? Uz to, svaka moja kritika je doživljena kao sukob sela i grada, a što u suštini nema nikakve veze. Ali kako to objasniti ovima što slušaju Seju Boy-a i Acu Pejovića!?

Međutim, sinoć do kasno pravih neke jinglove na Radiju Q,pa u pauzi snimanja siđem da popijem kafu kod “Kare”, sjedem sa jednim poznanikom,i krene,naravno, nezaobilazna tema: izbori! Kaže mi on da će raditi kao posmatrač na jednom od izbornih mjesta. Ispričam mu ja ovu do tada umišljenu teoriju zavjere, a on me prekide negdje pred kraj rečenicom: “Nečeš vjerovati šta mi se desilo neki dan!?”. Pitam: šta? I dobijem odgovor da mu se jedan visočki “političar” ponudio na način identičan onom od prije dvije godine koje mi je ispričao čovjek iz Naše Stranke. Shvatim zašto je većina stranaka ove godine umanjila budžete za lokalne medije počevši od RTV Visoko, preko Radija Q, do www.visoko.co.ba, isplatnije je i sugurnije potplaćivati promatrače! Uz to ima i ona opcija o kojoj se javno priča: da NSRZB daje 100 KM za glasove na četiri nivoa vlasti.

I sad nešto kontam, koliko su uopće ti izbori fer, i korektni, i pošteni!? Neću da ulazim u to ko će za koga glasati, ali sam protiv toga da neko za 100 KM, kojima je potkupljen, pravi lažnu sliku stanja
svijesti onog svakako malog broja koji glasaju na izborima. To je nekako isto kao kad gledaš utakmicu, a sudija stalno navlaći za jednu ekipu, svira im dva penala i dvadeset prekršaja oko kaznenog prostora,
uz sve to i dodijeli dva crvena kartona ekipi od koje nije primio mito. Ovo sve još nije sav predizborni kurvaluk koji sam saznao, ali za ostalo nemam još čvrste dokaze, pa ga neću sad ni objaviti. Ispričao sam ove stvari nekim ljudima, rekao sam ovo i lično Asmiru Hodžiću i saznao sam neke vrlo sočne političke priče po istom pitanju od njega. Izgleda da se ovdje ne radi o izmišljenoj teoriji zavjere, ovdje se radi o klasičnom političkom kurvaluku, pohlepi i ljudskom šljamu koji na sve načine i dalje nastoji jahati u držanom sedlu, te na taj način materijalno obezbijediti i svoje unuke dok prosječan Visočanin nema ni za kifle.

Za one koji će me čitajući ovaj tekst ponovo svrstavati među ove ili one,i tražiti onog ko mi je platio da sve ovo napišem, sam ću odgonetnuti dijelove svoje glasačke odluke. Nikad nisam krio za koga glasam, godinama sam glasao zbog Rasima Kadića za Liberale, na prošlim općim izborima svoje sam glasove dao SBiH i ne znam uopće zašto to ljudi kao nešto kriju. Tako da ću ovaj put za člana predsjedništva svoj glas dati Željku Komšiću (SDP), jer je u vrijeme kada je Bosni najviše trebao bio gdje sam i ja, bio je tamo gdje je njega Bosna najviše trebala: u rovu! Za Skupštinu ZDK moj glas ide jedinom visočkom hirurgu koji mi je na ličnom primjeru pokazao u više navrata kako se u Kantonu pomaže svojim sugrađanima, on se zove dr. Senad Karavdić (SDA). O Predstavničkom domu Državnog parlamenta i Federalnom parlamentu odlučit ću u nedjelju, 3.oktobra, čekajući u redu onih sat vremena prilikom odlaska na biračko mjesto, ali je jedno sigurno: i ti će glasovi ići samo i isključivo visočkim kandidatima, nevažno iz koje su stranke.{jcomments off}