Arhiva članaka objavljenih na Visoko.co.ba

Za www.visoko.co.ba piše dipl.ing. Elvedin Šabanović: Klimatske promjene – Dio drugi



Slike iz prvog dijela ove priče koje možete vidjeti na ovom uglednom web portalu pokazujem vam jer vam želim prenijeti priču o dva nastavnika. Jedan nije bio posebno voljen, a drugi je bio pravi heroj. Predavao je geografiju tako što je kartu svijeta objesio na tablu.Your browser may not support display of this image. U šestom razredu školski prijatelj je digao ruku i pokazao na konturu istočne obale Južne Amerike i na zapadnu obalu Afrike te pitao, “Jesu li ikada bili sastavljeni?”

I nastavnik je rekao, “Naravno da nisu. To je najsmješnija stvar koju sam ikada čuo.”

Your browser may not support display of this image. Od tog učenika nikada ništa nije bilo. Nastavnik je postao savjetnik za nauku. Ali, znate, nastavnik je ustvari reflektirao zaključak općeg naučnog mnijenja. Kontinenti su tako veliki da je očigledno da se ne pomiču. Ali, u stvari, kako sada znamo, jesu se pomicali. Razdvajali su se. I nekad davno su stvarno bili spojeni. Ali ta pretpostavka je predstavljala problem. Reflektirala je dobro znanu mudrost da ono što nam stvara problem nije ono što ne znamo, već da ono što zasigurno znamo jednostavno nije tako. Ovo je ustvari važno, vjerovali ili ne, jer postoji jedna druga takva pretpostavka koju mnogi ljudi imaju na pameti sada o globalnom zagrijavanju, a koja jednostavno nije takva. Pretpostavka glasi ovako nekako: Zemlja je tako velika da mi jednostavno ne možemo imati dugotrajan štetan utjecaj na Zemljinu sredinu.

Your browser may not support display of this image. Možda je ovo nekad bilo istina, ali više nije. Jedan od razloga zašto je to tako je to što je najranjiviji dio Zemljinog ekološkog sistema atmosfera. Ranjiva je zato što je tako tanka. Pokojni Carl Sagan, je govorio “Kada bi imao veliki globus sa slojem laka preko, debljina tog laka u odnosu na globus je skoro ista kao debljina atmosfere Zemlje u usporedbi sa samom zemljom.” i dovoljno je tanka da joj možemo mijenjati sastav. Na tome se zasniva osnovna znanost globalnog zagrijavanja. Sunčevo zračenje dolazi u obliku svjetlosnih valova i to grije Zemlju. Zatim se dio tog zračenja, koje je apsorbirano i grije Zemlju vraća natrag u svemir u obliku infracrvenog zračenja. Dio tog izlaznog infracrvenog zračenja ostaje zarobljeno u ovom sloju atmosfere, i tako ostaje unutar atmosfere. I to je dobra stvar jer drži temperaturu Zemlje unutar određenih granica, održava je relativno stalnom i mogućom za život. Ali problem je u tome što taj tanki sloj atmosfere postaje gušći zbog svog zagađenja globalnog zagrijavanja koje odlazi gore. Posljedica toga je, što gušći taj atmosferski sloj, to više izlaznog infracrvenog zračenja ostaje zarobljeno. I tako se sva atmosfera zagrijava. To je globalno zagrijavanje. To je tradicionalno objašnjenje.

Nastavit će se ..