Arhiva članaka objavljenih na Visoko.co.ba

Intervju – Alen Jazić, autor Brošure povodom 100 godina sporta u Visokom

    altNovinar RTV Visoko Alen Jazić autor je Brošure koja izlazi u javnost danas, a koja je vezana  za stogodišnjicu sporta u Visokom. Široka tema, možda preširoka da bi stala u jednu brošuru koja će vjerovatno jednog dana prerasti i u knjigu. Tim povodom uradili smo kraći intervju sa autorom prije zvanične promocije.

    Danas iz štampe izlazi i promoviše se Brošura koju ste radili u povodu stogodišnjice sporta u Visokom?

    Da. Nakon nešto manje od dva mjeseca koliko smo svi imali na raspolaganju, od ideje do prezentacije, danas se promoviše publikacija koja treba sublimirati cijeli jedan vijek organizovanog bavljenja sportom u Visokom. Opština je željela obilježiti vrijedan jubilej i na ovaj način. Da nešto ostane i nakon što se završi “Visočko ljeto” i ova kalendarska godina.

    Koju ste arhivsku građu koristili i da li je ima uopšte, obzirom da se dosta špekulisalo oko i same godine početka sportskih aktivnosti u Visokom?

    Osnovna podloga na koju sam se naslanjao je knjiga grupe autora pod nazivom “80 godina fizičke kulture i sporta u Visokom 1909-1989.” Pored nje sam konsultovao i knjigu Milenka Živkovića sa novinskim člancima objavljenim u beogradskom listu “Sport”. Tu su i tekstovi Zorana Beatovića iz zagrebačkih “Sportskih novosti”. Zdenko Antović je pripremio monografiju o visočkom rukometu u kojoj se nalaze I pisani tekstovi Seida Burića. Koristio sam i dokumentaciju iz diplomskih radova Merhunise Ahić i Osmana Ismića, koji je preuzimao I neke dijelove pisanja Rešada Sirće. I naravno, arhiva “Našeg života” je bila od ogromne koristi. Sve u svemu, tražio sam samo pisane tragove i dokumente, shvatajući da ću “osakatiti” neke dijelove historije zbog toga što nema dostupnih pisanih tragova, a spominju se u usmenim predanjima.

    Ova brošura će svakako biti vrijedan dokument o visočkom sportu uopšte, imate li nekih ambicija da ona preraste u knjigu?

    Svjestan sam da se može i mora proširiti ova brošura. Ima i prostora i potrebnih fakata koji se moraju zabilježiti i postaviti na svoje mjesto u historiji. Tog vremena i prostora ovaj put nije bilo, ali će biti za eventuelno drugo izdanje, dopunjeno izdanje ili knjigu. Za mene ili nekoga drugog. Brošura ima za cilj da potakne izdavanje klupskih monografija tolikog broja naših sportskih kolektiva.

    U knjizi koja je napisana prije 20 godina o 80 godina sporta u Visokom bila su osjetna politička uplitanja tadašnjeg vremena, jeste li uspjeli pobjeći iz tih okvira pišući ovu novu istoriju i da li je to uopšte moguće. Odnosno da li ste imali određene pritiski prilikom pisanja današnje dnevne politike?

    Ma jasno je da svako vrijeme nosi svoja shvatanja. A ja ne mogu revidirati historiju. Ono što je bilo-bilo je. Ja sam pokušao napraviti neki presjek kroz turbulentno vrijeme i smjenjivanje društvenih i ideoloških perioda, a koji su itekako utjecali na organizovanje sportskih aktivnosti. To recimo nije obrađivano do sada. Pritisaka nisam imao. Dovoljan mi je pritisak bio nedostatak vremena i nedostatak prostora (zbog finansija se sve moralo svesti na nekih četrdesetak stranica). Obradio sam I sportive koji više nisu aktuelni I zastupljeni.

    Mirko Vukojević je bio utemeljitelj onoga što se danas zove sport u Visokom, to su mi rekli mnogi relevantni sagovornici, pojedini Visočani iz ratnog perioda su se potrudili i da mu oduzmu ulicu u Prijekom koja je nosila njegovo ime, ima li njega u brošuri?

    Mirko Vukojević je praktično osnivač sporta u ovome gradu. Vođa “Srpskog sokola”, pa onda vođa ili prednjak i “Muslimanskog sokola”. Naravno da je u nekoliko navrata naveden kao takav. O ulici u Prijekom ili bilo gdje u gradu nisam kompetentan raspravljati. Kako I koliko vrijednovati zaslužne u sportu, kao I u ostalim društvenim gibanjima – to moraju odlučiti aktuelni nosioci vlasti.

    Bojite li se nekih kritika. Naprijmer, da ste nekoga zaboravili spomenuti ili stem u dali manje prostora od nekoga drugog? Ipak je ovo Visoko.

    Ponavljam da sam se vodio pisanim tragovima. Spomenuo sam oko 300 imena. I opet se moža naći 301. koji će smatrati da je imao mjesto u brošuri. Niko, pa ni ja, nije bezgriješan. Živ čovjek griješi. A ja bih pitao zašto se neko ne potrudi ostaviti iza sebe i pisani trag o svojim djelovanjima? Pogotovo ako je uradio nešto što treba ostati u amanet budućim naraštajima. Zbog čega je oskudna arhivska građa u našoj biblioteci? Zbog čega se mnoštvo fotografija ili baci ili drži praktično skriveno u kućnim budžacima?

    Nakon toliko pročitanih i evidentiranih podataka o Visočkom sportu, ko je pojedinačno i koji sportski klub je ispisao najslavnije stranice Visočkog sporta?

    E tu neću pasti u zamku i pokušati dati odgovor. Niko pametan u Visokom to ne bi trebao ni pokušavati. Nevjerovatno je teško vrijednovati rezultate iz različitih društvenih okolnosti i kvalitativnih razreda, a hiperprodukciju hatura. Ja to ne mogu tačno kazati ni za rukomet. Pa onda tek nogomet. Koja generacija je bolja od koje? Najjasnija je situacija kod aeromodelara. Pa onda neka bude jasno: svako pojedinačno neka da svoj sud o tome.